Središnji dio trgovačkog i investicijskog sporazuma TTIP-a je mehanizam ISDS, odnosno pravna procedura za rješavanje sporova između investitora i država. Kanada podliježe tom mehanizmu u sklopu sporazuma NAFTA. U svojoj suštini ISDS je korporacijski sudski sustav koji omogućava multinacionalnim tvrtkama da tuže državu kad god im neki njezin propis zasmeta. Iako Europska komisija tvrdi da će se u sklopu TTIP-a naći reformirana pravila tog mehanizma te da stoga nema razloga za zabrinutost, ta bi reformirana pravila mogla biti i gora od onih kojima se već dulje vrijeme slamaju pokušaji Kanade da donosi vlastite odluke po pitanju ograničavanja djelovanja stranih korporacija.

Ako vas bilo tko pokuša uvjeriti da TTIP ne predstavlja prijetnju sposobnosti vlade da zaštiti svoje stanovništvo pokažite im primjer Kanade. Sredinom ožujka kanadska je vlada izgubila parnicu u kojoj je tužena zbog toga što se drznula odbiti otvaranje velikog rudnika štetnog po okoliš u saveznoj državi Nova Škotska (Nova Scotia). Ovo je najnovija tužba u velikom popisu sličnih tužbi protiv Kanade koje su pokrenute pod okvirom Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) kako bi se spriječilo uvođenje mjera zaštite okoliša. Te tužbe pokreću se u sklopu istog mehanizma – poznatog kao ISDS ili rješavanje sporova između investitora i država – koji se nalazi u središtu TTIP-a. ISDS je u suštini korporacijski pravosudni sistem. On omogućuje stranim korporacijama da tuže vlade na tajnim sudovima koje nadziru odvjetnici korporacija i na kojima ne postoji pravo na žalbu. Gubitak u parnici može zemlju skupo stajati.

Najnovija presuda tiče se odluke Kanade da nakon provedene studije o utjecaju projekta na okoliš blokira izgradnju bazaltnog kamenoloma na 152 hektara u Novoj Škotskoj. To je područje ključno za razmnožavanje nekoliko ugroženih vrsta, uključujući i rijetke kitove. Američka korporacija Bilcon htjela je otvoriti kamenolom i tvrdi je da je uložila vrijeme i novac u njegovo pokretanje. Međutim, studija o utjecaju na okoliš utvrdila je da je projekt u suprotnosti s "temeljnim vrijednostima zajednice".

Tvrtka tvrdi da kanadska vlada čak nije ni smjela pribjegavati studiji utjecaja na okoliša i sada traži 300 milijuna dolara odštete. Dva aspekta ovog slučaja dokazuju ono što su kritičari oduvijek tvrdili o ovakvim korporacijskim sudovima. Prvi je taj da se ovaj slučaj ne odnosi na kršenje uvjeta ugovora niti na diskriminaciju tvrtke u korist domaće tvrtke. On se jednostavno odnosi na propis koji stranoj tvrtki nije po volji.
Dva aspekta ovog slučaja dokazuju ono što su kritičari oduvijek tvrdili o ovakvim korporacijskim sudovima. Prvi je taj da se ovaj slučaj ne odnosi na kršenje uvjeta ugovora niti na diskriminaciju tvrtke u korist domaće tvrtke. On se jednostavno odnosi na propis koji stranoj tvrtki nije po volji.

Drugi aspekt je taj da se ovim slučajem odriče Kanadi mogućnost da donosi odluke na temelju potrebe za zaštitom okoliša, kao što je istaknuo suprotstavljeni glas na ovom suđenju. Donald McRae je upozorio: "nametnut će se strah komisijama za zaštitu okoliša koje će biti zabrinute da ne stave prevelik naglasak na socio-ekonomske probleme ili probleme ljudskog okoliša u onim slučajevima kada bi njihova procjena mogla dovesti do zahtjeva za naknadu štete prema uvjetima NAFTA-e". Rekao je da će se presuda "pokazati velikim korakom unatrag u području zaštite okoliša" i "značajnim zadiranjem u nadležnost zemlje." Kanada je učestala meta tužbi zbog svojih propisa zaštite okoliša. Prethodni slučajevi uključuju žestoku osudu Kanade zbog pokušaja da zabrani uvoz toksičnog otpada i pokušaja da zabrani dodavanje opasne kemikalije MMT u benzin. U potonjem slučaju Kanada je poništila zabranu.

Samo nekoliko dana prije sudskog rješenja u korist Bilcona, Kanadi je upućena prijetnja kaznom zbog propisa koji je od naftnog diva Exxon Mobila zahtijevao da dio svojih profita od eksploatacije nafte na podmorju uloži u lokalno gospodarstvo. Prijetnjom se htjelo poručiti da će tužba protiv tog zahtjeva, ako on ne bude povučen, biti samo vrh sante leda u usporedbi s drugim 'naknadama' koje će se tražiti. To je još jedan primjer u kojem se posve umjerenom i razumnom državnom propisu suprotstavljaju i prijete neizabrani odvjetnici korporacija koje ne veže demokratska odgovornost.
Često se tvrdi da su na meti korporacijskih sudova 'samo' zemlje u razvoju u kojima su zakonski standardi nepouzdani i neizvjesni. To bi samo po sebi bilo loše, no Kanada nije zemlja u razvoju, a ipak je izgubila milijune dolara na ovim korporacijskim sudovima nakon što je s SAD-om potpisala investicijski sporazum sličan TTIP-u. Ovi slučajevi trebaju predstavljati pouku europskim vladama.

Europska komisija želi da povjerujemo da će pri sastavljanju TTIP-a provesti reformu pravila koja se odnose na korporacijski sudski postupak i da stoga nema razloga za zabrinutost. No ta bi reforma pravila, na temelju onoga što smo o takvim reformama vidjeli do sada, zapravo mogla pogoršati stvari. Todd Weiler, iskusni pravni arbitar specijaliziran za pitanja investicija, za taj je reformirani sustav pravila rekao: "Sjajan je taj novi sporazum Kanade i EU ... prije smo morali raspravljati o svemu tome [pravima stranih ulagača] ... A sada imamo ovaj veliki popis. Jednostavno obožavam kad pokušavaju objasniti stvari." U prijelomnom izvještaju kojeg je krajem ožujka objavio Odbor donjeg doma britanskog parlamenta za biznis (House of Commons Business Select Committee) stoji da Odbor nije uvjeren u postojanje potrebe za korporacijskim sudskim sustavom. ISDS-u se također protive Laburistička stranka, Škotska nacionalna stranka, Stranka zelenih (koja se u stvari protivi cijelom sporazumu) te 97 posto ispitanika u nedavnim konzultacijama koje je proveo Odbor. Nedavno je veći broj demokratskih članova američkog Senata označio ISDS kao razlog svojeg suprotstavljanja TTIP-u.

Primjer Kanade pokazuje zašto je važno da se svi ovi političari drže stavova koje su zauzeli. Korporacijski sudski sustav iz temelja podriva našu sposobnost da zaštitimo okoliš. Na koji god ga se način reformira, za njega nema mjesta u demokratskom društvu.

S engleskog preveo Damjan Rajačić
Objavljeno na stranici Global Justice Now 25. ožujka 2015. godine.