Sandra Keitoue piše o tvornici alatnih strojeva ITAS-Prvomajska iz Ivanca i proaktivnom odnosu tvornice prema strukovnom obrazovanju na lokalnoj razini.

 

O tvornici alatnih strojeva ITAS-Prvomajska iz Ivanca mnogo je toga napisano u kontekstu uspješne radničke borbe i preuzimanja tvornice od strane radnika, kao i modela radničkog dioničarstva koji danas tamo postoji. No, ono što je nas ponukalo da pišemo o ITAS-u, a u svjetlu već spomenutog, njegov je izrazito proaktivan odnos prema obrazovanju, kako onom formalnom tako i prema prenošenju znanja i iskustva, bilo stručnog ili sindikalnog, između radnika. Kako takav odnos prema obrazovanju uvelike proizlazi iz činjenice da ITAS-om danas upravljaju njegovi radnici, za njegovo je razumijevanje nužno skicirati barem početak cijele priče.

Preuzimanje ITAS-a

Priča o ITAS-u u mnogočemu odgovara tipičnoj tranzicijskoj priči o nekoć uspješnom poduzeću dovedenom na rub propasti prilikom procesa pretvorbe i privatizacije, no razlikuje se od nje po svojem bitno drugačijem raspletu. Kao podružnica metalskog giganta Prvomajske, ITAS je krajem 1980-ih imao čak 900-tinjak zaposlenih, no stvari su krenule po zlu početkom 1990-ih, kada su po izbijanju ratnih sukoba u Hrvatskoj ITAS-ovi poslovni partneri počeli otkazivati suradnju, a sve lošije poslovanje poduzeća pratio je i drastičan pad broja zaposlenih. Ubrzo nakon što je 2001. godine otkupom dionica tvrtka Breza postala većinski vlasnik ITAS-a, postaje jasno da novi vlasnici ne planiraju ulagati u proizvodnju, već im je cilj preko novoosnovanih sestrinskih poduzeća iz ITAS-a izvući novac i imovinu te prodati zemljište jednom poznatom trgovačkom lancu. Situacija je kulminirala u 2005. godini nakon pokretanja stečajnog postupka kada su radnici ITAS-a koji mjesecima nisu primili plaću, revoltirani činjenicom da im se poduzeće naočigled upropaštava, odlučili fizički zauzeti tvornicu i na taj način onemogućiti bilo kome da u nju uđe i iz nje iznese preostalu imovinu. Kako su već i prije otvaranja stečajnog postupka potraživanja radnika premašila 50 posto od ukupnih potraživanja vjerovnika, radnici su zahvaljujući svojoj većini u skupštini vjerovnika uspjeli smijeniti stečajnog upravitelja koji nije bio naklonjen nastavku proizvodnje. U suradnji s novim stečajnim upraviteljem donesen je stečajni plan slijedom kojeg su svi vjerovnici svoja potraživanja mogli pretvoriti u dionice novog poduzeća ITAS-Prvomajska. Radnici su svoja potraživanja odlučili pretvoriti u suvlasničke udjele, dok su ostali vjerovnici isplaćeni kroz sljedećih nekoliko godina.

Tako je ITAS-Prvomajska postao jedno od rijetkih poduzeća u Hrvatskoj kojim upravljaju radnici koji su ujedno i njegovi jedini vlasnici. Kako bi spomenuto samoupravljanje uistinu zaživjelo u praksi, u upravljačku strukturu uvedene su značajne izmjene, kao i nova tijela koja jamče radničku participaciju i demokratski način odlučivanja o poslovanju poduzeća. Na sjednicama tzv. Pogonske komisije, koja se sastoji od predstavnika sindikata, članova radničkog vijeća, poslovođa i direktora, a na kojima mogu prisustvovati svi radnici koji to žele, donose se bitne strateške odluke povezane s poslovanjem poduzeća, a te odluke zatim potvrđuje i provodi Upravni odbor poduzeća.

Potreba za obrazovnim kapacitetima

Danas ITAS-Prvomajska uspješno posluje i otvara nova radna mjesta. No, problem koji su ubrzo prepoznali po osnivanju novog poduzeća i postepenog rasta proizvodnje, bio je da uskoro u ITAS-u neće imati koga zaposliti. Naime, kako saznajemo iz razgovora s Dragutinom Vargom, radnikom i sindikalnim povjerenikom u ITAS-u koji je zajedno s ostalim radnicima iznio mukotrpnu radničku borbu za opstanak poduzeća prije desetak godina, prosjek godina zaposlenih u ITAS-u u to vrijeme bio je oko 50 godina, a iz lokalnih srednjih škola nisu im pristizali kadrovi onih zanimanja koja su im bila potrebna. Iako je, prema riječima Dragutina Varge, do 1990-ih Srednja škola Ivanec bila svojevrsni „rasadnik metalaca“ iz kojeg je svake godine u svijet rada izlazilo stotinjak mladih metalaca, trendovi u obrazovanju pratili su trendove u propadanju lokalne industrije, što je rezultiralo gašenjem metalskih smjerova u lokalnim srednjim školama. No, u ITAS-u su shvatili da bez mladih ljudi nema budućnosti za tvornicu i da ako ne naprave nešto po pitanju obrazovanja kadrova koji su im potrebni, poduzeće jednostavno neće opstati. Za prvu ruku bili su primorani zaposliti određen broj mladih bez adekvatnih radnih kvalifikacija te ih onda kroz rad i dugotrajnu obuku pripremiti za njihovo radno mjesto. Kao dio dugoročnije strategije, odlučili su povezati se i intenzivirati suradnju s lokalnim srednjim školama kako bi osigurali da iz obrazovnog sustava zaista dobivaju kadrove sa znanjima koja su im potrebna.

S tim ciljem u vidu, danas u ITAS-u imaju 40-ak učenika iz obližnjih srednjih škola na stručnoj praksi, a važno je napomenuti kako je nezanemariv broj onih koji su obavili praksu u ITAS-u dobio i priliku da po završetku škole u njemu i rade. Što se pak obrazovanja postojećih kadrova tiče, u ITAS-u također pomažu financiranje školovanja uz rad onim zaposlenicima koji to žele. No, to je samo početak cijele priče. Naime, kada su shvatili da ne mogu očekivati od obrazovnog sustava i resornog ministarstva da im servira potrebne kadrove, odlučili su se aktivno angažirati po tom pitanju i to promijeniti. Tako su prošle godine u suradnji sa Srednjom školom Ivanec pokrenuli inicijativu za uvođenje novog smjera u program te škole za zanimanje koje im je itekako potrebno – CNC operater.

Strukovno obrazovanje na lokalnoj razini

Budući da nas je zanimalo na koji način obrazovni sustav prati potrebe lokalnog tržišta rada i kako uopće funkcionira suradnja na relaciji lokalna poduzeća – srednje škole – Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, obratili smo se ravnateljici Srednje škole Ivanec, Lidiji Kozini, da nam pojasni kako je tekao postupak uvođenja novog smjera u školu i koju je ulogu u svemu tome imao ITAS. Prema riječima Lidije Kozine radi se o poprilično dugoj i složenoj proceduri čije korake, kao i uvjete koje škola mora prethodno zadovoljiti, jasno propisuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Pritom je jedna od ključnih stvari dokazati kako na lokalnoj razini uistinu postoji potreba za zapošljavanjem određenog kadra te da je uvođenje novog smjera u školu opravdano. U tu su svrhu u SŠ Ivanec, nakon što su im iz ITAS-a pristupili s inicijativom za uvođenje novog smjera u školu, sazvali sastanak s predstavnicima grada i ostalim potencijalno zainteresiranim lokalnim poduzetnicima, koji su na sastanku izrazili svoju potrebu za zapošljavanjem CNC operatera te su obećali pismom potpore podržati uvođenje tog smjera u školu. Tek nakon toga SŠ Ivanec krenula je u ishođenje potrebne dokumentacije, kao i osiguravanje svih tehničkih, materijalnih i kadrovskih uvjeta za izvođenje novog programa.

Od prepreka s kojima su se susreli u postupku ishođenja dozvole i ograničenja koja nameće resorno ministarstvo, ravnateljica SŠ Ivanec ističe prije svega zahtjev Ministarstva da se škola sama mora pobrinuti da zadovolji sve uvjete za izvođenje novog programa kako bi od Ministarstva dobila odobrenje za njegovo uvođenje. Iako na prvu ovaj zahtjev možda ne djeluje odveć problematično, konkretno u slučaju CNC operatera bilo je nužno da škola vlastitim sredstvima nabavi vrlo skupe strojeve potrebne za izvođenje nastave, bez ikakve garancije da će Ministarstvo na kraju odobriti uvođenje novog programa. Lidija Kozina ističe kako je nelogičnost tim veća ako se uzme u obzir da strojevi u pitanju nisu uopće potrebni u izvođenju nastave za 1. godinu školovanja, već tek u 2. godini, a u međuvremenu bi škola mogla iznaći neki drugi način da nabavi strojeve, primjerice apliciranjem za sredstva dostupna u tu svrhu iz EU fondova. No, ovdje je Srednjoj školi Ivanec uvelike pripomogao upravo ITAS koji joj je odlučio donirati svoja dva stroja i time omogućio uvođenje i izvođenje programa za CNC operatere.

Što se tiče ostalih ograničenja s kojima su se susreli, nalazi se i uvjet da za potrebe novog smjera neće zaposliti nove nastavnike, kao i da se njegovim uvođenjem neće povećati broj upisnih mjesta u školi. Tako se Srednja škola Ivanec morala odreći smjera strojobravarstva koji je imala u ponudi do ove školske godine, kako bi od sljedeće uvela novi smjer, jer resorno ministarstvo ne dopušta uvođenje novog zanimanja iz istog sektora ako u strukovnoj školi već postoji neko njemu srodno. Nadalje, nastavnici koji su predavali strojobravarima predavat će i CNC operaterima, što za njih podrazumijeva i nužnost dodatne edukacije, pri čemu je školi opet uskočio ITAS ponudivši da nastavnici dođu kod njih na edukaciju kako bi što kvalitetnije mogli pripremiti učenike za rad u struci.

S obzirom na to da je interes za upisivanje smjera strojobravarstva bio veoma slab u posljednje vrijeme, a prošle su godine jedva uspjeli upisati šest učenika, što je i minimum za održavanje nastave, Lidija Kozina smatra kako će uvođenjem novog zanimanja u školu koje ne zahtijeva toliko manualnog rada i koje je više povezano s modernim tehnologijama, a usto je i poprilično traženo na tržištu rada, privući mnogo više učenika. Ističe kako se, općenito govoreći, broj učenika u strukovnim školama smanjuje iz godine u godinu, što zbog sve slabijeg interesa učenika za strukovna zanimanja, što zbog općenito sve manjeg broja djece. Bodovni pragovi ne postoje za upis 3-godišnjih strukovnih programa, što rezultira time da se u njih uglavnom upisuju učenici sa slabijim ocjenama. Učenici koji imaju nešto bolje ocjene, redovito se odlučuju za 4-godišnju školu, koja im potencijalno omogućuje upisivanje fakulteta. U ITAS-u su također svjesni činjenice da današnjim učenicima strukovna zanimanja nisu pretjerano primamljiva pa su u suradnji sa Strojarskom i prometnom školom Varaždin krenuli u izradu promidžbene kampanje kojom bi se učenicima osmih razreda osnovne škole približila metalska struka i kako bi ih se potaknulo na upisivanje tih smjerova. U sklopu kampanje napravljen je promotivni video koji je sniman u nekoliko lokalnih poduzeća iz metalskog sektora, između ostalog i u ITAS-u, a koji se zatim prikazivao na lokalnom televizijskom kanalu.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne prati potrebe lokalne industrije

I dok u ITAS-u negoduju zbog činjenice što Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne prepoznaje potrebe lokalne industrije i poduzeća za obrazovanjem određene vrste kadrova, ravnateljica SŠ Ivanec, Lidija Kozina, objašnjava kako sustav jednostavno funkcionira na taj način. Inicijative za uvođenje novih programa u srednje škole nužno uvijek dolaze s lokalne razine, a uloga Ministarstva je da procijeni postoji li potreba za tim i da utvrdi zadovoljava li škola sve uvjete za njegovo izvođenje. Drugim riječima, na srednjim je školama da osluškuju i istražuju potrebe lokalnog tržišta rada i njima sukladne potrebe za obrazovanjem određenih kadrova jer su zapravo škole te koje na koncu moraju vlastitim snagama i sredstvima osigurati uvjete za izvođenje nastave za svaki program koji nude, a ne Ministarstvo. Sve navedeno dovodi do zaključka kako je zapravo u nedostatku nekog elaboriranog strateškog plana Ministarstva u ovom slučaju mnogo toga prepušteno angažmanu i dobroj volji lokalnih dionika.

Iako je adekvatno strukovno obrazovanje potrebnih kadrova ključno za industriju i gospodarstvo, Dragutin Varga iz ITAS-a ističe kako ono pruža samo određenu vrstu predznanja, dok je u metalskoj struci potrebno najmanje nekoliko godina rada u struci kako bi se uistinu izučio zanat. Iz tog se razloga u ITAS-u posebna pažnja posvećuje suradnji i prenošenju znanja starijih radnika onim novopridošlim te nije ništa neobično da, primjerice, iskusni radnici na strojevima prenose svoje znanje mladim inženjerima. Upravo je taj segment obrazovanja kadrova, koji se odnosi na prenošenje znanja među radnicima, financijski i logistički najzahtjevniji, ističe Varga. Kako u poduzeću već neko vrijeme traje smjena generacija te je u relativno kratkom roku zaposleno 80-ak novih mladih radnika bez iskustva, bit će potrebno da novi radnici provedu nekoliko godina učeći od onih starijih kako bi ih mogli u potpunosti zamijeniti jednom kad ovi odu u zasluženu mirovinu. Međutim, Varga napominje da iako novi radnici još nekoliko godina neće doseći punu produktivnost koju od njih iziskuje njihovo radno mjesto, iznimno je bitno da se u njih ulaže sad kako bi s vremenom ITAS uistinu imao kvalitetnu i kvalificiranu radnu snagu.

