U novom izdanju Ćoravog sokaka, Davor Rakić Kićo piše o rastu nejednakosti u svijetu.

Unatoč nespornim pokazateljima o globalnom rastu, tehnološkom napretku i ukupnom svjetskom bogatstvu, aktualni je svjetski ekonomski poredak sve teže podnošljiv sve većem broju ljudi. Ono što je posebno problematično, ali i dodatno pogoršava situaciju, je raspodjela novostvorenih vrijednosti. Naime, ogroman dio tog kolača odlazi u ruke malog broja onih najbogatijih. Razlike u bogatstvu, tako, ne da se ne smanjuju - nego sve brže rastu.

Izvješće organizacije Oxfam International, iz siječnja ove godine, donosi podatke o svjetskoj raspodjeli bogatstva u globaliziranom svijetu i u sustavu, kažu, skrojenom tako da svakome pruži priliku za uspjeh i napredak. Prema tom izvješću, čak 82% ukupnog svjetskog bogatstva stvorenog 2017. godine pripalo je eliti od 1% najbogatijih. Istodobno, skupini od 50% najsiromašnijih (3.7 milijardi), bogatstvo se gotovo uopće nije promijenilo. Prema izvješću o svjetskom bogatstvu, kojeg  je izradio The Credit Suisse Research Institute, protekle su godine 42 najbogatijih pojedinaca posjedovali bogatstvo jednako bogatstvu istih onih 3.7 milijardi najsiromašnijih. Broj najbogatijih koji ukupno posjeduju bogatstvo kao i polovica najsiromašnijih iz godine u godinu je sve manji.

Sastavni dio poretka je i vrednovanje svega novcem, zaradom i imovinom uključujući i vrednovanje nečijeg života i rada. Budući da sustav, tvrde zagovaratelji, svima nudi nebrojene mogućnosti napretka i zarade, moglo bi se zaključiti kako je polovica svjetske populacije u potpunosti nesposobna uočiti i iskoristiti sve ponuđene prilike i blagodati. Ili su, naprosto, lijeni. Nadalje, moglo bi se ustvrditi  kako oni koji ubiru najveći dio novostvorene vrijednosti ustvari predstavljaju sam vrh onih najvrijednijih. Njima bi se, tako, prvima trebalo i zahvaliti na mudrosti, trudu i radu jer su omogućili sveukupni svjetski napredak.

A što ako sustav baš i ne nudi iste prilike svima? Što ako je, da tako kažemo,  utakmica od samog početka namještena? Takav bi sustav valjalo žurno odbaciti ili radikalno mijenjati i to prije nego prouzroči razlike koje se više, unutar sustava, neće moći uravnotežiti. Neki će reći kako su to samo izgovori onih koji bi, zbog vlastitog nesnalaženja, htjeli osigurati svoju egzistenciju na račun tuđeg truda, rada, znanja i sposobnosti. Pravo je pitanje, ustvari, na račun čijeg truda, rada, znanja i sposobnosti je onih elitnih 1% pokupilo 82% novostvorene vrijednosti iz prošle godine i može li se nečiji život i rad mjeriti novcem? Tu nešto gadno vonja.

Papa Franjo, za posjeta Boliviji 2015. godine, nazvao je nezasitnu potjeru za novcem đavoljom balegom, istaknuvši kako siromašne zemlje i ljude ne bi trebalo svoditi na izvore sirovina i jeftinog rada za one bogatije.

 

Davor Rakić Kićo glavni je povjerenik Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala u tvornici mineralnih gnojiva Petrokemija iz Kutine.

 

Izvor naslovne fotografije: Pixabay