Postojao je izraz u 80-ima koji je opisivao nespremnost američkih radnika na štrajkaške akcije. U užasnom štrajku kontrolora zračnog prometa 1981. godine predsjednik Reagan otpustio je preko deset tisuća radnika Sindikata profesionalnih kontrolora leta, skraćeno: PATCO. Navedeni događaj označava početak turbulentnog doba za proširenje članstva sindikata i sve teže odnose u radnom sektoru, što je dovelo do smanjenja broja velikih štrajkova u narednim godinama. Fraza „PATCO sindrom“ počela je označavati strah od štrajkanja i njegovog lošeg ishoda.

Američki odnosi prema radnicima nikada nisu bili srdačni, a velike su obustave rada zbog štrajkova u padu su od '70-ih. Ured za statistiku rada (BLS) svake godine objavljuje izvješće o broju velikih obustava rada u prethodnoj godini, a definira ih kao "uključivanje 1.000 ili više radnika u obustavu rada koja traju jednu punu smjenu ili dulje". U tu brojku ubrajaju štrajkove i blokade - "Lockout" (u kojima poslodavac blokira rad radnicima), ali se popis uglavnom svodi na štrajkove 2017. godine. BLS je objavio ovaj fantastični grafikon koji prikazuje podatke skupljene u posljednjih 70 godina.

Graf 1: Prosječan godišnji broj velikih obustava rada po desetljećima, 1647-2016. (izvor: BLS, Major Work Stoppages in 2016)

Graf 1: Prosječan godišnji broj velikih obustava rada po desetljećima, 1947-2016. (izvor: BLS, Major Work Stoppages in 2016)

Jasno je da se broj velikih štrajkova strmoglavio. U tridesetogodišnjem razdoblju, počevši od sredine 40-ih, prosječan broj godišnjih štrajkova bio je više od tristo, što znači da je tada skoro svaki dan započinjao po jedan veliki štrajk. Prosjek u posljednjem desetljeću iznosi oko četrnaest štrajkova godišnje. Nastavljajući taj trend, najnovije izvješće BLS-a navodi samo sedam velikih štrajkova u 2017, drugi najniži broj zabilježen od 2009. godine.

Postoji još jedna arhiva štrajkova koju vodi Federalna agencija za posredovanje i pomirbu (FMCS). Ona prati obustave rada bilo koje veličine, osobito one koje su  vezane uz pregovaranje o ugovoru u privatnom sektoru, no uključuje i neke štrajkove u javnom sektoru. Trebalo bi te podatke još do kraja analizirati, jer je meni trenutno nepoznato u kolikoj je mjeri analiza napravljena.

Jesu li štrajkovi važni?

Je li išta od ovoga važno? Važno je ako želimo snažan radnički pokret koji se uspješno bori za podizanje standarda svojih članova i radničke klase uopće. Taj se tridesetogodišnji period štrajkanja nakon Drugog svjetskog rata blisko podudara s godinama velikog broja članstava u sindikatima, većom sindikalnom gustoćom (postotkom radnika koji su članovi sindikata), povećanjem prosječne radničke plaće i smanjenjem nejednakosti u društvu, dok u godinama nakon toga svjedočimo preokretanju  trendova, o čemu sam već pisao. Sindikalna gustoća u '50-ima bila je oko jedne trećine svih radnika te je štrajkačka aktivnost poticala jačanje radničkog pokreta, što bi značilo da se moglo i više štrajkati. Danas je sindikalna gustoća oko 11%, a mi smo u silaznom ciklusu u kojem sindikati manje štrajkaju i s vremenom postaju slabiji. Doug Henwood sastavio je ovaj grafikon koji pokazuje sindikalnu gustoću tijekom vremena:


Graf 2: Sindikalna gustoća (postotak radnika koji su učlanjeni u sindikat) (izvor: Doug Henwood/LBO News)

S obzirom na navedeno, fascinantno je što u 2018. svjedočimo dramatičnom povećanju broja velikih štrajkova. Izbrojao sam šesnaest u prvoj polovici godine, što uključuje i jednu blokadu. Ako se ovaj trend nastavi, to će nas dovesti do trideset i dva štrajka u ovoj godini. Napomenuo bih da od 2000. godine broj velikih štrajkova godišnje nije prešao trideset. Postavlja se pitanje, otkuda toliko povećanje u štrajkaškoj aktivnosti? Naime, štrajkaške aktivnosti ove godine predvode štrajkovi prosvjetnih radnika u pola tuceta saveznih država u kojima su republikanci preuzeli vlast i srezali državne izdatke za obrazovanje. Plaće prosvjetnih radnika spustile su se među najniže u SAD-u, što je bio alarm za uzbunu. Još jedan faktor zasigurno je i ovogodišnja niska stopa nezaposlenosti prosvjetara od 4,1% i niže. Bez obzira na to što službeni podaci o nezaposlenosti uglavnom ublažavaju stvarno stanje, nema sumnje da ta brojka zaista pada. To znači da poslodavci teže nalaze radnike, a radnici nisu tako lako zamjenjivi, što im daje više moći u pregovaranju. Tako su i prosvjetni radnici u mnogim državama ukazali na ogroman broj upražnjenih radnih mjesta u prosvjeti.

Ironično, val štrajkova događa se tijekom godine u kojoj je Vrhovni sud presudio protiv sindikata u slučaju Janus, a odluka suda propisuje pravila o "pravu na rad" za sve zaposlenike javnog sektora, (u lipnju 2018. američki Vrhovni sud donio je odluku da se radnicima u javnom sektoru koji nisu članovi sindikata ne može naplaćivati doprinos za troškove kolektivnih pregovora, što predstavlja veliki udar na prihode sindikata. Procjena je da bi na federalnoj razini sindikati bili uskraćeni za preko milijardu dolara godišnje. Više o odluci možete pročitati ovdje. Već sam procijenio da bi se preko 600.000 radnika moglo iščlaniti iz sindikata i izbjeći plaćanje sindikalnih pristojbi ili naknada što će dodatno oslabiti radnički pokret, ali smo, s druge strane, vidjeli kako odredba "pravo na rad" nije zaustavila štrajk u javnom sektoru u mnogim državama. Postoje naznake da je ove godine nekoliko sindikata u saveznim državama s „pravom na rad“ povećalo broj članova, upravo zbog sindikalne borbe. Najbolji odgovor sindikata na "pravo na rad" je boriti se i pobijediti.

Ovo je moj popis velikih štrajkova u prvoj polovici 2018. godine u grubo kronološkom redoslijedu, a uključuje i jednu blokadu. Predstavljeni su podaci iz medijskih članaka, sindikalnih internet stranica i podataka FMCS-a. U nekim slučajevima nije jasno koliko je radnika bilo u štrajku, ali iz raspoloživih informacija zaključujem da su svi oni uključivali više od tisuću radnika, dok su štrajkovi prosvjetnih radnika uključivali su desetke tisuća. Moguće je da BLS možda neće računati neke štrajkove prosvjete ako ih smatra masovnim prosvjedom gdje su nastavnici uzimali bolovanja ili su ravnatelji zatvorili škole, pa ćemo to još morati vidjeti. Slijedio sam BLS protokol brojanja više sindikalnih štrajkova kod jednog poslodavca kao jedan štrajk.

Zanimljivo je kako gotovo svi ovi štrajkovi uključuju radnike u obrazovanju i telekomunikacijama. Obratite pozornost na akcije podrške za štrajk IBEW Spectrum i peticiju solidarnosti za blokadu Nacionalne mreže radnika u metalurgiji.


Za Radnička prava tekst prevela; Tea Radović

Izvor naslovne fotografije: 1913_Rochester_Garment_Workers_Strike (From Wikimedia Commons, the free media repository)