Ministarstvo unutarnjih poslova RH objavilo je prije četiri dana javni poziv za stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, a otvoreno je čak 208 radnih mjesta. Akcija se na prvi pogled može učiniti hvalevrijednom, no postoji i druga strana medalje. Naime, postavlja se pitanje zašto MUP traži tako velik broj mladih i neiskusnih ljudi kojima na kraju neće ponuditi stalan posao? Nadalje, MUP-ov javni poziv nije prvi takvog tipa: sličan se slučaj dogodio u svibnju s HRT-om, koji je nudio 51 radno mjesto. Što nam to govori o projektu stručnog osposobljavanja, a na koncu i o budućnosti mladih u Hrvatskoj?

Mreža mladih Hrvatske (MMH) javnim je priopćenjem upozorila Vladu RH kako se projekt stručnog osposobljavanja (SOR) polako pretvara u nešto što nije bilo njegova prvotna namjena. “Velikim dijelom ovdje se radi o poslovima koji su se ranije obavljali u sklopu pripravništva, koje bi zaposlenima osiguralo ugovor o radu te primjereniju plaću. Osim toga, za neka radna mjesta, kao što je glazbenik u orkestru HRT-a, mladi sa završenom Glazbenom akademijom i više su nego kvalificirani bez dodatnog stručnog osposobljavanja. SOR se nažalost koristi kao mjera koja je predviđena za sve mlade, neovisno o njihovim stvarnim potrebama i uzrocima njihove nezaposlenosti”, piše u njihovom priopćenju.

Podsjetimo, početna ideja stručnog osposobljavanja bila je da mladi u razdoblju od šest mjeseci do dvije godine, ovisno o struci kojom se bave, dobiju iskustvo praktičnog rada u struci te nadopune znanje koje su stekli na fakultetu. Poslodavci su bili obvezni nakon odrađenog staža stalno zaposliti 50 posto primljenih radnika. Krajem 2014. godine, Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, pod dirigentskom palicom Ministarstva rada, odlučilo je da će tu obvezu ukinuti, čime su, po mišljenju mnogih, utrli put robovlasništvu u Hrvatskoj. O tome su pisali brojni mediji, od portala Vox Feminae do Večernjeg lista, no vijest je, nažalost, prošla prilično nezapaženo.

Što se dokidanjem te obveze promijenilo? Za početak, mladima nakon odrađenih godinu dana staža budućnost ponovno postaje neizvjesna. Čini se kako je svrha stručnog osposobljavanja da godinu dana anestetizira bol koju izaziva ne naročito optimistična budućnost mladih u Hrvatskoj. Nadalje, poslodavcima takav zakonski okvir dolazi kao naručen – u kaotičnoj ekonomskoj i gospodarskoj situaciji u današnjoj Hrvatskoj, nudi im se prilika da na godinu dana dobiju gotovo besplatnu radnu snagu i državne poticaje. Važno je istaknuti kako RH isplaćuje plaće, vrlo često i putne troškove, dok poslodavci plaćaju samo dio mirovinskog i eventualno zdravstvenog osiguranja.

Kada im staž završi, radnici gube svoje radno mjesto nakon čega ih zamjenjuje nova “tura”. Zaključak se nameće sam: jednu grupu radnika zamjenjuje druga, država sve plaća, poslodavac dobiva poticaje i gotovo besplatnu radnu snagu, a mladi – nemaju ništa. Neki će reći da to nije istina, da mladima preostaje radno iskustvo i novostečeno znanje koje će moći iskoristiti u budućnosti, ali, s druge strane, nerijetko se događa da se polaznike stručnog osposobljavanja iskorištava, od neplaćenog prekovremenog rada pa sve do obavljanja funkcija koje nisu bile naveden u opisu posla. Država ih, bez sumnje, ne štiti dovoljno.

MMH je istaknula kako nema strukturirane evaluacije ishoda i kvalitete mjere, nadodajući kako je upitno može li ona pomoći mladima. Sugeriraju da bi rješenje mogla biti veća ulaganja u one mjere koje će zbilja dovesti do zapošljavanja. “SOR bi prvenstveno trebao služiti mladima da nakon obrazovanja nadoknade eventualne nedostatke u praktičnom znanju i iskustvu u struci. Zbog toga u tu mjeru treba uključivati mlade kod kojih je takav manjak vještina jasno detektiran kao prepreka zapošljavanju, a ne sve one čija je nezaposlenost rezultat trajno nepovoljne gospodarske situacije koja se direktno reflektira na tržište rada”, kazali su.

Kako bi kupila malo socijalnog mira, a i u određenoj mjeri zaustavila odljev mozgova u inozemstvo, Vlada RH održava SOR na životu, iako se njegov smisao u kontekstu hrvatske sadašnjosti gubi. To pak ne znači, kako smo već napomenuli, da bi SOR trebalo ugasiti, nego da bi država trebala omogućiti mladima da dobiju stalno zaposlenje nakon njega. MMH je navela zanimljivu statistiku koja pokazuje kako je tek oko 40 posto mladih uspjelo pronaći stalan posao unutar šest mjeseci nakon završenog SOR-a.

SOR-om se, jasno je, stimuliraju ostanak i budućnost mladih u Hrvatskoj tako što im se nudi godina dana iluzije da život u Hrvatskoj ima smisla te da je budućnost mladih blistava. Nakon godinu dana eksploatiranja za minimalnu plaću i nerijetko na poziciji za koju su prekvalificirani, mladi se konačno bude iz hibernacije, pogledavaju oko sebe i počinju shvaćati kako je kroz tih godinu dana snivanja Hrvatsku, a s time i njihovu budućnost, progutala ekonomska apokalipsa.

Izvor naslovne fotografije: Portal STav