Na zagrebačkim ulicama u posljednje vrijeme može se vidjeti sve veći broj Glovo i Wolt dostavljača. Kreću se uglavnom na skuterima i biciklima, a ponekad  na električnom romobilu. Većina vozača je u ranim dvadesetima, no njihovi redovi broje i sve one koji uz zaradu žele zadržati samostalnost te osjećaj slobode koji ne postoji kod stalnog zaposlenja uz fiksno radno vrijeme.

Kao što će reći službena stranica Glova, “Fleksibilnost naših usluga omogućuje našim dostavljačima više slobode u ostvarivanju prihoda u slobodno vrijeme.“[1]

Sloboda je to koja ima svoju cijenu.

U Hrvatskoj, dostavljači još nisu iskusili najgore posljedice ovakvog načina rada. No, čini se da je pogoršanje samo pitanje vremena, kao što pokazuje slučaj katastrofalnih uvjeta rada dostavljača brze hrane u Francuskoj. Na primjeru aplikacija Deliveroo i Uber Eats koje su godinama prisutne u Francuskoj i funkcioniraju na identičan način kao Glovo i Wolt, moguće je pratiti postupno pogoršanje uvjeta rada, a sukladno s tim i radničkih prava.

Kada su se navedene aplikacije tek pojavile na tržištu, nudile su solidne uvjete kako bi privukle veći broj korisnika i radnika. No, istiskivanjem konkurencije, rastom utjecaja i osnaživanjem pozicije na tržištu, počele su voditi sve manje brige o zadovoljstvu svojih dostavljača koji postaju zamjenjivi poput žbica na biciklima.

Fotografija 1: Panda food delivery Singapore


Na početku, Deliveroo je svojim francuskim dostavljačima plaćao po satu. Kada je njihov konkurent Take Eat Easy 2016. otišao u stečaj, iskoristili su priliku da radnike počnu plaćati po obavljenoj vožnji. Promjene su se prvotno odnosile samo na novozaposlene, da bi na ljeto 2017. prisilili i zaposlenike koji su radili po starijim pravilima da prijeđu na nove, nesigurnije oblike ugovora – ili potraže drugo zaposlenje.

Njihov je postupak izazvao prvi val štrajkova zaposlenika dostavljačke industrije, koji nije urodio prevelikim plodom, jer je Deliveroo 2018. umjesto vožnji počeo honorirati prijeđenu udaljenost – čime je htio potaknuti prihvaćanje sve dužih vožnji od strane dostavljača, kako bi se proširio krug u kojem Deliveroo djeluje. Uslijed svih tih promjena, sve je više dostavljača počelo odbacivati bicikle i prelaziti na skutere, kako bi mogli prijeći što veće udaljenosti u što kraćem roku, jer im je jedino to moglo omogućiti da zadrže istu zaradu kao i prije. [2]

Posljednji udarac, koji je izazvao najveći val protesta koji su u Francuskoj obilježili kolovoz 2019. godine, bio je dodatno smanjenje cijena po prijeđenom kilometru, što je uzrokovalo novi pad honorara između 30 i 50 posto. [3] Osim smanjenja zarade, pad cijena povećao je i rizičnost posla, jer su dostavljači tada morali voziti sve brže i neopreznije kako bi u što kraćem roku prešli što veći broj kilometara.

Dostavljači su odlučili štrajkati te su tražili korisnike spornih aplikacija da ih na određene dane ne koriste, te ih tako udare tamo gdje moderne kompanije najviše boli – po profitu. Nije im se bilo lako organizirati, s obzirom da se svaki dostavljač tretira kao samozaposlena osoba i u formalnom smislu nema poslodavca protiv kojeg može štrajkati. Ne postoje niti sindikati koji bi mogli okupiti te radnike koji se, iako imaju zajedničke interese i zajedničkog protivnika, u stvari ne poznaju. Naime, zbog prirode posla, u kojoj konstantno jure s jedne lokacije na drugu, dostavljači nisu u kontaktu jedni s drugima - osim kada se mimoilaze na ulici ili eventualno u istom restoranu čekaju dovršenje naručenog jela.

S obzirom na situaciju, vrlo je teško organizirati kolektivno djelovanje, što ide u prilog multinacionalnim kompanijama kojima odgovara takvo kaotično stanje koje lukavo pakiraju kao „slobodu“. Ipak, francuski su dostavljači problem uspjeli premostiti korištenjem modernih tehnologija, te svoje akcije dogovaraju i koordiniraju putem Whatsappa i Facebooka. Tako recimo Facebook grupa Les coursiers à vélo (Dostavljači na biciklima) broji 4 600 članova, a Uber Eats Paris čak 5770.

Koliko su u tim prosvjedima nezaštićeni pokazuje slučaj Nassima, jednog od vođa pariških prosvjeda kojem je zbog iskazivanja nezadovoljstva, bez ikakvog objašnjenja od strane Deliveroo-a, ‘otkazana suradnja’.[4]  Iako se radi o osvetoljubivom činu, multinacionalna kompanija zbog toga nije snosila nikakve posljedice. Zaposleniku firme koji je član sindikata i štrajka, takvo što bi se teško moglo dogoditi. No, u “novim” oblicima rada koji se baziraju na negiranju statusa radnika, multinacionalne kompanije koje angažiraju dostavljače za takav čin ne snose nikakve reperkusije. Upravo je to konačni cilj francuskih prosvjednika: skrenuti pažnju Vlade na svoj problem i stvoriti zakonski okvir i organe, ekvivalente sindikata u svijetu prekarnog rada, koji će imati pregovaračku snagu u odnosu na velike multinacionalne kompanije te im omogućiti barem nekakav oblik zaštite.

Posljedica kolovoških prosvjeda je podizanje tarife kratkih dostava Deliverooa s 2,60 € na 3,10 € [5]. Malen, ali pozitivan pomak s obzirom na to da je to prvi put da je kompanija reagirala na zahtjeve prosvjednika, koje je dotad ignorirala i na čije je zahtjeve odgovarala medijskom šutnjom.

Nadajmo se samo da Glovo i Wolt neće krenuti tragom svojih francuskih pandana, te da će jedino breme na leđima njihovih dostavljača biti - kutije s hranom.

 

Autor članka: Filip Peruzović
Izvor naslovne fotografije: Pxhere

 

 

---------------------------------------------

[1] https://glovoapp.com/hr/glovers

[2] https://rapportsdeforce.fr/classes-en-lutte/deliveroo-nouvelle-mobilisation-nationale-des-livreurs-le-1er-septembre-08294075

[3] https://www.lemonde.fr/idees/article/2019/08/09/deliveroo-la-revolte-des-tacherons_5497985_3232.html

[4] https://rapportsdeforce.fr/breves/un-des-leaders-de-la-greve-des-livreurs-licencie-09044116

[5] https://rapportsdeforce.fr/classes-en-lutte/deliveroo-nouvelle-mobilisation-nationale-des-livreurs-le-1er-septembre-08294075