Radnička prava

Seminar_Ideologija: teorije i kritike

26.11.2016 u 11:00 | MAZ - Mreža Antifašistkinja Zagreba, Pavla Hatza 16, Zagreb



Pozivamo vas na redovni godišnji seminar Centra za radničke studije u sklopu ovogodišnjeg programa posvećenog teoriji ideologije. U nastavku možete pročitati raspored i sažetke izlaganja, kao i kratku elaboraciju programa.

Subota, 26.11.2017.

11 – 12:30h Ekonomska teorija kao ideologija: J.B. Clarkovo opravdanje nadnica u kapitalizmu

Toni Prug

Ekonomija se u početku etablirala kao politička ekonomija, teorijska disciplina koja je uključivala i određene političke dimenzije. Od kasnog devetnaestog stoljeća su prokapitalistički orijentirani ekonomisti nastojali razviti ekonomiju kao čistu znanost zasnovanu na matematičkim modelima i oslobođenu od političkog utjecaja. Većina tih autora nikad nije govorila o utjecaju i važnosti političkih uvjerenja u njihovom teorijskom radu. Među njima se ističe John Bates Clark i to na dva načina. Prvo, on je svoj rad razumijevao kao izravnu intervenciju u obrani kapitalističke proizvodnje od socijalističkih ideja, radničkog pokreta i Marxove teorije. Drugo, vrlo slabo je poznavao i koristio matematiku. Naoružan snažnim političkim stavom i uvjerljivim konceptualnim mišljenjem, Clark je doprinio ideji koja se nalazi u samom srcu mejnstrim ekonomije: kapitalistička proizvodnja je pravedna i meritokratska, a u njoj su, po prirodnim zakonima, svi faktori proizvodnje plaćeni sukladno njihovom doprinosu.

Toni Prug je doktorirao na Queen Mary, University of London, studirajući egalitarnu i participatornu proizvodnju i alokaciju. Istražuje specifičnosti društvenih formi proizvodnje i njihovog utjecaja na ljudski razvoj.

15:30 – 17h Pristanak, prisila, rezignacija: izvori stabilnosti u kapitalizmu

Vivek Chibber

Ovo će izlaganje nastojati pokazati da je objašnjenje društvene stabilnosti u kapitalizmu, razvijeno u suvremenim marksističkim teorijama, duboko pogrešno. Pod utjecajem jednako pogrešnog čitanja Antonija Gramscija, marksisti su tvrdili da je esencijalni problem u kapitalizmu stvaranje ideološkog pristanka radničke klase i da taj pristanak osigurava društvenu stabilnost. Pokazat ću da se ovaj argument ne može pronaći ni kod Gramscija ni kod Marxa. A ako su čak negdje i iznijeli, moramo ga odbiti. Glavni izvor stabilnosti su strukturne prisile nametnute radničkoj klasi i upravo se te prisile moraju razumjeti i mijenjati. Marksisti se moraju vratiti svojim materijalističkim korijenima.

Vivek Chibber je profesor sociologije na Sveučilištu New York i autor niza zapaženih studija među kojima se ističe Postcolonial Theory and The Spectre of Capital.

17:15 – 19h Opća diskusija

Nedjelja, 27.11.2016.

11 – 12:30h Što je važnije u životu: ekonomija ili ideologija?

Marko Kostanić

Ako je vjerovati dominantnoj medijskoj i analitičkoj optici, društvo je podijeljeno u dvije rubrike: ekonomiju i ideologiju. Takva podjela čini analitiku prilično jednostavnom: društveni procesi se razumijevaju s obzirom na udjele ekonomije ili ideologije u njima, bilo da se radi o izborima za predsjednika SAD-a, bilo da se radi o hrvatskom kulturnom polju. Analitički napor doseže do svojevrsne zero-sum game: ovdje imamo 60% ideologije, a 40% ekonomije, a negdje drugdje 85% ekonomije, a 15% ideologije. Osim što do kraja vulgarizira ionako krajnje problematičnu marksističku metaforu baze i nadgradnje, taj pristup je opterećen i dvjema pretpostavkama iz suparničkog tabora: tradicije neoklasične ekonomije. Naime, društveni akteri se individualiziraju i pretpostavlja se njihov (i)racionalni izbor: što mi je važnije u životu – ekonomija ili ideologija? Druga je pretpostavka isključenje dimenzije vremena, odnosno povijesti iz cijele priče, kao da se svi ljudi svako jutro iznova pred ogledalom pitaju što im je važnije, a nevidljiva ruka agregira sve odluke i transformira ih u društvene učinke.

Prolazeći kroz dinamiku i primjere iz hrvatskog političkog života, nastojat ćemo u predavanju predočiti nešto kompleksniji odnos između ekonomije i ideologije, kao i ukazati na problematične aspekte same dihotomije.

(Predavanje će se održati na hrvatskom jeziku.)

Marko Kostanić je član CRS-a i urednik na regionalnom portalu Bilten.


15:30 – 17h Socijalni konstruktivizam i ideologija u društvenim znanostima

Mislav Žitko

Najkasnije od uspona postmodernizma u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća pojam socijalnog konstruktivizma igrao je prominentnu ulogu u društvenim i humanističkim znanostima. Na početku se činio kao koristan alat za preispitivanje prevladavajućih oblika ideološke mistifikacije. Ideologija funkcionira samo zato jer nismo sposobni analizirati njene pozadinske mehanizme, a socijalni konstruktivizam nastoji otkriti skriveni ideološki sadržaj iza riječi i objekata koje susrećemo u društvenom svijetu. U periodu od nekoliko desetljeća lista socijalnih konstrukata narasla je iznimno brzo i do drugog predsjedničkog mandata Billa Clintona uključivala je, kako napominje Ian Hacking, činjenice, rod, bolest, autorstvo, emocije, znanje, da ne spominjemo ekonomiju, novac i kvarkove. U ovom izlaganju ćemo mapirati upotrebu socijalnog konstruktivizma i proučiti njegov odnos s pojmom ideologije. Naš je glavni cilj evaluirati posljedice socijalnog konstruktivizma u domeni društvenih znanosti i ispitati, koliko nam je moguće, je li pojam ideologije koji služi kao glavni pokretač socijalnog konstruktivizma, uopće dovoljno prikladan za upotrebu.

Mislav Žitko je član Centra za radničke studije i predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu


17:15 – 19h Opća diskusija


***

Serija predavanja i seminar

Raznolikost, kao i često međusobno isključivi karakter pristupa teoriji ideologije u povijesti ”marksizma“, indikatori su kompleksnosti i poteškoća s kojima se suočavaju pokušaji teoretizacije kapitalističkih društava. Naglasak na analizi i kritici ekonomske strukture, konstitutivne za kapitalistički način proizvodnje, proizlazi iz pripisanog joj eksplanatornog primata. Ako se ovo može predložiti kao najniži zajednički nazivnik svih varijanti marksizma, pitanje kako analizirati odnos između ”ekonomske strukture“ i ostalih sfera – kao što su npr. politika, pravo, kultura – pokazalo se kao nepresušni izvor konfliktnih interpretacija. Pretpostavka neposredne ili mehaničke korespondencije između ”ekonomskog” i ”nadgradnog” s jasnim i linearnim uzročnim lancem koji vodi od prvog do potonjeg, iz raznih je uglova, i to s pravom, bila kritizirana kao ”ekonomizam” ili ”ekonomski redukcionizam“. Kolaps Druge Internacionale i uspon fašizma u međuratnim dekadama, kao i (za mnoge ljevičare začuđujuće uspješna) stabilizacija poslijeratnog kapitalizma u Zapadnoj Evropi, pridonijeli su eroziji povjerenja u nasljeđene teorijske izvjesnosti i stare formule.

