Prema studiji koju je izradio Economic Policy Instute, dramatična povećanja plaća i naknada za direktore značajno su utjecala na povećanje nejednakosti - da tog povećanja nije bilo, radničke plaće mogle su biti duplo veće.
GREG WILPERT: Dobrodošli u The Real News Network. Ja sam Greg Wilpert i javljam se iz Baltimora.
Od 1978. godine, zarade direktora korporacija u SAD-u porasle su gotovo deseterostruko. Tako kaže studija koju je nedavno objavio Economic Policy Institute (EPI) koja također otkriva kako je prosječna zarada izvršnih direktora u 2018. narasla na 14 milijuna dolara, dok su prosječne plaće radnika u tom periodu narasle samo za 12 posto. Ubrzano povećanje jaza između direktora i radnika postaje još očitije kada pogledamo omjer njihove plaće. Godine 1965, omjer prosječne plaće između direktora i radnika bio je 16:1, do 1989. taj se omjer povećao na 45:1, a dvadeset godina kasnije, 2018. godine, on je dosegao 278:1.
Jedna od koautorica EPI-jeve studije, Julia Wolfe, pridružila mi se kako bih razgovarali o rezultatima. Hvala što si nam se pridružila, Julia.
JULIA WOLFE: Hvala Vama na pozivu.
GREG WILPERT: Dakle, istaknuo sam neke najdramatičnije podatke iz vašeg izvješća, poput ogromnog rasta zarade za direktore i sve većeg jaza između direktorskih i radničkih primanja. Koje bi druge nalaze iz studije valjalo izdvojiti?
JULIA WOLFE: Da, hvala vam što ste napravili sjajan posao iscrtavanja tih glavnih otkrića. Mislim da je također važno napomenuti da, pored rastuće nejednakosti, želimo vidjeti što se još tu događa, što se još događa na tržištu rada a pomaže nam da kontekstualiziramo kako je to što se događa stvarno anomalija u odnosu na ostatak tržišta rada.
Kao što se prosječna plaća radnika nije značajno povećavala, tako ni visokoplaćeni radnici nisu doživjeli ekstremno povećanje kakvo je vidljivo u slučaju direktora. Naravno, primanja visokoplaćenih radnika rasla su više u odnosu na slabije plaćene radnike, ali važno je primijetiti te ekstremne nesrazmjere naspram direktorskih zarada jer nam oni govore da rast nije odrazpovećane potražnje za vještinama ili određenom vrstom radnika.
U stvarnosti se radi o razlici u dinamikama moći i mogućnosti određivanja plaća. Spomenute razlike između radnika i direktora reflektiraju odnose moći a ne (samo) razlike u vještinama. To ujedno smatram i jednim od najzanimljivijih otkrića istraživanja.
GREG WILPERT: Dakle, zagovornici visokih naknada direktorima obično tvrde da kompanije trebaju dati ove ogromne svote novca tim visokorangiranim menadžerima jer su najbolji u svom poslu i jer postoji intenzivna konkurencija zainteresirana za njihov talent koja uvjetuje takva povećanja. Što vi mislite o toj tvrdnji? Postoji li, prema vašoj studiji, opravdanje za to?
JULIA WOLFE: Kada pogledamo naše istraživanje takvi argumenti ne čine se u potpunosti opravdanim, osobito ako uzmemo u obzir ekstremnost tih razlika. Kad pogledate ostale visokoplaćene radnike ili rast drugih indikatora vrednovanja vještina na tržištu - na primjer, ako usporedite rast plaća kod visokoobrazovanih s onim kod srednjoškolski obrazovanih - vidite da taj rast nije ni približan stopi rasta naknada za direktore. Dakle, zarada raste sve brže i dramatičnije dok drugi pokazatelji kojima mjerimo potražnju za različitim vještinama koji karakteriziraju taj tip menadžerskog posla, ne opravdavaju taj rast. Te činjenice ne idu u prilog ranije spomenutoj argumentaciji kako direktori čine zasebnu klasu čiji rad toliko vrijedi, da je to posao koji može raditi samo njih nekolicina i da su zato toliko plaćeni.
GREG WILPERT: Koje su posljedice tako ogromne nejednakosti? Vaše izvješće spominje posljedice po radnike ali i po gospodarstvo općenito.
JULIA WOLFE: Točno. Postoje konkretne posljedice. To nije samo stvar simbolike. Ne radi se samo o tome da kažete: "Hej, pogledajte ovu nekolicinu ljudi koji zarađuju toliko više od svih ostalih." Takva situacija zapravo ima konkretne posljedice za ostatak radne snage. Prije svega, takvo kretanje plaće kod direktora utječe i na porast plaća kod 1 posto ili čak 0,1 posto najbogatijih, čime se dodatno povećava jaz u društvu.
A to je važno zato što taj novac za povećanje plaća i naknada ne ide ostatku ekonomije. Drugi ljudi koji stvaraju tu vrijednost ne dobivaju fer udio u raspodjeli, a ako pogledate unatrag i kažete: "Da smo zadržali nejednakost na razini kojoj je bila u 70-ima i 1978.", tada bi "donjih" 90 posto doživjelo dvostruko veće povećanje plaća. Dakle, to zaista ima stvarni utjecaj. Ogromna većina nas doživljava manji rast plaća zbog spomenute nejednakosti i svog tog novca koji ide ljudima unutar najbogatijih 1 posto.
GREG WILPERT: Da. To se čini vrlo važnim, osobito imajući u vidu da su prosječne plaće od 1978. porasle samo za 12 posto.
JULIA WOLFE: Točno.
GREG WILPERT: E sad, koje su vaše preporuke? Što bi se moglo ili trebalo učiniti u ovoj situaciji?
JULIA WOLFE: Svakako. Dakle, postoji puno mogućih rješenja, a dvije vrste glavnih kategorija na kojima inzistiramo bave se poreznim rješenjima i regulacijom korporacija. Pritom se obje kategorije međusobno dobro nadopunjuju. U pogledu poreza, mogli biste povisiti stopu poreza na dohodak za one koji zarađuju najviše - uz to što je dobar izvor poreznih prihoda, takav porez smanjuje poticaj za rukovodioce da koriste svoju moć kako bi dodatno povećali plaće na vrhu. Također, možete uvesti stopu poreza na dobit koja se izračunava na temelju omjera zarade između direktora i radnika. Dakle, tvrtke koje bi imale veći omjer, više nejednakosti, možete oporezivati po višoj stopi kako bi potaknuli smanjenje tog omjera, odnosno, nejednakosti. Kada je riječ o reguliranju korporacija, možete povećati zaradu dioničarima tako da im date mogućnost da određuju koliko će se novaca izdvajati za plaću izvršnog direktora. Uz to, možete radnicima osigurati mjesta u odboru tih tvrtki i tako povećati njihovu pregovaračku moć.
GREG WILPERT: U redu. To bi zasad bilo sve. Razgovarao sam s Juliom Wolfe, koautoricom EPI-jevog izvještaja o zaradi izvršnih direktora. Julia, hvala Vam još jednom što ste nam se pridružili.
JULIA WOLFE: Hvala Vama Greg.
GREG WILPERT: I hvala što ste se pridružili The Real News Network.
Izvor naslovne fotografije: Wikipedia commons
Transkript preveo:
Preporučite članak: