Vojska spasa je međunarodna humanitarna organizacija koja trenutačno djeluje u više od 120 zemalja. Organizaciju je osnovao William Booth sredinom 19. stoljeća u Londonu, a 1878. godine organizacija službeno preuzima ime Vojska spasa i organizacijsku strukturu koja liči na vojnički zapovjedni lanac. Bitno je napomenuti da je Vojska spasa također religijska organizacija s jasno definiranim ciljem širenja svjetonazorskih vrijednosti koje su karakteristične za evangeličke protestantske denominacije. Aktivisti iz LGBTIQ pokreta dokumentirali su sustavnu diskriminaciju Vojske spasa u pružanju usluga i zapošljavanju osoba iz LGBTIQ zajednice. Marion Pollack piše o jednom drugom obrascu u ponašanju Vojske spasa, tj. o sistemskim pokušajima zaobilaženja i potkopavanja radničkih prava svojih zaposlenika. Pročitajte kratku radničku povijest Vojske spasa u Kanadi.

 

Deklaracija Vojske spasa u svojoj misiji prepoznaje poštovanje kao jednu od temeljnih vrijednosti, koja ujedno uključuje privrženost promicanju dostojanstva svake osobe. Prema njezinoj internetskoj stranici, Vojska spasa pomaže svakome ponaosob, što počiva na uvjerenju da je svaka osoba beskonačno vrijedna i jednako dostojna.

Ipak, vrijednosti Vojske spasa često se ne primjenjuju na njene radnike. Sveobuhvatan pregled povijesti Vojske spasa u proteklih 20 godina otkriva da je prijeko potrebno da ta organizacija primijeni novi pristup u iskorjenjivanju siromaštva i služenju čovječanstvu.

Vojska spasa poprilično je velika organizacija. Ona je najveći nevladin pružatelj socijalnih usluga u Kanadi te djeluje u više od 400 lokalnih zajednica. U fiskalnoj godini 2013-2014. vlada je financirala 35 posto prihoda Vojske spasa (dok su donacije iznosile 29 posto). U fiskalnoj je godini 2012-2013. Vojska spasa ostvarila višak prihoda u iznosu od 110 milijuna kanadskih dolara.

Drugim riječima, Vojska spasa nije švorc i znatan dio sredstava dobiva od poreznih obveznika. Usprkos ovim činjenicama, ona ima katastrofalnu povijest tretmana vlastitih radnika u Kanadi.

 

Vojska spasa vs. PSAC: Držanje radnika na ledu 

Siječanj 2012. godine bio je iznimno hladan u Ottawi. Ljudima je trebalo sklonište pred neumoljivom hladnoćom. Radnici Vojske spasa bili su prisiljeni da sami iskuse te niske temperature jer su prosvjedovali pred objektom Vojske spasa zvanim Booth Centre. Štrajkali su kako bi povisili svoje plaće s kojima su bili na rubu siromaštva te nisu mogli pružiti mnoge potrebne usluge posebno ranjivoj populaciji. Ova grupa od 60 članova sindikata PSAC (Public Service Alliance of Canada) zarađivala je znatno manje od zaposlenika u obližnjem skloništu.

Vojska spasa u svojim je medijskim izjavama iznijela dubiozne tvrdnje kako nema dovoljno sredstava da svojim zaposlenicima osigura dostojne plaće. Međutim, iako su oba skloništa dobivala jednaka sredstva iz državnog proračuna, radnici u obližnjem skloništu, koje se nalazilo na 750 metara udaljenosti, zarađivali su između 2 i 3 dolara više po satu za jednak posao. Štrajk je prekinut nakon 76 dana kada su radnici pristali na obvezujuću arbitražu.

Nažalost, ovo nije bio jedini slučaj kada je Vojska spasa dobivala više medijske pozornosti zbog tretmana vlastitih radnika nego zbog svojeg humanitarnog rada.

 

Vojska spasa vs. CAW: Otpuštanje žena    

U travnju 2011. godine Vojska spasa je zatvorila svoj dom za starije i nemoćne A. R. Goudie Eventide u gradu Kitcheneru u saveznoj državi Ontario. Ovo se zbilo usred pregovora s lokalnom organizacijom 1106 Canadian Autoworkers Union-a (CAW), zbog čega su mnoge radnice ostale bez posla, od kojih su mnoge radile preko 25 godina u ovoj ustanovi.

„Ironično je koliko je teško postići pravedan ugovor s ovom dobro poznatom agencijom za socijalne usluge“ – izjavio je Bill Gibson, direktor lokalne organizacije CAW-a u Kitcheneru.

„Ako Vojska spasa vlastito osoblje ne tretira s poštovanjem i dostojanstvom, kako onda može biti vjerodostojna u svome radu u široj zajednici?“

 

Vojska spasa vs. UFCW: Zahtijevanje ustupaka

Prosvjednici su se 2005. godine pojavili pred trgovinama rabljene donirane robe Vojske spasa. Članovi sindikata United Food and Commercial Workers' International Union (UFCW) bili su primorani prosvjedovati 13 dana pred trgovinama u Regini i Saskatoonu kako bi dobili kolektivni ugovor. Glavni se problem sastojao u zahtjevu Vojske spasa za povećanom fleksibilnošću. 

U jesen 2002. godine UFCW-ovi članovi u objektu Vojske spasa Waterstone ratificirali su trogodišnji kolektivni ugovor. Ugovor je uključivao povećanje plaća i poboljšanje uvjeta dopusta u slučaju smrti članova obitelji. Vojska spasa je na početku pregovora iznijela podugački popis posebnih ustupaka koje je zahtijevala od radnika. Međutim, sindikat je uspio u namjeri da se ovi zahtjevi ne uvrste u ugovor.

 

Vojska spasa vs. HEU: Ugovori za radnike izvan sindikata

Godine 2003. Vojska spasa je bila jedan od prvih poslodavaca na otoku Vancouver koji je iskoristio anti-radnički zakon o privatizaciji zdravstva – Zakon 29 liberalne vlade savezne države British Columbia – kako bi otpustili članove Hospital Employees' Union-a (HEU) koji su radili kao zdravstveni pomoćnici u domu za starije i nemoćne Sunset Lodge u gradu Victoriji.

Prema izvještaju HEU-a: „Zakon 29 je uništio ključne zaštitne mehanizme iz kolektivnog ugovora i olakšao najveća masovna otpuštanja žena u povijesti Kanade.“

Ovaj zakon Gordona Campbella poslužio je za potpisivanje zdravstvenih ugovora u visini od nekoliko stotina milijuna dolara za multinacionalne kompanije. Ustavni sud u Kanadi 2007. godine izbacio je dijelove Zakona 29 smatrajući ih protuustavnima. 

Vojska spasa planirala je otpustiti 64 zaposlenika Sunset Lodgea kako bi njihova mjesta nadomjestila ugovornim vanjskim radnicima. Usprkos protestima, peticijama, prosvjedima, pismima i spremnosti sindikata na ustupke koji bi Vojsci spasa uštedjeli 200.000 dolara, iznos koji je navodila kao potreban da bi odustala od svojih planova, ona je ipak izvršila svoj naum i navedena radna mjesta dala vanjskim ugovornim radnicima.

Proklamirana temeljna vrijednost relevantnosti koju zastupa Vojska spasa uključuje predanost u ostvarivanju inovativnosti i učinkovitosti. Izbacivanje sindikaliziranih radnika i njihovo zamjenjivanje ugovornim radnicima for-profit kompanija zasigurno nije inovativno, a budućnost je pokazala da uopće nije ni učinkovito.

U predvidivom razvoju događaja tijekom 2005. godine Vojska spasa je bila prisiljena raskinuti ugovore s privatnim for-profit kompanijama u objektu Sunset Lodge zbog dvije godine konstantnih prigovora na prljave sobe, ispodprosječnu kvalitetu prehrane i stalno mijenjanje osoblja.

 

Vojska spasa vs. OPSEU: Odupiranje jednakim plaćama

Vojska spasa je s vremena na vrijeme odbijala poštivati Ontario Pay Equity Act (Zakon o usklađenosti plaća savezne države Ontario). Kasnih 1990-ih godina Vojska spasa je tvrdila da su njezine pojedinačne agencije pravi poslodavci i na taj je način odbijala implementirati jedinstveni plan za usklađivanje plaća.

Ontario Public Service Employees Union (OPSEU) mnogo je puta uputio prigovore na adresu Ontario Pay Equity Commision-a. Kada su 1997. usvojeni prigovori OPSEU-a, sindikat je vjerovao da je njihova borba napokon završila. Usprkos ovoj pobjedi, Vojska spasa i dalje je u praksi provodila zasebne planove za usklađivanje plaća.

Sindikat je naposljetku odnio pobjedu, a Vojska spasa je u ožujku 2001. godine počela provoditi jedinstveni plan za usklađivanje plaća.

Kada Vojska spasa govori o izvrsnosti kao njezinoj temeljnoj vrijednosti – trudeći se biti najbolji u tome što rade i biti model za druge, možemo se samo nadati da to također uključuje i poštivanje odgovarajućih zakona za zaštitu radničkih prava.

U prosincu 1999. godine radnici u domovima za djecu i odrasle s problemima u razvoju Vojske spasa u Londonu (Ontario) nevoljko su stupili u štrajk. To je bila teška odluka i oslikavala je ljutnju, frustraciju i očaj radnika kojima je Vojska spasa bila poslodavac. Zahtjevi OPSEU-a bili su jednostavni: plaćena izobrazba radnika, doprinosi i povećanje plaće. Na primjer, zahtijevali su da im Vojska spasa plati dvadeset sati obavezne izobrazbe godišnje koji su dotad bili neplaćeni.

Tijekom ovog dugog štrajka, Vojska spasa je tvrdila da ne posjeduje novac kojim bi omogućila razumno povećanje plaća za svoje zaposlenike. Sindikat je ovu tvrdnju doveo u pitanje jer je Vojska spasa platila 475.000 dolara za zemljište u obližnjem gradu.

Tijekom ovog spora, OPSEU je uspio izvojevati presudu protiv Vojske spasa koja je onemogućila organizaciji da koristi prijetnje i prisilu kako bi spriječila zakonite prosvjede. Sud je naredio Vojsci spasa da prestane koristiti mjere nezakonitog nadzora i presretanja privatne komunikacije članova sindikata koji su prosvjedovali pred objektima Vojske spasa.

Ovakvo nezakonito ponašanje tijekom štrajka teško da je bilo konzistentno s vrijednošću integriteta koju proklamira Vojska spasa. Vojska spasa na svojoj internetskoj stranici tvrdi: Mi smo pošteni, pouzdani i odgovorni.

OPSEU i Vojska spasa tek su nakon 17 tjedana prosvjeda postigli dogovor.

 

Vojska spasa vs. BCGEU: Klauzula o životnom stilu?!?

U kolovozu 1999. godine Vojska spasa pregovarala je s British Columbia Government and Service Employees' Union-om (BCGEU) o prvom kolektivnom ugovoru za 54 radnika u objektima Vojske spasa u gradu Dunsmuiru. Značajna prepreka postizanju ugovora sastojala se u inzistiranju Vojske spasa na klauzuli o životnom stilu.

Ova podmukla klauzula od radnika je zahtijevala da vode „kršćanski životni stil“, da izbjegavaju drogu, kocku, alkohol, homoseksualnost i predbračni seks za vrijeme i van radnog vremena. BCGEU je klauzulu s pravom smatrao napadom na prava i slobode radnika, te je naposljetku uspio osigurati da se ova stipulacija o životnom stilu ne odnosi na radnike koji su članovi sindikata.

U veljači 1992. godine članovi BCGEU prosvjedovali su ispred dva objekta Vojske spasa u gradu Victoriji u kanadskoj saveznoj državi British Columbia. Nakon tri tjedna prosvjeda Vojska spasa je u konačnici ponudila povećanje plaće od dva posto, uz uvjet da sindikat pristane na otpuštanja i smanjeno radno vrijeme. BCGEU je odbio ovu ponudu i objavio brošuru kojom se poticalo ljude da ne pripomognu projektu Vojske spasa pod nazivom Red Shield Appeal.

Taktika se pokazala uspješnom. Štrajk je završio nakon osam tjedana, a radnici su pristali na povećanja plaće od 12,5 posto.

 

Poboljšava li se situacija?

Iako su neka radna mjesta Vojske spasa dobro sindikalno pokrivena te se čini da imaju pošten odnos prema svojim zaposlenicima, ovaj dugi i neiscrpljeni pregled radničkih borbi u ovoj organizaciji ipak podiže poneka ozbiljna pitanja.

Programi Vojske spasa pripomogli su ljudima. Mnogi su se uspjeli riješiti svoje ovisnosti o alkoholu tako što su odlazili u rehabilitacijske centre Vojske spasa. Ranjive skupine mladih sudjelovale su u aktivnostima Vojske spasa s velikim uspjehom. Vojska spasa mnogima je ponudila krov nad glavom i hranu. Ali radnici na prvoj crti bojišnice, koji provode ove programe, zaslužuju pravedne plaće, doprinose i, u konačnici, obećano poštovanje.

 

 

S engleskog preveo Zoran Veselinović