U češkom selu Zvanovice, od 24.-28. 6. održana je ljetna škola u organizaciji RLS-a na kojoj je sudjelovalo sedamdesetak polaznika - aktivisti, sindikalisti te pripadnici progresivnih stranaka i pokreta - iz osamnaest zemalja.  Program se, uz radionice i vježbe praktičnog tipa na teme organiziranja, izgradnje narativa, kampanja i političkog educiranja, sastojao i od nekoliko panela.

Škola je otvorena panelom na kojem se raspravljalo o ljevici u kontekstu nedavnih izbora za Europski parlament, a čiji sažetak ovdje donosimo.

Prvi panelist, Bernd Riexinger (Die Linke, Njemačka), naveo je kako su zeleni najveći pobjednici ovih izbora prvenstveno zahvaljujući porastu podrške u razvijenijim zemljama EU. Iako se pitanje klimatskih promjena može rješavati samo internacionalno, što ga čini iskoristivim za transnacionalne izbore, ljevica je zakazala u artikulaciji takvog programa. Naglasio je kako ne postoji zajednički lijevi program za Europu, a bez toga ne možemo pobijediti. Stoga predlaže 4 točke oko kojih smatra da bi novi program trebao biti centriran. Prvo, radnička klasa čini temelj lijeve politike zbog čega je potrebno raditi na organiziranju i boriti se za bolju regulaciju radnih odnosa i jačanje položaja radništva. Drugo je pitanje stanovanja i dostupnosti kvalitetnih javnih servisa. Treće, iznimno je važno da se pitanje klimatskih promjena shvati kao fundamentalni segment klasne borbe a ne samo kao taktiku za prikupljanje mladih glasača. Sto kompanija zaslužno je za 70% emisije CO2 - borba protiv klimatskih promjena jest borba protiv kapitala. Posljednja točka tiče se nastavka borbe protiv rasizma ksenofobije i radikalne desnice.

Asta Vrečko (Levica, Slovenija) osvrnula se na situaciju u Sloveniji. Izbori su pokazali kako anti-imigrantska retorika u Sloveniji ne prolazi, a najveći pobjednici su socijal-demokrati koji su napravili retorički pomak u lijevo (kopirajući program Levice). Osvrnula se na činjenicu da stavljanje zelenih tema u prvi plan nije nagrađeno na izborima te da se ljevicu u Sloveniji ne percipira kao nekog tko može zastupati zelene politike. Glavna borba koju je ljevica do sada vodila je ona protiv mjera štednje, no u 2019. te teme više nisu toliko aktualne zbog čega kaže da je potrebno graditi novi politički program. Smatra da bi jedan od temelja te nove politike bio rad s prekarnim radnicima, čiji broj sve više raste.

Xavi Ferrer (Podemos) iz Barcelone nastavio se na problematiku rezultata koje je ljevica prostigla nazvavši ih potpunom katastrofom. Kazao je kako je na izborima ljevica pokazala onu staru inerciju a kampanju je karakterizirao potpuni manjak predstavljanja političkog projekta koji bi bio alternativa kapitalističkom barbarizmu. Osvrnuvši se na situaciju u Španjolskoj naveo je kako je ljevica, unatoč velikim gubicima, uspjela promijeniti agendu i način na koji se u javnosti priča o gorućim problemima španjolskog društva. Iako su socijal-demokrati (nominalno „Socijalistička partija“) oduzeli glasove ljevici parazitirajući na njenom narativu, sada ljudi koji su glasali za njih imaju određena očekivanja u tom smjeru. To je bilo vidljivo odmah nakon proglašenja rezultata izbora kada su brojni simpatizeri pobjedničke Socijalističke stranke zahtijevali od vodstva da ne ide u koaliciju s desnim pandanom Podemosa, „Građanima“ i njihovim vođom Riverom. U nastavku izlaganja Xavi je iznio niz razmišljanja o tome što treba da se radi, od kojih ću izdvojiti najvažnije - „treba izaći iz ćorsokaka u kojeg nas tjera narativ o „nepostojanju alternative“ sadašnjem sistemu i predstaviti pozitivnu, razumljivu viziju antikapitalističke budućnosti“. 

Posljednja panelistkinja Marta Tychner (Razem) osvrnula se na situaciju u Poljskoj. Politička dinamika u toj zemlji svodi se na sukob između vrlo konzervativne vladajuće stranke Pravo i pravda(PiS) i iznimno heterogene koalicije ostalih stranaka koje se praktički slažu samo u tome da žele maknuti PiS s vlasti. U tako polariziranom kontekstu, gdje se najvažniji akteri i mediji javno svrstavaju na jednu od strana, ljevica je u problemu budući da nema snage da prodre javni prostor i predstavi se kao treća opcija. Podatci govore da je lijeva stranka Razem iz koje dolazi, imala medijsku zastupljenost manju od 1%. Što se tiče strategije ljevice na EU parlamentarnim izborima smatra da je forsiranje narativa „mi se borimo protiv desnice“ promašena strategija budući da ista predstavlja glavni politički sadržaj kampanje liberalnih stranaka.  U situaciji kada postoji veliki strah od desnice a ljevica šalje identične poruke kao i liberalni establišment, građani će glasati za one koje smatraju da imaju veću moć i veće izglede za pobjedu -  uglavnom mainstream liberalne stranke. Izlaganje je završila s dozom skepse prema nastojanjima formiranja zajedničkog programa ljevice za EU, istaknuvši da ne postoji europska politička zajednica prema kojoj bi taj program mogao biti adresiran.

Nakon podulje rasprave između panelista i polaznika škole, konsenzus je postignut oko stava da je ljevica na ovim izborima podbacila te da je nužno mijenjati pristup u smjeru izrade zajedničkog programa koji će reflektirati konkretne potrebe i probleme radnika i radnica diljem Europske unije, a pritom biti razumljiv. Jedan od završnih zaključaka kaže kako je nužno priključiti se priči oko „green new deal-a“ tako da se je puni socijalističkim sadržajem kroz povezivanje klimatsko-ekološke krize i kapitalističkog načina proizvodnje.

Autor teksta: Jakov Kolak
Izvor naslovne fotografije - na poveznici