Prilikom urušavanja skele na gradilištu u centru Sarajeva krajem januara poginula su dvojica radnika, a još su dvojica ozlijeđena. Nekoliko dana kasnije, direktori firme i voditelj gradilištva uhapšeni su zbog ugrožavanja života i imovine nepropisnim izvođenjem radova. Ovaj posljednji u nizu incidenata još je jednom usmjerio pažnju na teške i nesigurne radne uvjete u BiH.

Radnička prava u Bosni i Hercegovini teško da su tema o kojoj se u posljednjih 20 godina govori u javnosti. Mediji o tome pišu – na kratko – tek nakon velikih nesreća, sa smrtnim posljedicama, kakva je bila i ona u Sarajevu početkom februara, kada su dva radnika smrtno stradala na gradilištu. Nekoliko mjeseci prije toga, u septembru prošle godine, u rudniku Raspotočje u Zenici poginulo je pet rudara. U oba slučaja, radnici su radili u neljudskim uslovima, bez potrebne zaštitne opreme i sigurnog okruženja. Istovremeno, nema pouzdanih podataka o tome koliko radnika u BiH nema zdravstveno i socijalno osiguranje. Radnici koji već godinama izlaze na proteste širom BiH ukazuju da među njima ima i onih kojima doprinosi nisu uplaćeni i više od pet godina.

Postojeći sindikati nisu dovoljno jaki niti ujedinjeni da se izbore za prava radnika. No i da jesu, činjenica je da veliki broj radnika – naročito oni u privatnim firmama – nisu članovi sindikata. Zakonski okvir ni u ovom slučaju nije dovoljno dobar da bi garantovao prava radnika, a pri tome se zakoni u BiH često i ne poštuju. Rezultat su desetine hiljada potpuno obespravljenih radnika koji trpe u nadi da će barem svakog mjeseca primiti koliku-toliku platu. U BiH niko ne bilježi statistiku o broju nesreća na radu te su svi podaci koji se mogu javno naći nepouzdani. Ipak, i ono što je dostupno ukazuje da je situacija katastrofalna. Samo u tuzlanskom kantonu, prema podacima tamošnje inspekcije rada, tokom 2014. godine registrovano je 57 težih povreda na radu. Godinu prije, 2013. broj težih povreda je bio 40, a lakših 109. Riječ je samo o podacima koje su prijavili poslodavci.

Banjalučki dnevni ist Nezavisne novine pokušao je krajem prošle godine utvrditi tačan broj radnika koji stradaju na radu u cijeloj državi. Upoređujući podatke inspekcija utvrdili su da taj broj “vjerovatno prelazi” 170 godišnje. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine oblast rada i zapošljavanja je u nadležnosti entiteta i Brčko distrikta te sve ove jedinice imaju svoje zakone. Ministarstvo civilnih poslova, koje djeluje na državnom nivou, ima ulogu koordinatora. Postojeće zakonodavstvo nije dovoljno da pruži bilo kakvu zaštitu. Federacija i dalje primjenjuje zakon koji je na snazi bio 1990. godine, i u kojem su kazne za prekršitelje izražene u jugoslovenskim dinarima, kažu nam u federalnom inspektoratu rada. U Republici Srpskoj je novi zakon donesen 2008. godine, ali je njegova primjena jako slaba.

Šarenilo propisa, haos u praksi

Savez samostalnih sindikata BiH već godinama traži nove zakone, koji bi bili ujednačeni na razini cijele BiH. Još od 2008. godine čak postoji i nacrt zakona, ali nikada nije došao na red da bude razmatran. Vlasti u ovoj zemlji – nova nije formirana ni četiri mjeseca nakon izbora – već godinama izbjegavaju da se bave bilo kakvim ozbiljnim pitanjima. Prema podacima iz monitoringa rada državnog parlamenta koji je uradila nevladina organizacija Centar civilnih inicijativa, tokom 2014. godine usvojena su svega dva zakona, pri tome nijedan novi nego su usvojene tek izmjene. Poređenja radi, Skupština Crne Gore u istom je periodu usvojila 19 zakona, a hrvatski Sabor 71.

Pravnici udruženja Vaša prava BiH, koji pružaju besplantu pravnu zaštitu obespravljenim radnicima, kažu kako su postupci pred sudovima u slučajevima kršenja prava radnika “spori, neefikasni i pretjerano skupi”. “U ovoj izuzetno važnoj pravnoj oblasti gdje se pojavljuje obaveza nesmetane egzistencije osnovnih ljudskih prava, zaštićenih pravnim aktima međunarodnog karaktera, te Ustavom i zakonodavstvom na različitim nivoima države, u BiH vlada opšte šarenilo i nejednakost. Posljedica ovakve situacije je da poslodavci propise najčešće ne primjenjuju ili iste tumače samovoljno i selektivno, po vlastitom nahođenju zavisno o vlastitim interesima u pojedinim slučajevima”, smatraju u organizaciji Vaša prava.

Radnici su obespravljeni na više načina, od toga da ne primaju platu na vrijeme, da nisu osigurani, da im se uskraćuje pravo na efikasnu pravnu zaštitu, pa do toga da rade u uslovima koji nisu bezbjedni. U BiH su radnici bez zaštitne opreme uobičajena svakodnevnica. Porodice stradalih radnika, kao što je slučaj sa porodicama rudara koji su poginuli u jami Raspotočje u septembru ove godine, nakon nesreće dobijaju javna obećanja da će biti zbrinuti, no to se u praksi rijetko dešava. Dokaz nalazimo i u pozivu koji je Samostalni sindikat rudnika uputio rudarima krajem prošle godine pozivajući ih da pomognu porodicama nastradalih kolega. “Porodice smrtno stradalih kolega u ovoj kolektivnoj nesreći prolaze kroz izuzetno težak period u svom životu. Upravni odbor SSRRFBiH poziva sve uposlene u rudnicima uglja u Federaciji BiH na solidarno pružanje finansijske podrške porodicama smrtno stradalih radnika RMU “Zenica” u iznosu naknade na ime toplog obroka za jednu dnevnicu u mjesecu decembru 2014.godine.”

Ignorirana prava, preskočeni doprinosi

Pored nesigurnosti na radnim mjestima, radnici u BiH moraju da se nose i sa činjenicom da nemaju uplaćeno zdravstveno i socijalno, zbog čega i država gubi milione godišnje. Prema grubim procjenama nevladinog sektora, u BiH više od 250.000 ljudi radi bez doprinosa i mogućosti da ostvare pravo na pravovremenu i pristojnu penziju. Porazan je podatak iz Federalnog zavoda za penzijsko osiguranje da radnicima u ovom entitetu nije uvezano oko 750.000 godina radnog staža. Iako zakon nalaže plaćaje doprinosa, čak propisuje visoke kazne u slučaju nepoštivanja, često nema mogućnosti za naplate jer se radi o preduzećima koja su ili pred kolapsom ili su već u procesu likvidacije ili stečaja.

Nedavno su u ovdašnjim medijima objavljeni i podaci da u velikom broju javnih bolnica medicinsko osoblje također nema zdravstvenu zaštitu. Takva je situacija u Livanjskom kantonu, posebno u gradovima Drvar i Glamoč, ali i u Istočnom Sarajevu gdje su liječnici i sestre u bolnici Kasindol bili u štrajku zbog ovoga. U Savezu sindikata Republike Srpske tvrde da više od 60.000 radnika nema zdravstveno osiguranje. Ranka Mišić, predsjednica Sindikata, za medije je rekla kako je ovaj “trend” posebno naglašen u zdravstvu. “Pored zdravstvenih ustanova, gdje prednjače bolnice koje doprinose radnicima ne uplaćuju i po pet godina, radnici u Željeznicama RS ne mogu da ostvare penziju zbog duga za doprinose, a bilo je, takođe, problema i u Poštama Srpske”, kazala je Mišić.

Međunarodna zajednica, koja još ima uticaja u određivanju pravca kretanja reformi, ne insistira na radničkim pravima, ali traži otvaranje novih radnih mjesta, iako nema ni naznaka na koji način je to moguće uraditi u zemlji koja je pred ekonomskim kolapsom. Obespravljeni radnici širom BiH već godinama upozoravaju vlasti na ove probleme, ali bez uspjeha. Rješenja za sada ne nudi niko. Sve to nagovještava još jednu tešku i neizvjesnu godinu kako za radnike, tako i za sve građane BiH.