Teorijski šokovi ove destabilizacije osjećaju se i danas. Iz svega toga kao rezultat nastali su različiti pokušaji preispitivanja odnosa između ekonomske strukture i pojava ”nadgradnje”. Neki od tih pokušaja nastojali su u psihoanalizi pronaći potencijalni korektiv jednostranosti i rigidnosti pristupa tradicionalnog marksizma, dok su drugi signal preuzeli od Gramscija i raznih poslijeratnih autora koji su razvili cijeli niz novih koncepata i pristupa u potrazi za adekvatnijim i razrađenijim razumijevanjem novih i kompleksnih povijesnih stvarnosti. Dok se poticaj prema kritičkom distanciranju od prerastezljivog eksplanatornog dosega ”ekonomskog” primijenjenog u ovako kompleksnim okolnostima treba pozdraviti, mnogi od ovih pristupa su završili tako da su pripremili teren za post-marksističke prekidanje svih preostalih veza s ”ekonomskim“ zamjenjujući ga naglaskom na ideologiji, kulturi, diskursu ili ”političkom”. Afirmacija semi-autonomije (ili relativne autonomije) sfere ”nadgradnje” uskoro je izgubila svoj određujući prefiks i pokušaj otvaranja istraživanja tih pitanja s onu stranu reduktivnih granica čitanja koje im je dodijelilo mehanički derivativan status često je rezultiralo potpunim napuštanjem Marxova kritičkog projekta u njegovim kategorijama.

Međutim, čak i u široko shvaćenoj ”marksističkoj tradiciji”, koncept ideologije, njegova teorijska elaboracija i mjesto unutar kritičke društvene i socijalne teorije bili su žestoko osporavani, počevši od – ali ne ograničeno na njih – pojma idelogije kao ”lažne svijesti” do ideologije kao ”materijalnih praksi”. Pokušaj sistematičnog razjašnjenja i diferencijacije ovih (i drugih) pristupa ideologiji predstavlja nužan korak prema izgradnji regionalne ljevice čiji su teorijski i analitički alati adekvatno kalibrirani za kritičke i političke zadatke koji se nameću. Stoga ćemo nastojati lokalnu publiku konfrontirati s konkurentskim marksističkim i marksijanskim pristupima temi ideologiji i povezanim pitanjima poput fetišizma, hegemonije, habitusa, itd. Istražit ćemo njihove pozadinske teorijske pretpostavke, ispitati moguće teorijske ”slijepe pjege” i angažirati se s postojećim kritikama ovih tradicija. Sporno pitanje odnosa ideologije prema društvenim i ekonomskim strukturama i razina autonomija ili njen nedostatak bit će kritički revidirani. Slično ”državi” ili ”klasi”, riječ ideologija je sveprisutna u lokalnim debatama, kako na ljevici tako i šire, ali se rijetko sistematski teorijski obrađuje na adekvatnoj razini kompleksnosti i diferencijacije. To vodi do nesretne kakofonije i predstavlja prepreku rastu razine refleksije na regionalnoj ljevici.

Kao pokušaj doprinosa popravku ove situacije, naša serija predavanja i seminar ciljaju na postavljanje pitanja poput: Što koncept ideologije označava? Koji su mu eksplanatorni dosezi i ograničenja? Kako se može integrirati u ”materijalističko” razumijevanje društvenih procesa zasnovano na kritici političke ekonomije, radije nego da služi kao deus ex machina ”rješenje” za fenomene čija logika i značenja naizgled izmiču neposrednom razumijevanju iz materijalističke perspektive? Koji je odnos ideologije prema Marxovoj teoriji fetišizma? Kako se različiti i konkurentni teorijski koncepti koji su u proteklom periodu proizašli iz različitih tradicija (ideologija, fetišizam, habitus, guvernmentalitet, itd.) odnose jedni prema drugima i koje su njihove snage i slabosti, kao i točke konvergencije/divergencije?

Logistička podrška: Mreža antifašistkinja Zagreba.

Program Centra za radničke studije financijski podupire Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe.

Događaj je preuzet s "facebook eventa"

(english)

Saturday, November 26th

11 – 12:30h Economic theory as ideology: J.B. Clark’s justification of wages in capitalism 

Toni Prug

Economics started as political economy, a theoretical discipline that incorporated some political aspects. From the late nineteenth century, pro-capitalist theorists strived to develop economics, a pure science based on mathematical models and an objective approach free form politics. Most of those authors never spoke about the role and importance of their own political beliefs for their work. John Bates Clark stands out in two regards. First, he considered his work to be a direct intervention in defense of capitalist production against socialist ideas, workers’ movements and Marx’s theories. Second, he hardly knew or used any mathematics. Armed with strong political beliefs and persuasive conceptual thinking, directly addressing Marx’s notion of exploitation and its growing popularity, Clark contributed an idea still at the heart of mainstream economics: that capitalist production is just and meritocratic; controlled by a natural law all factors of production are paid according to their contribution.

Toni Prug obtained his PhD from Queen Mary, University of London, studying egalitarian and participatory production and allocation. He is researching specificities of social forms of production and how they shape human development.

15:30 – 17h Consent, Coercion and Resignation: The Sources of Stability in Capitalism

Vivek Chibber

This talk will suggest that the explanation of social stability in capitalism as developed by recent Marxist theory is deeply flawed. Under the influence of a correspondingly flawed reading of Antonio Gramsci, Marxists have argued that the essential problem in capitalism is the generation of ideological consent on the part of the working class, and it is this consent that provides social stability. I will suggest that this argument cannot be found in either Marx or in Gramsci. And in any case even if they had made such an argument, we ought to reject it. The main source of stability is the structural constraints imposed on the working class, and it is these constraints that need to be understood and changed. Marxists need to return to their materialists roots.

Vivek Chibber teaches sociology at the NYU and is an author of many influential studies, including his latest book Postcolonial Theory and the Spectre of Capital.

17:15 – 19h General discussion

Sunday, November 27th

11 – 12:30h What is more important in life: the economy or ideology?

Marko Kostanić

If we are to believe the dominant media and analytical optics, society is divided into two distinct rubrics: the economy and ideology. This kind of division makes analytics rather simple: social processes are understood according to the shares of the economy or ideology in them. It makes no difference if we are talking about the US presidential elections or the Croatian cultural field. The peak of analytical effort is some kind of zero-sum game: in this case we have 60% of ideology and 40% of economy and in other one we have 85% of economy and 15% of ideology. Except that this approach vulgarizes the in some regards already quite problematic Marxist metaphor of base and superstructure, it is also pretty much devoted to two presuppositions from the opponent’s camp: neoclassical tradition. Namely, social actors are being individualized and their (i)rational choice is presupposed: what is more important in my life – the economy or ideology? The second presupposition is concerned with an exclusion of the dimension of time, i.e. history, as if every individual stands every morning in front of the mirror and asks himself what is more important, while the invisible hand aggregates all individual decisions and transforms them into social effects.

In this lecture we will try, providing some examples from Croatian political life, to outline a more complex relation between the economy and ideology, and also point out some problematic aspects of the dichotomy itself.

Marko Kostanić is a member of the Centre for Labour Studies and an editor on regional web-portal Bilten.

15:30 – 17h Social constructivism and ideology in social science

Mislav Žitko

At least since the rise of postmodernism in the late 1970s, the notion of social construction has played a prominent role in the humanities and social sciences. At the beginning it appeared as a useful tool for questioning the prevailing forms of ideological mystification. Ideology works only because one is unable to analyze its underlying mechanisms, and social constructivism aims to disclose the ideological content hidden behind words and objects that one encounters in the social world. In the period of just a few decades the list of social constructs expanded quite rapidly and by the time Bill Clinton got his second term in the Oval office it included, as Ian Hacking pointed out, such things as facts, gender, illness, authorship, emotions and knowledge, not to mention the economy, money, urban schooling and quarks. In this presentation we will map the uses of social constructivism and scrutinize its relationship with the notion of ideology. Our main goal is to evaluate the consequences of social constructivism in the realm of social science and to examine, to the extent that we can, whether the notion of ideology that comes as the prime mover of constructivism, is in fact sensible enough to use.

Mislav Žitko is a member of the Centre for Labour studies and a lecturer at Faculty of Social Sciences and Humanities in Zagreb.

17:15 – 19h General discussion

***

Lecture Series and Seminar

The diversity and often mutually exclusive character of approaches to the theory of ideology in the history of ‘Marxism’ is an indicator of the complexities and difficulties facing any attempt of theorization of capitalist societies. The emphasis on the analysis and critique of the economic structure constitutive of the capitalist mode of production derives from the explanatory primacy ascribed to them. If this can be proposed as the lowest common denominator of all variants of Marxism, the question on how to theorize the relation between this ‘economic structure’ and other spheres – such as politics, the law, culture asf. – has proved to be an enduring source of conflicting interpretations. The assumption of immediate or mechanical correspondence of ‘the economic’ and the ‘superstructural’, with a clear and linear causal chain leading from the former to the latter, has – from many different quarters – been criticized as ‘economism’ or ‘economic reductionism’, and rightly so. The collapse of the Second International at the outset of World War I and the rise of fascism in the inter-war decades, as well as the (for many leftists surprisingly successful) stabilization of post-war capitalism in Western Europe, all have contributed to eroding the confidence in inherited theoretical certainties and old formulas.

The theoretical shockwaves of this destabilization can be felt to this day. What emerged as a result was the proliferation of diverse attempts to reexamine the relationship between the economic structure and ‘superstructural’ phenomena. Some of these attempts looked for psychoanalysis as a potential corrective for the perceived one-sidedness and rigidities of traditional Marxist approaches, others took their cue from Gramsci and various post-war authors, who developed a plethora of new concepts and approaches in the search for a more adequate and differentiated theoretical understanding of new and complex historical realities. While the impetus to critically distance themselves from the overstretching of the explanatory reach of ‘the economic’ when applied to these complex circumstances is laudable, many of these approaches eventually ended up preparing the ground for the post-Marxist severing of all remaining ties with ‘the economic’, replacing them with an emphasis on ideology, culture, discourse or ‘the political’. The affirmation of the ‘semi-autonomy’ (or relative autonomy) of ‘superstructural’ phenomena soon lost its qualifying prefix and the attempt to open up inquiry into these matters beyond the reductive confines of readings that allot them a mechanically derivative status more often than not resulted in the wholesale abandonment of Marx’s critical project in its categories.

Yet even within a broadly conceived ‘Marxist tradition’, the concept of ideology, its theoretical elaboration and place within critical social and political theory is wildly contested, ranging from – but not limited to – notions of ideology as ‘false consciousness’ to ideology as material practices. An attempt at systematic clarification and critical differentiation of these (and other) approaches to ideology is a necessary step towards building a regional left whose theoretical and analytical tools are adequately calibrated for the critical and political tasks at hand. Therefore, we will confront local audiences with competing Marxist and Marxian approaches on the subject of ideology and the related issues of fetishism, the concept of hegemony, the concept of habitus asf. We will investigate the respectively underlying theoretical assumptions, inquire into possible theoretical “blind spots” and engage with existing critiques to each of these traditions etc. The vexed question of the relation of ideology to social and economic structures, it’s level of autonomy or the lack thereof will be critically revisited. Similar to “the state” and “class”, the word “ideology” is ubiquitous in local debates, both on the left and beyond it, but is rarely systematically engaged with theoretically at an adequate level of complexity and differentiation. This leads to an unfortunate cacophony and presents an obstacle to raising the level of theoretical reflection of the regional left.

Attempting to contribute to remedying this, our lecture series and seminar aim at raising questions such as: What does the concept of ideology designate? What are its explanatory reach and limits? How can it be integrated in a “materialist” understanding of social processes based on the critique of political economy, rather than being summoned as a deus ex machina “solution” for phenomena whose logic and meanings seem to escape immediate comprehensibility form a “materialist” perspective? What is its relation to Marx’s theory of fetishism? How do the various and competing theoretical concepts that have been proposed over the years from different traditions (ideology, fetishism, habitus, governmentality etc) relate to each other, and what are their respective strengths and weaknesses, points of convergence/divergence?