S portala Political Critique iz Poljske prenosimo intervju s Dobricom Veselinovićem iz inicijative Ne da(vi)mo Beograd o povijesti borbe protiv projekta Beograd na vodi, o prosvjedima nakon nedavno održanih predsjedničkih izbora i o tome postoje li planovi za transformaciju inicijative Ne da(vi)mo Beograd u političku stranku.

 

Možete li nam izložiti kratku povijest projekta Beograd na vodi? Kako je projekt započeo?

Dakle, sve je započelo 2012. godine kada je Aleksandar Vučić bio kandidat za gradonačelnika Beograda i kada je tijekom zadnjih dana kampanje pozvao bivšeg gradonačelnika New Yorka Rudolpha Guliania. Brodom su se provezli rijekom Savom i tada su prezentirali svojevrsni master plan za to područje. Područje amfiteatra Sava godinama je bilo poznato kao mokri san arhitekata i postojali su brojni službeni planovi za to područje, koje se nalazi iza željezničkog kolodvora i koje je prilično neiskorišteno. Vučić je izgubio spomenute izbore 2012. godine, ali kada je pobijedio na sljedećim parlamentarnim izborima, krenuo je raditi kombinacije u gradskoj skupštini kako bi se promijenio gradonačelnik, jer se u Srbiji gradonačelnici biraju u gradskim skupštinama, a ne na direktnim izborima.

Projekt je sve do 2014. bio na mirovanju, odnosno dok se nije našao investitor za projekt. Investitor je Vučićev prijatelj, šeik iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tako je šeik došao u Srbiju – znam da to sve zvuči kao vic, ali zapravo nije – i obećao je investirati 3,5 milijardi eura u projekt Beograd na vodi. Tako je sve započelo.

Što je najveći problem u projektu Beograd na vodi? Zašto ste organizirali prosvjede protiv projekta?

Strategija vlade počiva na nekoliko glavnih stupova. Jedan je jaka medijska i PR prisutnost cijele priče, tj. priča je obećanje o velikim investicijama, obećanje o otvaranju brojnih radnih mjesta i novom identitetu grada. Drugi stup se sastoji u tome da se promijene regulative, urbanistički planovi i pravni okvir kako bi se zadovoljile želje investitora. Treći je snažna upotreba policije i sile kako bi se spriječila opozicija projektu.

Prvo smo se krenuli boriti protiv izmjena urbanističkog plana, a to znači da smo prilagali prigovore na predložene izmjene tijekom javne rasprave o zakonu, ali i druge slične stvari. Kako ne bi ispalo da nismo uradili domaću zadaću, u tom smo smislu koristili sve dostupne kanale. Ali, naravno, to nije polučilo nikakav uspjeh. U prvom pokušaju izmjene beogradskog GUP-a priložili smo preko 2.000 prigovora, a svaki od njih bio je odbijen istim odgovorom. Na primjer, izmjene su podrazumijevale izgradnju malog pješačkog mosta preko rijeke Save, a naš je prigovor glasio: „Dajte ljudi, ne možete to uraditi jer se radi o međunarodnom koridoru za riječni promet – ne budite blesavi!“. Naravno da su odbili ovaj prigovor.

Potom smo krenuli organizirati različite akcije, proteste, demonstracije, blokade. Ne znam koliko smo ih točno dosad organizirali.

Na prosvjedima koje je organizirao kolektiv Ne da(vi)mo Beograd znali su sudjelovati deseci tisuća ljudi. Kako ste uspjeli mobilizirati tako veliki broj ljudi?

Jedan od prvih prosvjeda koje smo organizirali dogodio se na dan potpisivanja ugovora za Beograd na vodi. Tu je bitno spomenuti da su ga potpisali nakon što su obavili cjelokupnu pripremu pravnog okvira: dakle promijenili su zakone, urbanistički plan Beograda i iselili su oko 200 obitelji koje su živjele na tom području. Također su obavili i infrastrukturne radove u smislu da su očistili i maknuli željezničke kolosijeke. A na kraju su potpisali ugovor.

Jedan od prvih prosvjeda odvio se dakle na taj dan i važno je naglasiti što se dogodilo tada. Zgradu Geozavoda (zgrada u kojoj se nalazi sjedište kompanije koja izvršava projekt) i ljude u njoj blokirali su tramvajima. Dakle mi, prosvjednici, smo bili na drugoj strani ulice, a policija je blokirala pogled na ljude koji su izlazili iz zgrade Geozavoda, naime, poznate osobe i ministre koji su potpisali ugovor. To napominjem iz razloga što je važno pokazati do kojih se mjera koriste policijske snage. Hoću reći da bi vizualna prezentnost prosvjeda trebala biti normalna stvar u demokratskom društvu. Ali ovakvo je ophođenje, naime, postalo okidač da se ljudi sve više aktivno uključe u kampanje i prosvjede.  

Nakon toga, prosvjede smo održavali svakom danom prilikom, npr. tijekom polaganja kamena temeljca itd. Drugi bitan okidač odvio se tijekom aprila prošle godine. Ponovno smo imali parlamentarne izbore, a skupina od oko tridesetak maskiranih muškaraca građevinskim je strojevima demolirala jedan dio kvarta Savamala, koji je povezan s projektom Beograd na vodi. Dakle, to bi bio onaj drugi stup, pravni okvir, odnosno zadovoljavanje želja investitora, ali koji ih ne zadovoljava dovoljno brzo. Ljudi koji su posjedovali svoje obrte, restorane i skladišne prostore pregovarali su s Vladom Srbije o eksproprijaciji njihovih zemljišta. Ali to se nije moglo dogoditi jer pravni sistem nije dovoljno brz, pa su ovi dečki iz vlasti odlučili demolirati područje tijekom noći, a to je bio okidač za sljedeći val prosvjeda.

Optužuje li Vučić sada Sinišu Malog, gradonačelnika Beograda, za te stvari?

Ne, to nikada nije rekao. Rekao je samo da je to mogao narediti kompletni idiot iz vrha gradske vlasti. Nešto je ipak morao reći nakon vala prosvjeda. Ispočetka nitko nije reagirao, a vladajući establišment je ignorirao događaje koji su se tamo odvili. Naprosto je morao nešto reći nakon medijskog pritiska i pritiska građana na ulicama. Ali nijedan jedini slučaj povezan s ovim, godinu dana nakon incidenta, još uvijek nije otvoren.

Sada je april 2017. Kakva je situacija s projektom danas? Ide li on dalje ili ste ga uspjeli zaustaviti?

Rekao bih da nismo bili uspješni u zaustavljanju projekta jer to zapravo i nije bila osnovna ideja. Ona se, naime, sastoji u tome da potaknemo ljude da se više uključe u odlučivanje o političkim pitanima na razini grada. U suštini, tijekom posljednjih 25 godina nismo vidjeli nikakav stvarni razvoj Beograda prema potrebama i željama njegovih građana. Beograd na vodi je bio samo okidač da se ova situacija pokaže i prokaže, i to, kako vidimo, na najbizarniji način.

A pored toga, nadamo se postići i to da ljudima donesemo i malo nade.

Imate li kakav alternativni plan kako bi ovaj prostor trebao izgledati?

U ovom trenutku, ne. Kao što sam već spomenuo, postoji preko 50 službenih planova za razvoj ovog područja, stoga nismo išli u tom smjeru. Htjeli smo samo pokazati kako je ovaj projekt u potpunosti netransparentan, iznimno korumpiran i da građani Beograda nisu imali priliku iskazati što oni žele da bude tamo. U tom smislu mi nismo promovirali neko drugo rješenje, jer bismo onda naišli na pitanje: Imate li novaca kako biste to realizirali?

Možete li usporediti projekt Beograd na vodi s projektom Skopje 2014? Dakle, tu postoji nekakva identitetska ideja poput ideje o „biznisu otvorenoj Srbiji“, odnosno kao o odličnoj stvari na koju možete staviti svoju zastavu i reći mi smo ti koji su izgradili ovo.

S jedne je strane slično, ali postoje i razlike jer mi ovdje nemamo taj tip identitetskog pitanja kao u Skopju. U suštini, ovdje je osnovna ideja da se vrijedni resursi, poput zemljišta, prebace u privatne ruke. Nakon vala privatizacija svega ostalog, još su samo gradska zemljišta ostala. To je sada najdragocjeniji posjed i jedini preostali resurs. Dakle, ovdje se radi o ideji da se to privatizira.

Strani investitori nisu ništa drugo nego dimna zavjesa da se zaštite stvarni investitori, koji Abu Dhabi koriste kao svojevrsnu offshore kompaniju i tek kao vizualnu reprezentaciju.

Želite li ovaj pokret pretvoriti u nekakvu političku stranku? To je bio slučaj sa sličnim prosvjednim pokretima u Zagrebu čiji su aktivisti odlučili osnovati partiju nakon dugog perioda aktivizma i prosvjedovanja za javna dobra.

To još ne znamo. Upravo se nalazimo pred tom dilemom jer uviđamo da se kroz civilno/građansko organiziranje mogu postići veoma ograničeni uspjesi – to je dilema koju veoma brzo moramo razriješiti. Ali sve je otvoreno.

S tom idejom postoje brojni problemi. Primjerice, kako bismo trebali financijski funkcionirati. A s druge strane postoje i ozbiljne sigurnosne opasnosti.

Kakve opasnosti?

Pod nadzorom smo policije, prisluškuju se naši telefoni i ometa se naša interna komunikacija. Također je postojala i velika kampanja u tabloidskoj štampi koja nas je blatila. Pogledajte samo naslovnice novina koje podupiru Vučića. Probajte zamisliti kako bi to izgledalo da osnujemo partiju.

Možete li opisati kako ta propaganda funkcionira?

Prikazuje nas kao izdajnike Srbije. Radi se o mantri iz 90-ih godina. Veoma je jednostavno kako funkcionira: netko želi omesti volju građana Srbije, netko tko ima velike novce i resurse na raspolaganju želi postići neke svoje interese. To onda povežete s uobičajenim sumnjivcima: Soros ili neki domaći tajkun. A povezuju nas i sa „slučajem patka“.

Što je to “slučaj patka”?

Patka je jedan od simbola našeg pokreta jer smo ju koristili na jednoj od naših akcija. Kako se prema našim zakonima ne može izvršiti eksproprijacija područja amfiteatra Sava za upotrebu u privatne svrhe, a ovaj projekt podrazumijeva izgradnju ekskluzivnih stambenih objekata i trgovačkog centra, oni su donijeli novi zakon, specijalno za to područje. Na dan kada su izglasavali ovaj „lex specialis“, pred Narodnu skupštinu donijeli smo veliku žutu patku jer se radilo o igri riječima na srpskom: prevara i penis. Dakle, htjeli smo poručiti: „Pokažite im patku, i evo patke.“

Tako su 2015., ali i prošle godine, tijekom prosvjeda u Brazilu protiv predsjednice Dilme Rousseff također koristili simbol patke. A prije nas je bio i jedan holandski umjetnik koji je imao plutajuću patku, ali tu se nije radilo o politici. Nedavno se slučaj s patkom pojavio i u Rusiji, jer Medvedev ima kuću za patke.

Vučić se na ovo referirao riječima: „Dajte, nije li očito da prosvjednici u tri različite države koriste patku kao simbol. Sve je to povezano i organizirano od strane nekoga na mnogo višoj razini.“

Nakon pobjede premijera Vučića na predsjedničkim izborima, u Srbiji su krenuli brojni prosvjedi protiv vlade. Poprilično su veliki i sada već traju više od tjedan dana. Koliko su važnu ulogu odigrali prijašnji prosvjedi protiv projekta Beograd na vodi u smislu involviranja i aktiviranja ljudi?

Čini mi se da su prosvjedi koje je organizirala naša inicijativa poslužili kao model i inspiracija za novi val prosvjeda. To me čini sretnim i pokazuje mi kako postoji zdravi rezervoar mladih ljudi koji vjeruju da je drugačiji svijet moguć.


S engleskog preveo: Zoran Veselinović
Intervju vodio:

Mislav Marjanović

Preporučite članak: