Ovogodišnji ciklus predavanja Centra za radničke studije koji započinjemo predavanjem Joachima Beckera posvećen je klasi i klasnoj teoriji.
Nedvojbeno je da se te teme nalaze u samome središtu Marxove teorije i marksizma u širem smislu. Unatoč tome, kontroverze oko tih pitanja ne jenjavaju sve do danas. I unutar same marksističe teorije postoje brojne konkurentske konceptualizacije i teorijski projekti. Tom često kakofoničnom pluralizmu pogodovale su određene ambivalencije u različitim Marxovim spisima i nedovršeni karakter njegova zrelog projekta kritike političke ekonomije: kao što je poznato, poglavlje o klasama na kraju trećeg toma Kapitala ostalo je puki fragment. Tome treba dodati i brojne konkurentske, nemarksističke pristupe, počevši od onih koji se nadovezuju na rad Maxa Webera, a koji su poticali i različite pokušaje “sinteze” s marksističkom tradicijom.

CRS-ov ovogodišnji ciklus predavanja za cilj ima domaću publiku upoznati s različitim relevantnim suvremenim pristupima tom važnom sklopu pitanja, doprinijeti jasnijoj kritičkoj diferencijaciji među njima te potaknuti produbljivanje rasprava na tu temu u regionalnom kontekstu, koji je dugo bio odsječen od doticaja sa relevantnim međunarodnim raspravama, pa i po ovome pitanju pati od recepcijskih zaostataka i teorijskih deficita.

***

Klase, država i politika

Mreža antifašistkinja Zagreba, Pavla Hatza 16, 28.5.2015., 19h

Pozicije društvenih klasa ograničavaju polje mogućih političkih strategija, ali ih ne determiniraju. Radnici mogu štrajkati, ali ako su nezaposleni ne mogu pribjeći metodi štrajka. Njihove političke akcije moraju uzeti drugi smjer. Naprimjer, argentinski su radnici svojevremeno svoj protest izrazili blokiranjem prometnica. Nazvani su "piqueterosi" s jasnom referencom na štrajkački "picket line", iako nisu blokirali tvornice već prometnice. U perifernim i poluperifernim zemljama klasne strukture su heterogenije nego u zemljama centra, što čini uspostavu klasnih saveza nezgodnijom i predstavlja jedan od ključnih izazova za lijeve pokrete u tim državama.

No, heterogenost klasnih struktura i ograničeni materijalni resursi države uobičajeno limitiraju i dosege konsenzualnih strategija vladajućih snaga. Izgradnja klijentelističkih odnosa i izravna represija uglavnom igraju izraženiju ulogu u (polu)perifernim nego u zemljama centra. Nedostatak ili u najmanju ruku ograničeni karakter hegemonije može otvoriti politički prostor za lijeve snage, no istovremeno slabe ekonomske strukture ograničavaju manevarski prostor za lijevu vlast. Ogromne prepreke s kojima se Siriza suočava nastojeći implementirati alternativne ekonomske politike nisu vezane isključivo uz snažne pritiske Europske unije i vlada zemalja centra, prije svega Njemačke, već su nastale i uslijed slabih proizvodnih struktura grčke ekonomije.

Joachim Becker predaje razvojnu ekonomiju i teoriju države na sveučilištu u Beču. Težišta njegovog recentnog rada su polarizacija Europske unije na centar i periferiju i istočnoeuropske ekonomije.

http://radnickistudiji.org/?p=290

Program Centra za radničke studije podupire Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe.