Svaki se radnik tijekom radnog odnosa susretne s potrebom odlaska na bolovanje, odnosno - privremenom nesposobnošću za rad. Temeljno uređenje prava i obveza radnika u slučaju privremene nesposobnosti za rad nalazi se u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (dalje; ZOZO) i Zakonu o radu (dalje; ZR). 

ZOZO definira privremenu nesposobnost za rad kao odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

Tko sve može ostvariti naknadu za vrijeme bolovanja

Da bi radnik mogao ostvarivati prava iz privremene nesposobnosti za rad, potrebno nam je da je neko utvrdi. Njen početak i duljinu trajanja utvrđuje izabrani doktor, odnosno doktor opće/obiteljske medicine i doktor dentalne medicine. On utvrđuje dužinu trajanja bolovanja ovisno o vrsti bolesti koja utječe na privremenu nesposobnost osiguranika u skladu s medicinskom indikacijom i smjernicama koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravlje.       

Radnik koji je privremeno nesposoban za rad ima pravo na zdravstvenu zaštitu, odnosno na pravo na odgovarajuće liječenje. Pored tog prava, pripadaju mu i određena prava na novčane naknade:

1. Naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti;

2. Naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja;

3. Naknadu za troškove smještaja jednom od roditelja ili osobi koja se skrbi o djetetu za vrijeme bolničkog liječenja djeteta.


Od navedenih novčanih prava, za radnika najvažnije je pravo na naknadu plaće. Bitno je znati da naknadu plaće isplaćuje poslodavac na svoj teret prvih četrdeset i dva dana, dok mu je za dane bolovanja koji slijede nakon toga HZZO obvezan vratiti isplaćenu naknadu plaće.

Osnovno je pravilo da naknada plaće ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu plaće - prosječnog iznosa neto plaće koja je osiguraniku (radniku) isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije otvaranja bolovanja. To znači, da u onom prvom periodu (42 dana), naknada plaće, ako primjera radi uzmemo da je osnovica za naknadu plaće 10000 kn, onda poslodavac radniku ne smije isplatiti manje od 7000 kn.

Situacija je malo drugačija u drugom periodu, budući da se tada naknada plaće isplaćuje na teret sredstava HZZO-a. I dalje vrijedi da iznos naknade plaće ne može biti niži od 70% osnovice za naknadu plaće. Ali ona je tada limitirana, i to tako da ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28%, čime zapravo dolazimo do iznosa od 4.257,28 kuna mjesečno. Tako bi prema gore navedenom primjeru, iako je osnovica za naknadu plaće 10000 kn, taj radnik mjesečno dobio zakonski maksimum od 4.257,28 kuna.

No nemaju svi ista prava

Radnik ima (ovako prikazano) pravo naknade plaće za vrijeme nesposobnosti za rad, u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida. Nakon proteka tog roka radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% zadnje isplaćene plaće na ime te privremene nesposobnosti, dokle god za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija. 

S time da osiguraniku naknada plaće na teret sredstva Zavoda u visini propisanoj ZOZO-om,  pripada samo pod uvjetom da prije dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće ima ostvaren staž osiguranja, što znači da radi najmanje 9 mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine. 

Veoma je bitno naglasiti da ukoliko osiguranik ne ispunjava taj uvjet, da mu za sve vrijeme trajanja privremene nesposobnosti, pripada naknada plaće u iznosu od 25% proračunske osnovice za puno radno vrijeme, što je 831,50 kuna (proračunska osnovica za 2020. godinu 3.326,00 kuna x 0,25). Tako će poslodavac biti dužan i u prvih četrdeset i dva dana isplatiti taj iznos ako nije povoljnije uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, dok će se nakon četrdeset i drugog dana uvijek u takvom slučaju isplaćivati taj iznos. S druge strane i nakon 18 mjeseci radniku će se isplaćivati taj iznos, odnosno on se neće smanjivati za 50%, budući da se to smanjenje odnosi samo na osiguranike s prethodnim stažem.

Osiguranik nema pravo na naknadu plaće ako:

1. je svjesno prouzročio privremenu nesposobnost,

2. ne izvijesti izabranog doktora da je obolio u roku od tri dana od dana početka bolesti, odnosno u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućio,

3. namjerno sprječava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje za rad,

4. za vrijeme privremene nesposobnosti radi, odnosno obavlja poslove osnovom kojih je obvezno zdravstveno osiguran, obavlja ugovorene poslove temeljem ugovora o djelu te bilo koje druge poslove (npr. poljoprivredni radovi i sl.),

5. se bez opravdanog razloga ne odazove na poziv za liječnički pregled izabranog doktora, odnosno doktora kontrolora Zavoda ili tijela Zavoda ovlaštenog za kontrolu privremene nesposobnosti,

6. izabrani doktor, doktor kontrolor ili tijelo HZZO-a ovlašteno za kontrolu privremene nesposobnosti utvrde da se ne pridržava uputa za liječenje, odnosno bez suglasnosti izabranog doktora otputuje iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta ili zlorabi privremenu nesposobnost na neki drugi način.


U svim navedenim slučajevima osiguranik nema pravo na naknadu plaće od dana nastanka tih slučajeva do dana njihova prestanka, odnosno prestanka posljedica njima uzrokovanih.

Pravo na naknadu plaće prestaje kada izabrani doktor utvrdi da je osiguranik sposoban za rad ili ako je nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad. Ako je radnik nezadovoljan odlukom izabranog doktora o utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti,  tada na njegov zahtjev ponovno o tome može odlučiti liječničko povjerenstvo Zavoda, koje je onda obvezno izvršiti pregled osiguranika. Taj zahtjev se rješava po hitnom postupku. 


Zaključno, navodimo nekoliko primjera obračuna naknade za bolovanje na teret poslodavca.

Izračun po kolektivnom ugovoru državnih službenika i namještenika:

  • Naknada za bolovanje iznosi 85% od osnovne plaće djelatnika.

Izračun po kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje: 

  • Naknada za bolovanje iznosi 85% od tromjesečnog prosjeka plaće.

Izračun po ugovoru o radu kod privatnog poslodavca:

  • Primjer 1: Naknada za bolovanje iznosi 80% od tromjesečnog prosjeka plaće

  • Primjer 2: Naknada za bolovanje iznosi 90% od osnovne plaće radnika za prva tri dana bolovanja. Od četvrtog do desetog dana bolovanja naknada iznosi 80% osnovne plaće radnika. Od jedanaestog do četrdeset i drugog dana bolovanja naknada iznosi 70% osnovne plaće radnika.

 

Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*

Žerjavićeva 6/II, 10 000 Zagreb 
klinika@pravo.hr

*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.unizg.hr/

 

Pravna Klinika


Preporučite članak: