Tekst nastao na osnovu izlaganja održanog na istraživačkom seminaru Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) opisuje način rada BRID-ove grupe koja se bavi istraživanjem zdravstva.

Istraživanja zdravstvene politike i zdravstvenog sustava u Hrvatskoj nedovoljno često uzimaju u obzir politički, društveni i ekonomski kontekst, a istraživanja temeljena (isključivo) na kvantitativnim podacima daleko su brojnija od onih koja su temeljena ili upotpunjena kvalitativnim podacima. Pritom se najveći dio postojećih tekstova u Hrvatskoj bavi bolestima ili su usmjereni na struku, dok su oni koji se bave funkcioniranjem sustava i zdravstvom kao javnim dobrom te analizom zdravstva kao javne politike općenito malobrojni.

Na početku, treba napomenuti kako u hrvatskom jeziku ne postoje posebne riječi za izraze politics i policy nego obje riječi pokriva izraz politika koji ne omogućuje razlikovanje dvije dimenzije politike koje različitim riječima zahvaća engleski jezik.[1] Načelna je razlika između politike kao borbe za moć i politike kao racionalne aktivnosti rješavanja problema, a najbliži prijevod termina policy bio bi javna politika. Ovo navodimo jer se, primjerice, europska i američka istraživanja bave s health policy i podrazumijevaju puno veću širinu od one medicinske te se mogu pronaći mnogobrojne analize i istraživanja koja obuhvaćaju širi kontekst. Zdravstvenom politikom se bave društveni i ekonomski istraživači i stručnjaci u velikom broju, a dobar primjer analiziranja i shvaćanja zdravstva kao jedne od mnogobrojnih javnih politika su radovi američkog znanstvenika Scotta L. Greera[2] te engleskih znanstvenika Michaela Marmonta[3] ili Eliasa Mossialosa[4].

Analize bazirane isključivo na brojevima i statistici ne doprinose oblikovanju kvalitetnih javnih politika koje se tiču zdravstva jer ne uzimaju u obzir društveno-ekonomski kontekst unutar kojeg zdravstveni sustav funkcionira, ali i unutar kojeg se on koristi. Takva situacija, među ostalim, doprinosi mistifikaciji načina funkcioniranja zdravstvenog sustava, a time i smanjuje mogućnosti uključivanja stanovništva u njegov rad, kao i pokretanja društvenih inicijativa koje bi se zdravstvom mogle baviti kritički i dugoročno. Kao pokušaj da se tome doskoči, 2014. godine je u okviru istraživačkog projekta Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) pokrenuta grupa za zdravstvo koja kombinira arhivski i terensko-aktivistički rad, nastojeći povezati postojeće inicijative medicinskih radnika, sindikalista, aktivista za javna dobra, studenata i sl. Grupa u svom istraživačkom aspektu djelovanja većinom koristi kvalitativne metode (studije slučaja, dubinske intervjue, analize dokumenata, analizu diskursa, itd.) te nastoji kroz svoje radove pri analizi zdravstvenog sustava istaknuti perspektivu koja odmiče od uobičajene medicinske, odnosno ekonomske. Na taj se način želi pružiti uvid koji će omogućiti da se mapiraju problemi javnog zdravstva koji su za sada slabo vidljivi, ali unatoč tome povlače ozbiljne posljedice za funkcioniranje zdravstvenog sustava, kao i zdravstvenog stanja populacije.

Alternativni pristup proučavanju zdravstva

Kombiniranje arhivskog i terenskog istraživanja pokazalo se kao dobar način za prikupljanje podataka, a posredno i za postizanje rezultata koji se mogu koristiti u različitim situacijama. Posebno je bitno naglasiti upravo taj primijenjeni aspekt ovakvog rada, jer se suradnjom s pojedincima - kako sa sindikalistima, tako i sa zdravstvenim stručnjacima, ali i srodnim aktivistima - otvara i mogućnost djelovanja u cilju poboljšanja trenutnog stanja ili rješavanja konkretnih problema. Direktna komunikacija s pojedincima ili organizacijama koji su uključeni u rad zdravstvenog sustava od posebnog je, višestrukog, značaja: osim što se kroz rad s različitim akterima može doći do zapažanja i informacija koje još nisu zabilježene ili sustavno obrađene, istovremeno se otvara prostor za zajednički rad, čime se doprinosi ranije definiranom cilju grupe, odnosno povezivanju do sada vrlo disperziranih grupa i inicijativa.

Kvalitativna metodologija ima svoje prednosti jer omogućuje postavljanje i odgovaranje na pitanja "zašto" i "kako" se nešto dogodilo, što izvrsno dopunjava kvantitativne podatke koji prvenstveno odgovaraju na pitanje "koliko". Međutim, ovaj pristup suočava se i s određenim problemima. Kao prvo, korištenje kvalitativnih metoda u istraživanju često je kamen spoticanja u kontaktu s pojedincima iz medicinskih struka te treba uložiti dodatne napore kako bi se objasnio i legitimirao odabir metodologije. Naravno, ovaj problem nije endemičan samo za situaciju u Hrvatskoj, niti je naše inzistiranje na kvalitativnim metodama nešto novo. Takvim se istraživanjima zdravstva već desetljećima bave kritični medicinski antropolozi poput Nancy Scheper-Hughes[5], Paula Farmera[6], Merrill Singer[7], Hansa Baera[8] itd. Njihov pristup karakterizira povezivanje individualnih iskustava pojedinaca unutar zdravstvenog sustava (pacijenata, obitelji pacijenata, liječnika, ostalih zdravstvenih djelatnika...), razumijevanja funkcioniranja organizacija koje pružaju zdravstvenu skrb te analize političko-ekonomskih odrednica sustava (prvenstveno uz fokus na djelovanja globalnih institucija kao što su Svjetska banka, Svjetska zdravstvena organizacija, UN, raznorazne zaklade i fondovi i sl.). Kontinuiranim praćenjem i analiziranjem perspektiva iz ove tri razine sustava te kombiniranjem takvog pristupa s kvantitativnim podacima otvara se mogućnost za razvijanje strategija lokalnog i globalnog djelovanja.

Materijale prikupljene kroz arhivsko istraživanje i terenski rad moguće je prezentirati u različitim formama te se na taj način srodne teme obrađuju kroz radioničku formu, opsežnije intervjue ili analitičke tekstove, što omogućava pristup široj javnosti, ali i pojedinim stručnim zajednicama. S obzirom na opsežnost zdravstvenog sustava te brojčanu ograničenost grupe, velik broj tema ostaje neistražen. Međutim, iskustvo je pokazalo da je za organiziranje konkretnog djelovanja bolje koristiti teme koje su uže definirane te koje su prije svega prepoznatljive i bliske ciljnoj skupini s kojom se želi ostvariti suradnja i komunikacija. Konačno, povezivanje sa srodnim organizacijama i inicijativama na međunarodnoj razini donosi potencijal za upoznavanje s novim strategijama organiziranja i poticanja na djelovanje, što je jedan od ključnih ciljeva rada grupe.

 


[1] Petak, A., Petković, K. (ur.), 2014., Pojmovnik javnih politika, Zagreb: Političke analize.

[2] https://sph.umich.edu/faculty-profiles/greer-scott.html

[3] http://www.macleans.ca/society/health/sir-michael-marmot-on-why-all-matters-are-health-matters/

[4]http://www.lse.ac.uk/researchAndexpertise/experts/profile.aspx?KeyValue=e.a.mossialos%40lse.ac.uk

[5] http://anthropology.berkeley.edu/people/nancy-scheper-hughes

[6] http://ghsm.hms.harvard.edu/person/faculty/paul-farmer

[7] http://www.anth.uconn.edu/faculty/merrillsinger.php

[8] https://www.researchgate.net/profile/Hans_Baer2

 

 

 

Izvor naslovne fotografije: Pixabay