Foto: Patrik Maček/ PIXSELL

Piše: Igor Lasić

Prije nekoliko dana vaš sindikat TEHNOS, kao i Preporod i Nezavisni cestarski sindikat, priskočio je – novčano i općenito – upomoć netom osnovanom sindikatu radnika Ine Nova solidarnost. Naime, stari njihov sindikat INAŠ kaznio ih je ovrhama zbog neposluha. O čemu se točno radi u odnosu između njih, a i u međusindikalnom odnosu koji uspostavljate?

Novu solidarnost vode ljudi koji su puni entuzijazma i volje za borbom, za razliku od mnoštva potrošenih ili prodanih sindikalista kojima je odavno otupljena oštrica. Kada se pojave takvi sindikalisti, oni uzburkaju vodu i ometaju učmalost loših sindikalnih struktura. Ti loši sindikalisti, umjesto da budu sretni što se pojavljuju nove snage, svoj loš rad dokazuju borbom protiv njih, kako bi ih otjerali sa ‘svog’ terena. To je TEHNOS nebrojeno puta iskusio u HEP-u, to je iskusilo i mnogo drugih sindikata u Hrvatskoj, a to danas prolazi i Nova solidarnost. Ako pored sebe imate veće sindikate koji su loši, oni će iskoristiti svoju veličinu, vrlo često uz svesrdnu pomoć poslodavca, i radnike informacijski bombardirati klevetama i neistinama o vama. Koliko mi je poznato, članovima Nove solidarnosti je osim takvih pritisaka još napravljena nezakonita ovrha na plaću cijelog duga koji su imali za primljene pozajmice. Svrha toga je zastrašivanje ostalih radnika kako bi odustali od učlanjenja u Novu solidarnost. Financijska pozajmica koju su NCS, Preporod i TEHNOS dali Novoj solidarnosti ne služi za međusindikalne obračune, već da se tom sindikatu omogući opstanak i tako pomogne radnicima Ine u učinkovitijoj borbi za svoja socijalna i gospodarska prava. Ne bismo to činili da nismo uvjereni kako Nova solidarnost ima kvalitetu.  

Nesposobne središnjice     

Da malo proširimo perspektivu i na ostatak sindikalne scene: ovdje je povrh svega riječ o solidarnosti među manjim sindikatima, dok središnjice ostaju inertne, kao da im u bitnom odgovara status quo. Vi se dakle uslijed sve teže ekonomske i socijalne situacije povezujete horizontalno, a gorde vertikale ostaju do daljnjeg iste kao što su i bile?

Neprijatelj se ne nalazi na sindikalnoj već na drugoj strani bojišnice. No nažalost, središnjice su već prije nekoliko godina izgubile svoju funkciju, tj. postale su nesposobne za usmjeravanje društva prema većoj socijalnoj pravednosti, većim pravima radnika i međusobnoj solidarnosti sindikata. Moja najveća želja u sindikalnom radu je da se solidarno povezujem s drugim sindikatima u svim oblicima, uključujući i najučinkovitije poput izlaska na ulice i štrajkova solidarnosti. To je nemoguće ostvariti na razini današnjih središnjica ili na razini kućnih sindikata u HEP-u. Zato jedino preostaje horizontalno povezivanje s drugim kvalitetnim borbenim sindikatima.    

Pretpostavljamo da nećete stati na tome, da je solidarnost o kojoj pričamo ustvari ulog u širu bolju suradnju radništva. 

Sindikalna solidarnost je osnova svega, jer u današnjim okolnostima jedino tako možemo doći do kvalitete i masovnosti. Još uvijek ima dovoljno dobrih sindikata s kojima bismo se mogli povezati, no pitanje je kako te sindikate istrgnuti iz učmale svakodnevice i privoljeti ih na povezivanje. Evo, i ovim putem javno pozivam sve sindikate da se jave TEHNOS-u i Novoj solidarnosti za povezivanje u mrežu solidarnosti. No to se neće dogoditi samo na osnovu nečijeg pojedinačnog apela. Udruga BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju) i Radnička fronta ulažu izniman trud u pokušaje povezivanja radništva. Te dvije organizacije vidim kao one koje mogu biti spona solidarnosti među sindikatima.   

Prodana elita   

Posrijedi je međutim javni sektor, a u kojem je jedinom ostalo još nešto radničkih prava i organiziranosti, pa valjda morate aktivno poraditi na njihovu očuvanju i unapređenju. Kako vam izgledaju realne akcijske mogućnosti na tom planu?

Sindikati u javnom sektoru jedini imaju brojnost i snagu koja se može oduprijeti sada već čvrsto ukorijenjenom neoliberalnom kapitalizmu. Povezivanjem nekoliko kvalitetnih sindikata iz javnog sektora moglo bi se dosta učiniti. Otežavajuća je okolnost što je u tom sektoru i najveća učmalost, a sukladno tome i najveći otpori prema progresivnom djelovanju. No zato postoji i olakšavajuća okolnost, a to su građanstvo i pojedine udruge civilnog društva koje su na referendumskim pitanjima već pokazale da se mogu uspješno ujediniti u obrani javnog dobra. TEHNOS će probati ići i s tom simbiozom.   

Uzmimo u obzir i činjenicu promjene vlasti: mandatar je postao menadžer iz privatnog sektora, generalno sklonog rezanju javno-budžetskih rashoda. Što očekujete od nadolazeće vlade HDZ-Most?

Smatram da je cjelokupna politička elita u Hrvatskoj već odavno ‘prodana’ krupnom kapitalu. U konačnoj rasprodaji svega što je još ostalo u javnom vlasništvu sprečavaju ih jedino politički oportunizam i strah od građana i gubitka svojih glasača. Dakle sve je to isto, zvalo se HDZ, SDP, Most ili njihovi ostali partneri.    

HEP ne smiju privatizirati   

Hrvatska elektroprivreda, poduzeće u kojem radite, jedan je od najvećih subjekata u javnom sektoru. O budućnosti HEP-a govorilo se posljednjih godina svašta, često u smjeru moguće privatizacije dijelova poduzeća?

Vrlo sam tužan jer svakodnevno vidim propadanje elektroenergetske struke i znanja, uz istovremeno nesmanjeno nepotrebno razbacivanje novca i političko uhljebljivanje. Ne mogu poreći da su rezultati poslovanja i neke poslovne odluke dobri, ali HEP sve više sliči na tvrtku koja se bavi PR-om i marketingom te nepotrebno plaća kojekakve vanjske usluge, a sve manje se bavi elektroenergetskom djelatnošću. Primjerice, vrlo ozbiljan proces restrukturiranja, kojim se uprava često hvali, provodi vanjska konzultantska kuća koja uzima desetke milijuna kuna za manje-više nikakav posao, već samo za kozmetičke promjene, s tim da taj proces traje unedogled. No to je tema za neku drugu, dugačku priču. Apetiti za privatizaciju HEP-a postoje već odavno, no to se ne događa prvenstveno zbog prevelikog interesa vladajućih za političko uhljebljivanje svojih kadrova i utjecaja na poslovne odluke. HEP je strahovito koristan kao javno poduzeće, jer se nebrojeno puta državnim intervencionizmom pomagalo građanima i gospodarstvu, što ne bi bilo moguće da je privatiziran. Puno je razloga zašto se HEP uopće ne smije privatizirati, ni mrvicu, nikako. Garantiram da će se TEHNOS protiv toga boriti, ako treba do zadnje kapi krvi.