Tri sindikata Ine misteriozno su prihvatila ponudu uprave da autsorsaju radnike na benzinskim crpkama

Dvije i pol tisuće radnika koji rade na maloprodajnim mjestima Ine, službeno njih 69 posto, prihvatilo je prelazak u novu tvrtku Ina Maloprodajni servisi d.o.o. (INA MS) u stopostotnom vlasništvu Ine, koja će od 1. veljače 2016. upravljati benzinskim postajama. Međutim, ostaje dojam i sumnja da su tri sindikata u Ini – Sindikat naftne djelatnosti (INAŠ), Sindikat naftnog gospodarstva (SING) i Samostalni sindikat radnika u djelatnostima energetike, kemije i nemetala Hrvatske (EKN) – pristali na gotovo sve uvjete po kojima je sklopljen sporazum s novim poslodavcem, nauštrb radnika i njihovih prava. To znači da će radnici imati 25 do 30 posto manje plaće, rad benzinskih postaja u sklopu nove tvrtke ocjenjivat će se putem tzv. tajnih kupaca, a ukoliko prodajno mjesto ne zadovolji stroge kriterije, bit će predano na upravljanje privatnom poduzetniku.

U ovakvom sustavu outsourcinga, tzv. PSUM modelu protiv kojeg su isti sindikati vrlo žestoko prosvjedovali 2013. godine, u sklopu reorganizacije Ine privatnicima je već predan dio od ukupno 60 benzinskih postaja. Uprava nove tvrtke lukavo je – uz blagoslov sindikata, ali sigurno ne i radnika – ovakvo rješenje ugradila u članak 2. sporazuma. Članak propisuje da dvije godine od početka upravljanja prvim maloprodajnim mjestima INA MS neće dalje uvoditi PSUM model, ali samo u slučaju da pojedina maloprodajna mjesta ne zadovolje uvjete vezane uz rezultate istraživanja tzv. tajnih kupaca. Riječ je o tajnim neovisnim kućama s poslovično (ne)skrivenim vlastitim kapitalističkim i menadžerskim interesima. Model se nastavlja i ako maloprodajna mjesta ostvare ‘pad kvalitete usluge ispod razine u periodu od dva uzastopna kvartala’. To je propisano rigoroznim uvjetima iz članka 3., gdje piše da ukupna ocjena, odnosno rezultat istraživanja metodom tajnih kupaca u prvom kvartalu ne smije pasti ispod 81,7 posto, a rezultat provjere usluge u trgovini ispod 86,4 posto. Time su sindikati izigrali svoju ulogu i radnike, jer se PSUM model može aktivirati u svakom trenutku, o čemu ne odlučuje uspjeh prodaje ili povećanje prometa već tajni kupac.

Bivši predsjednik Radničkog vijeća Ine Predrag Sekulić, koji je nedavno dao ostavku na tu dužnost i osnovao novi sindikat Nova solidarnost, sporazum naziva sramotnim. Za ‘Novosti’ kaže da nije sudjelovao u pregovorima niti je, suprotno tvrdnjama sindikata INAŠ, ikada glasao za takav sporazum. - Radničko vijeće nema nikakve mogućnosti zaštititi radnike od raznih organizacijskih promjena. Sindikati su tražili da Radničko vijeće uđe u sporazum zbog odricanja suodlučivanja na zaštićene kategorije. Riječ je o kršenju internih akata i Zakona o radu, jer su se odrekli zaštićenih kategorija – predstavnika radnika (sindikalnih povjerenika), invalida starijih od 60 godina, a prema internom aktu Ine to su i hrvatski branitelji. I to sve kako bi navodno spasili cijelu maloprodaju, jer je poslodavac tako uvjetovao - kaže Sekulić, dodavši da je poslodavac u sporazumu dobio sve što je tražio.

Dodaje da mu je predsjednica INAŠ-a Maja Rilović, za koju smatra da treba dati ostavku, osobno rekla da potpiše kako se odriče suodlučivanja, što je on odbio. Prozvana sindikalistica pak tvrdi da se samo Radničko vijeće može odreći suodlučivanja, ali ne i sindikati. - Tu je Rilović u pravu, ali tko čini Radničko vijeće? Isti ljudi koji su pregovarali o sporazumu za maloprodaju, a to su opet sindikati, ukupno 25 njihovih članova - kaže Sekulić.
Maja Rilović uvjerena je pak da je njezin ‘sindikat napravio sve što je bilo u njegovoj moći da spasi dvije i pol hiljade radnih mjesta’. - Bili smo ispočetka protiv maloprodajnih servisa i sniženih plaća radnika. Ali bolje i maloprodajni servisi nego isključivo franšiza u obliku PSUM modela. Mi ne možemo zaustaviti donošenje poslovnih odluka - tvrdi ona.

Pitamo je i zašto je, ako su sva tri sindikata zajedno išli u pregovore, jedino njezin proveo referendum među radnicima o prihvaćanju ili neprihvaćanju sporazuma o radu u novoj tvrtki. Teško je to reći, kaže, pa na ponovljeno pitanje dodaje: ‘Ostala dva sindikata su procijenila da nemaju potrebu za tim, a mi da imamo zato što 70 posto naših članova radi u maloprodaji.’ No referendum je dao rezultate koji nisu išli u prilog upravi. Sekulić tvrdi da ima dokaze kako su, nakon što nisu skupili glasove 70 posto radnika za prelazak u novu firmu, iz INAŠ-a najprije počeli nagovarati radnike da ipak potpišu. Nakon toga je to učinio sam poslodavac, koji je telefonski nazivao jednog po jednog radnika. Sindikalisticu pitamo je li točno da su radnici telefonski kontaktirani. - Ne znam tko vam je izvor te potpuno netočne informacije - kaže Maja Rilović.

Pitamo je potom tko će radnike zaštititi od mogućnosti da nova tvrtka, koja će djelovati kao zasebna pa može raditi što joj se prohtije, proda svoje vlasničke udjele bilo kome, primjerice MOL-u ili Konzumu. Što će tada biti s radnicima? - To su teoretske mogućnosti, a u praksi će do toga izrazito teško doći - uvjerena je sindikalistica. Ona smatra da je ‘velika pobjeda sindikata’ to što prema kolektivnom ugovoru nitko od radnika u INA-i MS sljedeće dvije godine neće moći dobiti otkaz. I to se čini kao krajnji domet ovih sindikata. Premalo je to čak i ako uzmemo u obzir tvrdnje sindikalistice da su se uspjeli izboriti za obeštećenje radnika u visini razlike osnovne bruto plaće u INA-i MS i one ugovorene osnovne bruto plaće koju je radnik imao u Ini temeljem zadnjeg sklopljenog ugovora o radu. Što se tiče otpremnina za one koji nisu pristali na rad u novoj tvrtki, sindikalistica se pohvalila da su ‘one u početku trebale biti znatno manje’. No nije željela otkriti koliko, pa su sada, prema sporazumu, u visini 80 posto prosječne bruto plaće (osnovna za prodavača iznosi 5.520 kuna) isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada.