U sklopu projekta Za rad spremne kojeg provodi istoimena neformalna inicijativa, a bavi se položajem mladih u svijetu rada, održavaju se ciklusi radionica podrške i osnaživanja za mlade nezaposlene žene u dobi od 18 do 30 godina, koje su van sustava obrazovanja (NEET). Radionice vodi Željka Trgovec koja je za Libelu pojasnila kako su radionice koncipirane, tko može preuzeti ovaj koncept osnaživanja mladih žena te kako je ovaj program u konačnici pomogao polaznicama. Također je predstavila rad SOS telefona i savjetovališta za žene žrtve nasilja u Krapinsko-zagorskoj županiji.

Samo ime radionica kazuje koji je njihov cilj. No kako se dolazi do tog cilja, odnosno kako su radionice koncipirane?

Kroz interaktivan rad u grupi tijekom četiri susreta radimo na potpori i edukaciji za aktivno traženje posla, ali i za razvoj vlastitih vještina komunikacije i osobne efikasnosti. Radionice se sastoje od osam tematskih modula; svaki modul traje otprilike sat vremena. Teme koje se obrađuju su osobna vizija, misija i ciljevi, upravljanje vremenom, neverbalna i verbalna komunikacija, prezentacijske i komunikacijske vještine, nošenje s tremom, CV i molba za posao. U sklopu ovog programa žene također mogu dobiti i pravne savjete vezane uz radna i socijalna prava; primjerice - kako se nositi s problemom diskriminacije mladih žena u svijetu rada.

Istraživanja pokazuju kako se nezaposlenost na mladim ljudima očituje u gubitku samopouzdanja, depresivnim stanjima i tjeskobi. Štoviše, prema istraživanju inicijative Za rad spremne, ni zaposleni mladi nisu zadovoljni kvalitetom života zbog nesigurnih oblika rada, niskih primanja i nemogućnosti da se osamostale. Kako su se osjećale nezaposlene djevojke kada su prvi put sudjelovale na radionicama? Na koji način su im radionice pomogle?

Mogu reći da na prvoj radionici gotovo sve sudionice budu zbunjene i preplašene, ne znajući što očekivati. Mali dio njih ima jasnu sliku što želi dobiti uz pomoć ovih radionica. No sve su skoro podjednako u određenom stanju tjeskobe, jer naprosto ne vide izlaz iz situacije u kojoj se nalaze i gube nadu da će se ikada zaposliti. Po završetku radionica odrađujemo anonimnu evaluaciju koja se do sada pokazala uspješna. Sve sudionice su zadovoljne radionicama koje su prošle, dobile su ono što su očekivale. Neke su čak za vrijeme trajanja ciklusa prolazile kroz intervjue i probni rad kod poslodavaca te su im, prema njihovim riječima, radionice uvelike pomogle pri učenju o načinima kako se što bolje prezentirati.

Tijekom radionica polaznice također učite razbijati predrasude vezane uz tržište rada poput 'posao mogu naći samo ako imam vezu' ili 'ne mogu naći posao bez radnog iskustva'. Kakve je još predrasude, strahove i 'kočnice' bilo potrebno razbiti?

'Ne mogu naći posao jer nemam radnog iskustva' najčešća je predrasuda koju trebamo razbijati jer su poslodavci često spremni pružiti priliku kandidatu bez iskustva, a koji pokazuje razumijevanje zahtjeva posla. Isto tako, iskusnih kandidata ponekad nema ili nisu zainteresirani mijenjati posao za isti posao. Česta predrasuda koja se također javlja je 'intervjuer će dati sve od sebe da mi pokaže da nisam dobra kandidatkinja'. Intervjueru je cilj saznati što više informacija o budućoj zaposlenici, a na kandidatkinji je u većini slučajeva hoće li taj dojam ostati pozitivan ili negativan.

Inicijativa Za rad spremne skuplja svjedočanstva diskriminacije iz svijeta rada. Na kakve su se oblike diskriminacije u svijetu rada najčešće žalile polaznice radionica?

To su najčešće situacije koje se javljaju kod samog inervjua. Dakle, žene su često ispitivane o osobnim stvarima, privatnom životu, bračnom statusu, imaju li ili planiraju li djecu.

Iako je diskriminacija temeljem spola prilikom selekcijskog postupka za određeno radno mjesto kažnjiva novčanim iznosom od 31.000 do 60.000 kuna, poslodavci svakodnevno diskriminiraju kandidate i kandidatkinje bez ikakvih posljedica. Što savjetuješ mladim ženama da  učine kada im se tijekom razgovora za posao postavi pitanje privatne prirode?

