U svibnju ove godine započela je bitka radnika shenzhenske tvrtke Jasic za pravo osnivanje sindikata. Radnici su u međuvremenu, zbog razvoja događaja i podrške javnosti zadobili pažnju  kineskih i međunarodnih medija. Donosimo pregled slučaja koji se u mnogočemu razlikuje od drugih štrajkova u Kini.

U svibnju se grupa radnika privatne tvrtke “Shenzhen Jasic Technology Co., Ltd.” (dalje u tekstu: Jasic) koja proizvodi aparate za varenje odlučila organizirati.  Budući da su se suočavali s uzastopnim kršenjem svojih prava od strane uprave pokušali su osnovati sindikat na razini poduzeća, što je pravo koje im je zagarantirano kineskim zakonom o radu. No u Kini isključivo pravo zastupanja radnika ima Svekineska federacije sindikata što često uzrokuje poteškoće radnicima koji se žele organizirati budući da njihova nastojanja formalno ovise o odlukama federacije. Problem monopola dodatno je pojačan nakon što je 2015. došlo do velikog gušenja nevladinih organizacija među kojima su i neovisni NGO-ovi koji često pomažu radnicima tijekom štrajkova i služe kao posrednik između radnika i sindikata. Radnici Jasica su se u svibnju ove godine obratili  lokalnom ogranku ACFTU-a u okrugu Pingshan s idejom o osnivanju sindikata kao jednog od mogućih načina da riješe probleme s kojim su se suočili. Tamo su dobili ohrabrenje te im je sugerirano da je prvi korak u pokušaju osnivanja sindikata prikupljanje potpisa zainteresiranih radnika koji podržavaju ta nastojanja. Do tada se činilo kako službeni ogranak sindikata podržava napore za osnivanje radničkog sindikata u poduzeću, međutim, u srpnju su vođe službenog sindikata okrenuli ploču te su zahtijevali da Mi Jiuping, jedan od vodećih aktivista među radnicima napiše izjavu da uspostavljanje sindikata ni na koji način nije povezano s ACTFU-om. Sindikat tada staje uz poslodavca, a napore radnika da se neovisno organiziraju proglašava besmislicom te prijete da će radnici snositi posljedice za svoje ilegalne radnje.

Radnici međutim ne odustaju i njihova kampanja dobiva pozornost radnika iz obližnjih tvornica i drugih aktivista koji su im došli pomoći. Zbog svog aktivizma nekoliko radnika 16. srpnja biva otpušteno i pretučeno. Radnici potom 20. srpnja pokušavaju ući u tvornicu, a tada intervenira policija i uhićuje ih. Vijest o uhićenjima širi se društvenim mrežama i uhićeni radnici ubrzo bivaju pušteni te nastavljaju prosvjedovati pred tvornicom i policijskom postajom. No, policija 27. srpnja ponovno uhićuje 29 aktivista, uključujući radnike Jasica, radnike iz drugih tvornica koji su ih podržavali i studente.

U najnovijem razvoju događaja interventna policija 24. kolovoza uhićuje više od 50 radnika i njihovih podržavatelja, tijekom racije u stanu koji su studenti i aktivisti iznajmljivali u Huizhou. Studenti su dio rastuće neformalne koalicije studenata, aktivista za radnička prava, maoista, pa i starijih članova Komunističke partije Kine koji su došli do Shenzhena i Huizhoua, kako bi pružili podršku radnicima Jasica. Neki su pušteni na slobodu, no od 4. rujna protiv četiri radnika Jasica je podignuta službena optužnica, a 11 drugih radnika i studenata su pod nadzorom, u zatvoru ili su nestali. Među njima je i Yue Xin, studentica Pekinškog sveučilišta (Beida) koja je već ranije bila uhićena jer je  optužila sveučilište da pravilno ne rješava #metoo slučaj seksualnog zlostavljanja.

Kao što i mapa štrajkova hongkoškog NGO-a China Labour Bulletin pokazuje, štrajkovi u Kini nipošto nisu rijetkost, samo su u prvih devet mjeseci ove godine zabilježena 1.332 štrajka i kolektivna prosvjeda. No, ovaj primjer radničke borbe važno je izdvojiti zbog dvije stvari - uzroka mobilizacije i širine podrške koje se (oko nje) formirala. Iako su štrajkovi – kako smo napomenuli – česti, oni se najčešće vode oko pitanja neisplate plaća (80,7 posto štrajkova koje je China Labour Bulletin zabilježio odvili su se zbog ovog razloga i to vrlo često u građevini), neisplate tzv. socijalnog osiguranja (mirovinskog i zdravstvenog) i problema poput loših uvjeta na radu (u čemu opet prednjači građevinski sektor). Štrajkovi vrlo često izbijaju neplanirano i spontano zbog nekog tekućeg problema - primjerice na gradilištima zbog loših uvjeta i zbog neisplate plaća i to vrlo često prije Kineske nove godine kada većina migrantskih radnika putuje natrag doma – i najčešće završavaju ispunjavanjem uvjeta.

Prosvjed u Jasicu je utoliko značajniji zbog činjenice da radnici traže političko pravo uspostavljanja sindikata. Također, odgovor na prosvjede, tj. poprilično teška represija protiv radnika i njihovih podržavatelja ukazuje i na neke zanimljive kontradikcije unutar same Komunističke partije Kine (KPK). Kao što su Elaine Hui i Eli Friedman istaknuli u tekstu “Communist Party vs. China's Labour Laws” ovaj slučaj ukazuje na potencijalnu dublju kontradikciju – onu između želje za poboljšavanjem života ljudi i jačanje potrebe za njihovom kontrolom. S jedne strane, čak i KPK zagovara reformiranje ACFTU-a budući da ni radnici ni KPK nisu zadovoljni njihovim radom i traže poboljšanje radničkih uvjeta u sklopu kampanje za dostizanje umjereno prosperitetnog društva gdje su zadovoljene temeljne potrebe stanovništva - xiaokang shehui[1]. Radnici i studenti također demonstriraju višu razinu političke pismenosti. Naime,  u svojim videima za javnost pozivali su se i na marksizam (koji je obavezni predmet na većini fakulteta), kao i govore i misao Xija Jinpinga, trenutnog predsjednika Narodne Republike Kine. Oni su zapravo ono što se od njih očekuje da budu, gorljivi komunisti i traže ono što i KPK zagovara – veća prava i bolje uvjete za radnike. Upravo je ova podrška iznenadila mnoge – radnicima su se pridružili i studenti i nedavno diplomirani iz nekih od najprestižnijih pekinških sveučilišta, između ostalog i Pekinškog sveučilišta i Qinghua, iz kojih inače izlaze ponajbolji mladi stručnjaci. Neki od tih studenata su i članovi Marksističkog društva na Pekinškom sveučilištu koje je već prije uzburkalo duhove istraživanjima o lošim uvjetima rada na tom prestižnom sveučilištu za radnike s niskim primanjima. Očito je da je podrška radnicima Jasica bila kap koja je prelila čašu, budući da je Marksističko društvo na sveučilištu ugašeno  jer navodno nisu uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa profesora za njegov nastavak rada.

Situacija je dakle kranje neizvjesna - marksističko društvo je ugašeno, nekoliko radnika i studenata su uhićeni, nalaze se u pritvoru ili su nestali. No o daljnjem razvoju slučaja Jasic, kao i o položaju radništva u Kini općenito, moći ćete pratiti na našem portalu. 

[1] Termin koji se opisno prevodi kao "umjereno prosperitetno društvo"; korišten u konfucijanizmu te ponovo uveden u uporebu od strane Deng Xiaoping 1979. godine. To je tip društva u kojem su zadovoljene bazične potrebe cijelog stanovništva što se predstavlja kao cilj koji bi kina trebala dostići do 2020.

Izvor naslovne fotografije: Pxhere.com - free of copyrights under Creative Commons