U izvještajima Ministarstva rada SAD-a navodi se da trenutno u Sjedinjenim Američkim Državama radi oko 26 milijuna radnika koji su rođeni u inozemstvu (ovo uključuje i američke državljane) i da se njihov broj od 2007. godine povećao za 3,1 milijun. U restoranskom i bliskim uslužnim sektorima zaposleno je oko 12 milijuna stranaca, a u gradovima poput New Yorka i Chicaga strani radnici predstavljaju oko 70% radne snage u ovim sektorima – a pritom je važno napomenuti procjenu o učešću ilegalnih imigranata u radnoj snazi restoranske industrije koja iznosi oko 1,3 milijuna, kako prenosi AP.

Sukladno tome, među brojnim prosvjedima protiv političkih stavova i legislativnih poteza novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, koji se unazad mjesec dana odvijaju u Sjedinjenim Američkim Državama, možda posebno vrijedi izdvojiti protestnu akciju pod nazivom Dan bez imigranata. Naime, ova je akcija održana u četvrtak, 16.2., s ciljem skretanja pozornosti na značaj i vrijednost koju imigranti – legalni, ilegalni i nedokumentirani – imaju za ekonomiju i normalnu svakodnevicu u Sjedinjenim Američkim Državama.

Prema navodima New York Timesa, ideja za akciju Dan bez imigranata nastala je, ali i veoma se učinkovito raširila, na društvenim mrežama – a pritom se prvenstveno misli na Facebook i WhatsApp – i to bez naznaka da iza ideje stoji neka specifična organizacija, nego jedino kritična masa pojedinačnih nezadovoljnika Trumpovom politikom.  

NPR međutim napominje kako je potrebno uzeti u obzir i činjenicu da je akcija uslijedila samo nekoliko dana nakon što su Department of Homeland Security, tj. Immigration and Customs Enforcement Agency, u seriji racija diljem SAD-a priveli oko 680 imigranata, a svega tri tjedna nakon stupanja na snagu Trumpove izvršne uredbe kojom se stvorio pravni temelj za deportaciju svakog „kriminalnog stranca“, tj. osobe koja je prekršila zakon ili je osuđena za počinjenje kriminalnog djela i koja nema ispravne dokumente o državljanstvu ili boravku u SAD-u. Organizacije civilnog društva koje se bave pravima imigranata uzbunila je, prema njihovim navodima, netipična raširenost i koordiniranost racija. Nadalje, borci za prava imigranata pronalaze dodatnu atipičnu dimenziju u tome da su agenti privodili i „kolateralnu štetu“, ili preciznije rečeno, privodili su i osobe koje nisu bile direktni ciljevi akcije, već su u trenutku privođenja imali nesreću da se nalaze bez valjanih identifikacijskih isprava u prisustvu ili blizini ciljanih osoba. 

Department of Homeland Security je pak odgovorilo kako se nije radilo o atipičnoj operaciji i dodalo je kako su tri četvrtine privedenih lica osuđene za barem jedno kazneno djelo ili prekršaj iz širokog raspona kao što su ubojstvo, seksualno napastovanje, bludne radnje nad maloljetnicima, trgovina ilegalnim narkoticima, trgovina ljudima, vožnja automobila pod utjecajem opojnih sredstava, ilegalno posjedovanje vatrenog oružja itd. Međutim, Department of Homeland Security u priopćenju za javnost nije preciziralo točne postotke o tome koliko je od privedenih lica krivo za teška kaznena djela kao što ubojstvo ili pak koliko ih je krivo, recimo, za vožnju automobila pod utjecajem opojnih sredstava. Nadalje, za pretpostaviti je da posljednja četvrtina privedenih lica otpada na one bez prekršaja ili kaznenih djela i da bi ona trebala odgovarati osobama koje su privedene kao „kolateralna šteta“.  

Organizacije civilnog društva vide mogućnost da bi ovakve akcije mogle postati učestalije u godinama koje slijede: ne samo zbog toga što se u čl. 7. već spomenute izvršne uredbe najavljuje zapošljavanje dodatnih 10.000 agenata u Immigration and Customs Enforcement Agency koji bi trebali raditi na provođenju zakona o imigraciji i imigrantima, nego skreću pozornost i na praksu privođenja „kolateralne štete“ kao problematičan aspekt ove akcije i strahuju da bi buduće slične operacije mogle u većem obujmu obuhvaćati privođenje lica za koje ne postoje opravdani razlozi za privođenja. Prema njihovom mišljenju, takve akcije sa širokim rasponom privedenih lica uvele bi brojne pravne nesigurnosti u već komplicirane procese identificiranja ilegalnih ili nedokumentiranih imigranata, a kamoli u procese u kojima je u igri mehanizam deportacije iz države.       

Dan bez imigranata, vrijedi ponoviti, nije se direktno referirao na ove posljednje događaje, već je prije bio usmjeren na skretanje pozornosti na utjecaj i važnost koju stranci predstavljaju u svakodnevnom životu u SAD-u. Naziv ove protestne akcije upućuje na jednostavnost osnovne ideje – imigrante pozvati da na jedan dan apstiniraju od života u SAD-u, tj. da imigrantski vlasnici manjih lokalnih radnji ne otvore svoja vrata, da imigrantski radnici ne dođu na svoja radna mjesta i da imigrantska djeca ne pohađaju školu.

Kao što je natuknuto na samom početku teksta, bojkot/štrajk imigranata najviše je pogodio restoranski sektor i sektor brze hrane. Brojni restorani taj dan nisu otvorili vrata jer radnici i radnice nisu došli na posao, a akcija je doprla skroz do Pentagona i Kongresa. Menza najvišeg legislativnog tijela taj dan nije radila, dok je Pentagon zbog izvanrednih uvjeta svojim zaposlenicima poslao obavijest o alternativnim mogućnostima za prehranu.

Škole su također bile pogođene. New York Times izvještava kako su školski autobusi za jednu školu u Austinu (Texas), koju većinski pohađaju latino učenici, dovozili samo dvoje, troje ili četvero učenika, dok se u jednoj većinskoj latino osnovnoj školi u Sj. Karolini oko 40% učenika nije pojavilo na nastavi - dan ranije nedostajalo ih je 3%.

Prosvjedu se, naime, priključio i muzej Davis (Wellesley College) koji je na taj dan odstranio eksponate čiji su autori stranci ili koje su donirali stranci, što znači da na Dan bez imigranata oko 20% fundusa nije bilo dostupno.   

 

Izvor naslovne fotografije: Wikimedia Commons/Laszlovarga

zv