Volonteri programa WHO Watch koji su u maju pratili zasjedanje 71. skupštine Svjetske zdravstvene organizacije pripremili su izvještaj o novom Generalnom planu rada SZO, koji se odnosi na djelovanje organizacije od 2019. do 2023. godine.

Trinaesti Generalni program rada (General Programme of Work 13, GPW) Svjetske zdravstvene organizacije definira okvir djelovanja SZO u narednih 5 godina. Prema vodstvu SZO, novi program trebao bi omogućiti jačanje uloge SZO u kontekstu oblikovanja zdravstvene politike na globalnoj razini, adresiranje financijske krize s kojom se organizacija bori već godinama te doprinjeti ostvarivanju ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals, SDG). Sadržaj programa oblikovan je kroz javne online konzultacije, u pokušaju da se proces donošenja učini što transparentnijim i participativnijim. Države članice SZO potom su raspravljale o programu za vrijeme 71. Skupštine SZO.

Jedan od prioriteta GPW-a o kojima se raspravljalo na Skupštini bilo je financiranje aktivnosti SZO. Većina pristunih delegacija - među kojima i one republike Danske, Norveške, Tanzanije, Nigerije i Turske - podržala je ideju uvođenja fleksibilnijih oblika financiranja i jačanje međusektorske suradnje radi unapređenja rada organizacije. U sklopu iste rasprave, indijska delegacija spomenula je i važnost procjene učinka FENSA-e[1], s time da je iz njihove izjave ostalo nejasno što bi uslijedilo takvoj evaluaciji. Naime, za vrijeme 69. Skupštine, SZO je usvojila FENSA-u radi regulacije suradnje s ne-državnim akterima (npr. organizacijama civilnog društva, akterima iz privatnog sektora, filantropskim zakladama, akademskim institucijama) i zaštite SZO od sukoba interesa. Opširnija analiza FENSA-e dostupna je ovdje.

U sklopu iste rasprave, Bolivija je pozvala SZO da obrani svoju normativnu ulogu u svijetu zdravstvene politike i potraži načine za prevenciju sukoba interesa, umjesto da se osloni na okvir za upravljanje istim. Bolivijska delegacija također je podsjetila kako je jačanje javnih sustava zdravstva odgovornost država članica i njihovih vlada, a ne privatnog sektora, čija je uloga u određivanju smjera u kojem se kreće SZO posljednjih godina dobila na važnosti. Suprotno tome, EU je podcrtala važnost suradnje s partnerima poput Gavi[2], Svjetske banke i drugih UN agencija. Japan, Rusija i SAD naglasak su stavili na suradnju i privlačenje raznolikih partnera radi jačanja uloge SZO, uključujući bilateralne i multilateralne institucije te privatne aktere.

Uzmemo li u obzir da je SZO posljednjih godina pojačala suradnju s privatnim donatorima, koji sada već vode glavnu riječ prilikom odabira programa koji će se provoditi, želja pojedinih delegacija da se rad SZO još više osloni upravo na taj profil partnera definitivno daje razloga za brigu. Čak je i generalni direktor Tedros naglasio da “FENSA nije prepreka”, što znači da valja pozorno pratiti na koji način će se suradnja s privatnim sektorom regulirati u budućnosti. U svojoj izjavi Skupštini SZO, People’s Health Movement naglasio je kako bi SZO trebala voditi računa o tome da mnogi njeni potencijalni partneri iz privatnog sektora, pogotovo transnacionalne kompanije, negativno utječu na zdravlje ljudi, a učinak FENSA-e na upravljanje sukobom interesa još uvijek nije istražen (cijela izjava dostupna je ovdje).

Alžir, Tajland, Indija, Švedska, Šri Lanka, Tanzanija i druge države pohvalile su sadržaj plana, pogotovo ambiciozni cilj “tri milijarde”[3] i fokus na ciljeve održivog razvoja te postizanje univerzalne zdravstvene zaštite. Gavi je također pozdravio i činjenicu da novi generalni program rada prepoznaje važnost imunizacije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, rekavši da je upravo cijepljenje platforma “na kojoj možemo izgraditi univerzalnu zdravstvenu zaštitu”.

Više je delegacija pohvalilo proces konzultacija o sadržaju programa, naglasivši da su one omogućile veću inkluzivnost i transparentnost rada. Nije izostala ni podrška predloženom jačanju uloge SZO na razini država članica uz pomoć regionalnih i lokalnih ureda SZO. Kako bi se taj pomak ostvario, naglasile su delegatkinje, potrebno je razviti bolje razumijevanje uloge SZO na lokalnoj/državnoj razini, pogotovo kada su u pitanju upravljanje resursima i suradnja s drugim agencijama UN-a. Island je pritom, predstavljajući ujedno Norvešku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Australiju i Dansku, zatražio podnošenje izvještaja o ulozi lokalnih ureda SZO na idućoj sjednici upravnog odbora Organizacije.

Tijekom rasprave, više je puta naglašeno kako generalni program rada neće biti moguće ostvariti bez političke volje vlada i suradnje sa svim državama članicama. Velik broj delegacija naglasio je važnost pravovremenog razvoja adekvatnog okvira za procjenu učinka koji bi osigurao operativnost plana. U tom kontekstu, nekoliko je država izrazilo zabrinutosti oko izvedivosti programa. Na primjer, delegacija UK je naglasila kako predloženi okvir za procjenu učinaka niti (kvantitativno) objašnjava ulogu SZO u jačanju zdravstvenih sustava diljem svijeta, niti se iz njega može iščitati odakle će se osigurati sredstva za predloženo povećanje budžeta od 14%. S druge strane, Qatar je pozvao na smanjivanje broja prioriteta kako bi se omogućila kvalitetnija izvedba plana. Konačno, Kolumbija, Zambija i Brazil pozvali su na definiranje pristupa lijekovima kao jednog od ključnih prioriteta u ovom planu rada, koji definira rad SZO do 2023. godine.

 

 

 


[1]Framework for Engagement with Non-State Actor (FENSA) / Smjernice za suradnju s nedržavnim akterima

[2]Globalno privatno-javno partnerstvo za promicanje imunizacije: https://www.gavi.org/

[3]Kao okosnica 13. Generalnog programa rada postavljeno je unapređenje univerzalne zdravstvene zaštite za milijardu pacijenata, postizanje bolje zaštite miljarde pacijenata u slučajevima zdravstvenih kriza te poboljšanje životnih uvjeta i promocija zdravih životnih stilova za još milijardu pacijenata.

 

 

Izvor naslovne fotografije: People's Health Movement/ Kriti Shukla

Prijevod: Ana Vračar