To su osobni podaci koji nemaju nikakve veze s poslom i samim time se ne tiču nikoga osim te osobe. Ako poslodavac postavlja takva pitanja, on na taj način diskriminira na temelju spola, trudnoće, bračnog ili obiteljskog statusa. Polaznicama savjetujemo nekoliko mogućnosti, a to su: zaobići pitanje i naglasiti kako njihov obiteljski status ni na koji način ne utječe na obavljanje posla. Na to pitanje mogu odgovoriti 'diplomatski' i/ili upozoriti poslodavca kako je njegovo pitanje zakonom zabranjeno, ili naprosto odbiti odgovoriti na pitanje jer na to imaju pravo. Isto tako poslodavca mogu prijaviti Inspektoratu rada ili se obratiti Pravobraniteljici za ravnopravnost polova.

Kako si vodila radionice u Zagrebu i u Zaboku; jesi li uočila razliku između bivanja nezaposlenom osobom u urbanoj i ruralnoj sredini?

Postoji jedna mala oscilacija između urbanog i ruralnog područja, a to je da populacija s ruralnog područja nije toliko informirana o svojim mogućnostima i pravima koliko populacija s urbanog područja, što je otprilike u granicama normale, jer im pojedine informacije nisu toliko dostupne.

Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) izdao je priručnik namijenjen svima koji/e žele provoditi radionice s mladim nezaposlenim ženama u svrhu poboljšanja njihovih vještina i mogućnosti u traženju posla, a koje još uvijek čine većinu nezaposlenih. Osim toga, suočene su s brojnim problemima i diskriminacijom u svijetu rada. Što se sve može naći u tom kurikulumu i kome je namijenjen?

Priručnik je namijenjen svima koji žele voditi ovakav tip radionica. Dakle, grupe podrške i osnaživanja za mlade nezaposlene žene. Priručnik je nastao prema našim radionicama koje provodimo, no on nužno ne mora biti takav; radionice su prilagodljive i nekim temama se bavimo dulje nego drugima, ovisno kakve su potrebe grupe i kako sama grupa diše. U svakom slučaju bilo bi dobro dotaknuti se svih navedenih tema u priručniku na ovaj ili onaj način.

Jesu li djevojke educirane i upoznate s mogućnostima koje nudi Garancija za mlade?

Naravno. HZZ je jedan od partnera na projektu. Neke od polaznica koriste ili će koristiti neku od mjera.

 CESI su također uspostavile suradnju s lokalnim institucijama i osigurale kontinuiranu podršku za SOS telefon i savjetovalište za žene žrtve nasilja u Krapinsko-zagorskoj županiji koji je s radom započeo u 2012. godini. Kako funkcionira SOS telefon i savjetovalište?

SOS telefon za žene žrtve nasilja KZŽ započeo je s radom u listopadu 2012. godine u suradnji s Krapinsko – zagorskom županijom i Povjerenstvom za ravnopravnost spolova. SOS telefon radi na fiksnoj liniji (049/639-281) utorkom i četvrtkom od 12 do 18 sati, te na mobilnoj liniji (091/639-2810) ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9 do 15 sati. Na telefonu dežuraju voditeljica telefona zajedno s jednom od volonterki. Sveukupno imamo 20 volonterki, trenutno 15 aktivnih koje su prošle edukaciju. Osim telefonskog savjetovanja, dostupni smo svakodnevno putem e-maila sos@cesi.hr, te pravnim savjetovanjem utorkom i četvrtkom od 9 do 13h s pravnicom iz CESI.

Savjetovalište kao takvo nažalost još uvijek nije otvoreno; u pregovorima smo oko prostora. Također, u planu nam je otvoriti i Sigurnu kuću na području KZŽ.

Na koji im način pomažete? Postoje li konkretni podaci koliko se žena obratilo vama i jesu li nakon toga zaustavile nasilje u vlastitim zajednicama ili otišle iz njih?

Dakle, za sada funkcioniramo samo putem linija i weba. Radi se o psihosocijalnoj i pravnoj podršci, odnosno o savjetovanju i informiranju. Za sada brojimo preko 150 poziva što je za ruralno područje poprilično, no i dalje je brojka mala. Mala brojka ne znači da se nasilje ne dešava već da nije prijavljeno - prema raznim istraživanjima, naime, na jedno prijavljeno idu 3 neprijavljena slučaja. Na podizanju broja prijava radimo raznim taktikama osvještavanja, oglašavanjem, edukativno-informativnim tribinama, radio emisijama, dijeljenjem letaka i sl. S obzirom da nismo institucija nažalost nemamo feedback o tome što su pozivateljice učinile nakon savjetovanja, no mali broj njih nam se uopće javi kako bi se zahvalile i, eto, dale nam informaciju da su dobro.

Izvor naslovne fotografije: portal H-alter