Sindikalna organiziranost u ITAS-u

Osim na prenošenju znanja starijih radnika novopridošlima, u ITAS-u trenutno također rade na kreiranju modela koji bi omogućio novozaposlenima da od radnika koji odlaze iz poduzeća otkupe dionice te na taj način i oni postanu vlasnici, što trenutno još uvijek nije moguće. Prema riječima Ivane Hajrač, mlade zaposlenice u ITAS-u i članice Regionalnog industrijskog sindikata (RIS), jedinog sindikata zastupljenog u ITAS-u, među novozaposlenim radnicima vlada poprilično velik interes za otkup vlasničkih udjela u poduzeću, što navodi na zaključak kako su mladi radnici svjesni prednosti koje nudi model radničkog dioničarstva. Nažalost, to baš i nije slučaj kada se radi o učlanjivanju u sindikat. Iako sa 169 članova sindikata, od sveukupno 230 zaposlenih, ITAS pripada skupini poduzeća s visokom sindikalnom zastupljenošću, među zaposlenicima koji nisu članovi sindikata daleko najveći je broj upravo novozaposlenih mladih radnika koji su u poduzeću počeli raditi unatrag zadnjih par godina. Na pitanje zašto je to tako, Ivana Hajrač, koja je i sama počela raditi u ITAS-u prije godinu i pol, odgovara kako je jedan od ključnih razloga zasigurno taj što, realno govoreći, radnicima u ITAS-u nije potrebna sindikalna zaštita u smislu u kojem je ona potrebna drugdje gdje radnici nemaju mogućnosti sudjelovati u odlučivanju o vlastitom poduzeću i radnim uvjetima na svojem radnom mjestu. U tom smislu novozaposleni zapravo ne strahuju da će im se u budućnosti bezrazložno smanjivati radnička prava, jer bi sami trebali biti ti koji će o tome odlučivati. Kao drugi razlog navodi kako većina mladih radnika jednostavno nije dovoljno upoznata s ulogom i radom sindikata te upravo tu vidi prostor za moguće djelovanje. Zanimljivo je pak primijetiti kako su s druge strane stariji radnici u ITAS-u, koji su na vlastitoj koži osjetili važnost radničkog organiziranja, gotovo svi učlanjeni u sindikat.

Sindikalni povjerenik RIS-a u ITAS-u, Dragutin Varga, kaže kako se trudi mladim radnicima prenijeti svoje sindikalno iskustvo i ukazati na prednosti članstva u sindikatu te ih na taj način potaknuti na učlanjivanje. Također, mladim sindikalistima omogućeno je pohađanje raznoraznih programa sindikalne obuke kako bi se pripremili na što kvalitetniji sindikalni angažman i kako bi jednog dana mogli zamijeniti starije sindikaliste koji će otići u mirovinu. No, na koncu mladi radnici su ti koji moraju sami odlučiti hoće li se učlaniti u sindikat ili ne i koliko će se angažirati ako to učine, ističe Varga. Stariji sindikalisti tu svakako mogu uskočiti prenošenjem svojeg iskustva mlađim generacijama, ali ostaje vidjeti koliko će ih one biti spremne poslušati. Ovdje također valja istaknuti kako se spomenuto prenošenje sindikalnog iskustva ne odvija isključivo unutar samog ITAS-a i RIS-a. Naime, sudjelujući na raznim konferencijama, sindikalnim radionicama i edukacijama, Varga i predsjednik RIS-a, Siniša Miličić, trude se prenijeti iskustvo mukotrpne, ali uspješne radničke borbe kroz koju su prošli radnici ITAS-a, kao i širiti ideju radničke participacije među svim zainteresiranima te članovima drugih sindikata. S obzirom na pozitivan rasplet onog što se u jednom trenutku činilo kao samo još jedna propala tranzicijska priča, radi se o priči koju svakako vrijedi širiti.

 

Izvor naslovne fotografije: Udruženje KURS