S obzirom na prijepore glede mirovinske reforme koji kod nas trenutno vladaju, i nadolazećeg referenduma na kojem će sindikati prikupljati potpise za odlazak u mirovinu sa 65 godina (od 27. travnja do 11. svibnja – BE THERE OR BE SQUARE!), vrijedi pogledati što se događa u drugim, razvijenijim zemljama koje često spominjemo uz sjetan pogled u daljinu i komentar kako “kod njih to ne bi prošlo” ili kako tamo “odmah idu na ulice”.
Pogodili ste, u ovom slučaju riječ je o Francuskoj.
Bavljenje mirovinskom reformom izrazito je aktualno i u toj zemlji no, kako ćemo vidjeti, kod njih - kao i na nogometnom planu - stvari stoje nešto bolje. Ovog puta i više nego za jedno mjesto na podiju.
Naime, Emmanuel Macron je još u svojoj predsjedničkoj kampanji najavljivao kako će se uhvatiti u koštac s postojećim mirovinskim sustavom, te umjesto 40 različitih mirovinskih razreda napraviti jedan jedini, univerzalni. Projekt je to koji se, kako to u politici često biva, otegnuo te se kao trenutak pokretanja reforme umjesto najavljivane sredine 2018. godine trenutno vreba period nakon EU parlamentarnih izbora. Dakle, uskoro.
Osim spomenute unifikacije razreda, velika točka reforme je i zadržavanje dobi za odlazak u mirovinu, koja će vrlo bolno djelovati na sve čitatelje ovog članka. Naime, u trenutku u kojem ovdje raspravljamo o tome hoćemo li u mirovinu ići sa 67 ili ćemo ipak uspjeti zadržati trenutnih 65 – u Francuskoj je službena dob za odlazak u mirovinu – ne prijevremenu, nego regularnu – 62 godine.
Podatak je to koji je utoliko bolniji znamo li da Francuzi u prosjeku žive 4.3 godine duže od Hrvata (82.3 u Francuskoj naspram 78 u Hrvatskoj), što će reći da u mirovini provode u prosjeku 20 godina, dok nas od radnog mjesta do groba dijeli tek trinaest ili, kako bi Vlada htjela, 11 godina.
Ako nas je boljelo 4:2 u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva, kako tek zvuči ovih 20:11?
Postoji još niz točaka koje su u prijedlogu francuske mirovinske reforme ali spomenut ćemo još samo najzanimljiviju, a to je dodjeljivanje bodova roditeljima za svako dijete, zbog utjecaja koji isto ima na karijeru svojih roditelja, čime se primarno želi zaštititi ženski dio populacije koji je zbog majčinstva i privremenih prekida radnog odnosa gubio dio staža, što se ovom mjerom želi kompenzirati.
Ako sve pođe po planu, reorganizacijom će francuski mirovinski sustav postati jednostavniji, pravedniji te pomoći u smanjivanju javnog duga na čemu EU već godinama inzistira. No možda će nam, ipak, malo laknuti kada saznamo da se jedan od glavnih sindikata u Francuskoj, zvan Radnička snaga (Force ouvrière), povukao iz pregovora i prijeti štrajkom, jer se protivi Macronovom univerzalnom modelu, smatrajući da će tako sva moć biti u vlasti države, jer su u prethodnom četrdesetorazrednom modelu sindikati imali više utjecaja na određivanje visine mirovina po pojedinim zanimanjima.
Dakle, i kada je dobro, oni misle da može biti još bolje. A mi?
Uz sjetan pogled u daljinu i dubok uzdah krivimo suca, svoju kmetovsku prošlost, sa žaljenjem konstatiramo kako tamo negdje drugdje “odmah izlaze na ulice”, dok mi svoje promatramo kroz prozor.
Možda su i njihove ulice bolje, pa je na njih lakše izlaziti?
IZVORI:
https://www.lesechos.fr/economie-france/dossiers/0301744716031/reforme-des-retraites-ce-que-veut-faire-macron-140500
http://www.leparisien.fr/economie/retraites-s-il-le-faut-une-greve-sera-a-l-ordre-du-jour-menace-yves-veyrier-18-04-2019-8056302.php
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_European_countries_by_life_expectancy
https://www.ft.com/content/5e760646-9ee2-11e8-85da-eeb7a9ce36e4
Izvor naslovne fotografije: na poveznici
Autor teksta:
Preporučite članak: