Donosimo intervju s Janom Willemom Goudrianom, glavnim tajnikom Europske federacije sindikata u javnom sektoru (EPSU). Svoju sindikalnu putanju je započeo u nizozemskom FNV-u, a u EPSU je već dugi niz godina gdje trenutno obnaša funkciju glavnog tajnika u svom drugom mandatu. Njegova funkcija podrazumijeva niz dužnosti, a od kojih su najznačajnije stalna komunikacija s članstvom, osiguravanje provođenja strateških prioriteta određenih generalnom skupštinom te ostvarivanje utjecaja na europske institucije i europske poslodavce.  S njim smo razgovarali o povijesnom razvoju i nastanku EPSU-a, o njegovom trenutnom funkcioniranju i programskim prioritetim te o budućim aktivnostima na području Srednje i Istočne Europe.

Kako je nastao EPSU, odnosno Europska federacija sindikata u javnim službama? 

Povijest EPSU-a seže u 1907. kada su se radnici u državnoj, regionalnoj i lokalnoj upravi iz niza europskih zemalja okupili u Stuttgartu kako bi osnovali ‘Internacionalu za javni sektor’ odnosno “Public Services International”(PSI). Radnici tada, imali su iste probleme kao i danas. Htjeli su razmjenjivati informacije o izazovima s kojima se susreću na radnom mjestu, o problemima u sferi zdravlja i sigurnosti, o kolektivnom pregovaranju i sindikalnim pravima. Fokusirali su se na politiku poslodavca i izgradili su zajednički pristup prema vladama i međunarodnim korporacijama. U to vrijeme, multinacionalne kompanije dominirale su u sektorima kao što su vodoopskrbni sustav ili distribucija plina. No, te iste korporacije nisu mogle osigurati investicije, nisu mogle osigurati proširenje svojih mreža snabdijevanja niti su nudile stabilne i pristupačne cijene za kućanstva s niskim prihodima koje su tražili gradski dužnosnici. Dakle, one nisu radile u javnom interesu  i za javno dobro, već prvenstveno u smjeru stvaranja profita, pa se ukazala potreba za udruživanjem i organiziranjem radnika na međunarodnom nivou.

Ta priča nam je i danas dobro poznata budući da se susrećemo s istim problemima kao i radnici prije 100 godina. Nakon 2-3 desetljeća privatizacije komunalnih službi, te iste usluge počinju se ponovo vraćati pod javnu upravu. Općine i gradovi uviđaju da privatni kapital ne radi na korist ljudi, već samo “puni kofere” svojih ulagača. Privatni sektor uzima profit i čini javne usluge skupljima za osobe poput tebe i mene. Stoga je, između ostalog, povijest bitna kako bi sindikati danas mogli naučiti iz vlastitih borbi nekada, jer radnicima, nikad ništa nije dano besplatno.

Kakva je situacija danas?

Danas, PSI, globalna federacija predstavlja više od 30 milijuna radnika s više od 650 sindikata. U Europi, s rastućom važnosti Europske zajednice, sindikati su se od 70-tih godina 20. st počeli ozbiljno baviti politikama Europske Ekonomske zajednice , a Europska konfederacija sindikata (EKS) osnovana je 1973. i povezala je konfederacije i europske federacije sindikata.

EPSU je direktni nasljednik EPSIC-a, koji je osnovan 1978, a nastao je kao produkt suradnje između sindikata PSI-a u Europi i sindikata koji dolaze primarno iz demokršćanske tradicije. Nakon godina tegobne suradnje između ovih dvaju organizacija EPSIC je restrukturiran. Europski sindikati su željeli efektivniju organizaciju koja bi predstavljala interese svojih članova pritisnutih novim izazovima. Također, hladni rat je završio i nove zemlje iz Srednje Europe su ušle u sferu rada na zapadu. Uz to, institucionalna integracija Europske unije i agresivnost unutarnjeg tržišta, čime je javni sektor izložen privatnoj konkurenciji, ujedno predstavlja drugi faktor u osnivanju EPSU. Treći faktor bila je značajna internacionalizacija proizvodnih odnosa. Radnici i njihovi sindikati su trebali snagu s kojom se mogu suprotstaviti ovim trendovima.

EPSU u svom današnjem obliku službeno nastaje 2009. godine spajanjem s do tad postojećom europskom podružnicom PSI-a. EPSU danas predstavlja 8 milijuna radnika s više od 270 sindikata. EPSU je dakle europska podružnica PSI-a i povezan je s njegovim radom. Od 2009. EPSU-ovo područje djelovanja obuhvaća cijeli europski kontinent, kao i Rusiju te Centralnu Aziju. Kao sindikalna federacija EKSa, EPSU je autonoman u donošenju internih odluka, posebno kada se to odnosi na razvoj europskih politika i na socijalni dijalog s organizacijama europskih poslodavaca. Iako raznolikost čini ovu koordinaciju kompleksnijom ona je također i snaga koja nam omogućava da bolje razumijemo poziciju radnika u javnom sektoru u svim svojim aspektima i na taj način postanemo još snažniji.

Koji su vaši ciljevi i gdje stavljate najveći fokus u svom radu?

Naši članovi pružaju javne usluge, bilo da su direktno zaposleni u javnom sektoru bilo da rade u neprofitnom sektoru, privatnim organizacijama ili multinacionalnim kompanijama. Dakle, oni rade u sektoru zdravstva i socijalne skrbi, lokalnim, regionalnim i nacionalnim vladama, u energetici, sektoru odvoza otpada i komunalnim uslugama, a jedan naš sindikat predstavlja i radnike u Europskim institucijama. Kroz naš rad nastojimo utjecati na odluke poslodavaca, vlada i europskih tijela koja imaju utjecaja na živote radnika, naših obitelji i naših zajednica. Spremamo se za akciju i tražimo promjene. Ljudi i planet su nam ispred profita, i borimo se za budućnost svih.

Na koji način nastojite to ostvariti? Koje aktivnosti su vam najvažnije?

Kolektivni pregovori su ključna aktivnost EPSU-a i naših podružnica na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Mi podupiremo svoje članove koji se suočavaju s teškim pregovorima ili s kršenjem radničkih prava. Također, pregovaramo s poslodavcima na europskom nivou kako bi se izborili za bolje radne uvjete, poboljšali zaštitu i sigurnost na radu i poboljšali prava naših članova. Pritom, sindikati i poslodavci čak imaju i mogućnost stvaranja europske regulative pod određenim uvjetima.

Također, EPSU surađuje s društvenim pokretima i udrugama civilnog društva kako bi ojačao svoju poziciju prilikom zagovaranja i provođenja kampanja za bolje javne servise. A 2013. bili smo i vodeća snaga uspješne kampanje kroz koju se osiguralo 1.8 milijuna potpisa za ljudsko pravo na vodu. Ujedno smo i član mreža za zagovaranje pravo na energiju i poreznu pravdu.

Izgradnja sindikata je također jedan od prioriteta za EPSU te mi nudimo pomoć našim podružnicama koje preuzimaju inicijativu u privlačenju novog članstva i rada na organizaciji sindikata. Drugi prioriteti uključuju rodnu ravnopravnost, borbu protiv privatizacije i posebice borbu protiv javno-privatnih partnerstava, digitalizaciju, komunikacije. U svojoj borbi naglasak isto tako stavljamo na a poreznu pravdu, održivu trgovinsku razmjenu i prava migranata.

Možete li nam reći malo više o situaciji u Srednjoj i Istočnoj Europi i koje su vaše aktivnosti tamo? Koliko ste uključeni i s kojim sindikatima radite?

Jedan od naših programskih ciljeva, koji su potvrđeni na kongresu u Dublinu 2019. je organizacija sindikata i rad na povećanju članstva. Naš poseban fokus je usmjeravanje regionalnih resursa na Srednju i Istočnu Europu kako bismo pomogli sindikatima u regiji u radu na povećanju članstva.

Tijekom godina organizirali smo trening seminare na području Srednje i Istočne Europe uz pomoć Europskog sindikalnog instituta (ETUI) gdje su naši članovi bili u mogućnosti razgovarati i učiti o različitim tehnikama i strategijama novačenja novih članova. Štoviše, od 2015., EPSU je po prvi puta bio u mogućnosti ponuditi direktnu pomoć svojim podružnicama. Iskusni organizator i trener Eddy Stam je bio na posudbi u EPSU na godinu dana, zahvaljujući potpori njegovog sindikata, FNV iz Nizozemske. To je značilo da EPSU može pristupiti ovoj temi strateški, s mogućnošću da se bliže radi s podružnicama tokom dužeg perioda, a da to ne budu samo jednokratni treninzi.

Tokom svoje godine rada kod nas, Eddy je sudjelovao u više od 40 sastanaka sa više od 1000 sudionika. Kroz te sastanke sudionicima je pružio početnu obuku u polju sindikalnog organiziranja, te je izlagao na temu strategija i tehnika učlanjenja novih članova. Također, radio je na nacionalnom nivou s nekolicinom podružnica kako bi im pomogao u razvoju strategija novačenja i planiranja specifičnih kampanja. Na kraju njegovog 12-mjesečnog projekta, 6 sindikata, iz Mađarske, Češke, Rumunjske i Srbije, poduzeli su niz koraka u implementaciji novih organizacijskih modela:

-          Analiza razvoja članstva i trendovi zaposlenja u sektoru;

-          Identificiranje potencijalnih grupa za članstvo u sindikatu;

-          Mapiranje radnog mjesta kako bi se identificirali članovi, potencijalni članovi i simpatizeri sindikata

-          Vježbanje i provođenje razgovora jedan na jedan

-          Rad na poboljšanju komunikacije između članova i aktivista

-          Povećanje vidljivost sindikata na radnom mjestu

-          Rad na mijenjaju sindikalne strukture i unutarnjih procesa

Planirate li nastaviti s takvim oblicima rada? Što nosi budućnost?

Kako bi nastavili s radom na treniranju i privlačenju novih članova koji je provođen tokom ovog 12-mjesečnog projekta, blisko ćemo surađivati s Gregom Thomsonom, bivšim šefom strateškog organiziranja u UNISON-u iz UK-a, te sa Adamom Rogalevskim iz OPZZ konfederacije u Poljskoj, koji ima organizacijskog iskustva iz Velike Britanije, Njemačke i Švicarske. Nadalje, zaposlili smo dvoje novih ljudi koji će se baviti organiziranjem i razvojem članstva u Srednjoj i Istočnoj Europi, te će biti dostupni podružnicama na nacionalnom nivou u smislu treninga i savjeta. Zdravstvo i socijalna skrb ostaju naši ključni prioriteti.

Od krucijalne je važnosti za sindikalni pokret u Europi da se otvori prema radnicima i poveća članstvo. Povećanje članstva nam daje snagu i moć na radnom mjestu, u našim sektorima i na europskoj razini. To nam donosi resurse potrebne za zagovaranje naših zahtjeva i utječe na to da možemo ostvariti interese radnika u javnom sektoru, naših obitelji i naših zajednica. Na taj način iznosimo moć naših argumenata i argument nase moći!


Intervju vodio: Miloš Vlaisavljević
Izvor naslovne fotografije: https://www.unison.org.uk/news/article/2016/06/lgc16-goudriaan/

Miloš Vlaisavljević


Preporučite članak: