Europski sindikalni institut objavio je sažetak istraživanja o organiziranju mladih radnika koje je financirala njemačka sindikalna zaklada Hans Böckler. Istraživanje je provedeno između 2014. i 2017. u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u pod vodstvom  Lowella Turnera i Maite Tapia, uz sudjelovanje timova suradnika po pojedinim zemljama.

Iznesena su 4 ključna nalaza: 

1) Prekarnost mladih radnika potiče sindikate na inovativne oblike organiziranja

2) Važnost gradnje saveza između radničkih organizacija i organizacija civilnog društva

3) Balans između autonomije djelovanja podružnica i podrške centrale od velike je važnosti 

4) Važnost razvijanja liderskih vještina kod mladih aktivista.

Svaki od ključnih nalaza oprimjeren je relevantnim slučajem iz jedne od zemalja obuhvaćenih istraživanjem. 

1) Prekarnost mladih radnika potiče sindikate na inovativne oblike organiziranja

Inovativno organiziranje u prekarnom sektoru obrađeno je na primjeru Kampanje za prava radnika u lancima brze prehrane u Velikoj Britaniji. Sektor karakteriziraju niske plaće, velika upotreba ugovora bez zajamčene satnice, neplaćen rad, slaba sindikalna organiziranost i velik udio mladih radnika. Pekarski sindikat koji je organizirao kampanju odlučio se na organiziranje modelom odozdo prema gore kako bi dali što više autonomije mladim radnicima u nadi da će to dovesti do uspješnije kampanje. Plan je bio da se nizom malih pobjeda izborenih u pojedinim lokalima, radnicima pokaže vrijednost sindikalnog organiziranja. Organizirali su akcijske dane koji su bili živahni i zabavni: primjerice, u Glasgowu se grupa mladih radnika prerušila u klauna Ronalda McDonalda te uz pjesmu prolaznicima dijelila pakete s „nesretnim obrokom“ koji je sadržavao ugovore bez zajamčene satnice i odreske njihovih plaća.

Sindikat je u vrijeme kampanje aktivno surađivao s malim političkim partijama, ostalim sindikatima i inicijativama, a također su reorganizirali strukturu podružnica kako bi omogućili da se radnici mogu organizirati na razini gradova, a ne samo na razini pojedinih poslodavaca. Na čelo takvih novih regionalnih podružnica (na poticaj sindikata), birani su mladi rukovodioci. Izmijenjena je i procedura biranja delegata za godišnju konferenciju sindikata kako bi se potaklo slanje mladih članova, pa je tako prema novoj proceduri svaka podružnica mogla poslati jednog dodatnog delegata mlađeg od 27 godina. Navedeno je povećalo broj mladih delegata s par postotaka prije promjene pravila na preko 30% ukupnog broja delegata.

2) Važnost gradnje saveza između radničkih organizacija i organizacija civilnog društva

U Francuskoj je proučen slučaj stvaranja novog inovativnog sindikata u neprofitnom sektoru. Francuska je sa samo 11% radnika učlanjenih u sindikat na repu evropske statistike, a situacija je još gora po pitanju članstva radnika mlađih od 30 godina (u privatnom i neprofitnom sektoru samo ih je 3% u sindikatu) te radnika na prekarnim ugovorima (samo 2% radnika koji rade na nepunu satnicu je u sindikatu). Mladi radnici iz neprofitnog sektora su 2010. osnovali svoj sindikat koji su nazvali “Akcija radnika neprofitnog sektora”(ASSO). Razlog osnivanja sindikata je činjenica da su poslovi u ovom sektoru prekarni i slabije plaćeni nego u profitnom sektoru. Specifičnosti sektora nagnale su ih da osnuju sindikat umjesto da se priključe nekom postojećem kako bi mogli inovirati organizacijski princip - sindikat organizira radnike prema tipu djelatnosti njihovog poslodavaca, a ne prema djelatnosti samog radnika.

Članstvo je mlado (34 godine je prosječna starost) i većinu čine žene. Ipak, ubrzo su se odlučili povezati s jednom etabliranom sindikalnom konfederacijom kako bi dobili financijsku i organizacijsku pomoć. Djelovanje ASSO se bazira na dva principa: prvi je što je manje moguće hijerarhije, a drugi je konsenzualno odlučivanje. Pokazalo se da su ova dva principa dovela do vrlo efikasnog organiziranja. Odlučili su za prioritet postaviti obranu pojedinaca na radnom mjestu dok im je kolektivno pregovaranje sekundarno. Tu im je od velikog značaja pomoć konfederacije koja osigurava resurse, ali i pokriva razinu kolektivnog pregovaranja.

3) Balans između autonomije djelovanja podružnica i podrške centrale je od velike važnosti

Njemački sindikat Ver.di je 2007. pokrenuo u Stuttgartu kampanju “Perspektiva U35” u pokušaju da osnaži članove dobne skupine 25-35 godina. Ver.di je velik sindikat s preko 2,2 milijuna članova, aktivan u 13 različitih sektora, ali s udjelom mladih u padu, posebno po pitanju aktivnog sudjelovanja. Kampanja je lansirana kako bi omogućila mladim radnicima da iskušaju nove ideje i strategije. Prvi cilj kampanje bila je edukacija: mlade radnike se kroz seriju kurseva obrazovalo o ekonomskim i socijalnim uvjetima, što je uključivalo historiju radničkog pokreta, radno zakonodavstvo, feminizam, tehnike organiziranja itd. Pretpostavka je bila da će stvaranje znanja i razmjena iskustava ojačati kapacitet mladih radnika za kolektivno djelovanje. Drugi je cilj bio aktivno poticati kolektivne akcije.

U35 polaznici su podržali različite štrajkove i inicijative: primjerice sudjelovali su u Blockupy pokretu, podržali kampanju za izbjeglice. Suradnja s ovim inicijativama potaknula je kreativnost i dovela do razmjene iskustava s akterima van sindikata. Treći cilj je bio stvoriti prostor za diskusiju i razmjenu ideja kako bi se pronašli novi putevi izgradnje solidarnosti i osnaživanja mladih radnika. Organizirali su druženja, filmske večeri, konferenciju radničkih predstavnika mlađih od 35 godina. Podrška sindikata prepoznata je kao ključni preduvjet bez kojeg bi ovakav tip samoorganiziranja teško opstao, ako bi uopće i bio pokrenut.

4) Važnost razvijanja liderskih vještina kod mladih aktivista

Na primjeru Sindikata uslužnih radnika (SEIU) u SAD-u je istražena važnost širenja baze sindikalnog rukovodstva. SEIU je sindikat s preko 2 milijuna članova od čega je 300 000 milenijalaca (rođeni između 1983. i 2000.). Rukovodstvo je tijekom 2011. i 2012. odlučilo pokrenuti veliku diskusiju o pravičnosti i uključenosti s fokusom na zastupljenost raznolikosti članstva u rukovodećim strukturama sindikata. Drugi je fokus bio osiguranje protočnosti mladih članova do rukovodećih pozicija. Paralelno s ovim diskusijama mladi su radnici po podružnicama organizirali programe s fokusom na mentorstvu i razvoju rukovodilačkih vještina unutar sindikata te sudjelovanju u društvenim pokretima, kao Occupy Wall Street i Black Lives Matter, izvan sindikata.

Navedeni fokusi su se pokazali važnim, kako za razvijanje rukovodećih vještina, tako i za razumijevanje načina na koje se milenijalci uključuju u aktivistički rad. Nakon konvencije 2012. osnovano je 14 ogranaka SEIU Milenijalaca kojima je dana autonomija da odlučuju o suradnji s društvenim pokretima. Drugi pristup aktiviranju mladih je bila podrška njihovom napredovanju na rukovodeće pozicije. Primjerice, sindikalna podružnica broj 509 je u svega nekoliko godina provođenja programa izgradnje rukovodećih vještina svojih mladih članova potpuno promijenila strukturu svog izvršnog odbora u kojem je sad pola članova mlađe od 37, dok su prije većinu činili rukovodioci stariji od 45 godina. Ovakva promjena pomogla je da se na dnevni red podružnice stave teme važne milenijalcima kao što su studentski dug i klimatske promjene.  Ovakav pristup nije bez svojih problema jer uz inovativne prakse i dalje se treba baviti svakodnevnim organiziranjem što pak može dovesti do sukoba novih ideja sa starim obrascima djelovanja. Istraživači prepoznaju edukaciju mladih članova kao potencijalno rješenje navedenih napetosti.  

5. Zaključno

Za kraj navedimo set preporuka koje istraživanje donosi: 

- Mladi radnici nisu ideološki suprotstavljeni sindikatu, nego nisu svjesni uloge sindikata i radničkog pokreta ili nisu informirani o istoj
- Mladi su radnici naročito izloženi prekarnim oblicima rada zbog čestih oscilacija tržišta rada
- Kako bi postali inkluzivnijim, sindikati bi dobnu granicu za mlade radnike trebali povećati na 35 godina starosti
- Tradicionalne sindikalne strukture i prakse bi trebalo izmijeniti kako bi se mladima omogućilo mijenjanje i stvaranje vlastitih prostora unutar sindikata jer to potiče osnaživanje i angažman mladih radnika
- Tradicionalni sindikati mogu potaknuti angažman mladih radnika tako što će podržati organizacije s netradicionalnom strukturom
- Mladi radnici se vide dijelom šireg pokreta za društvenu pravdu tako da je suradnja s takvim pokretima važan oblik podrške mladim radnicima

Za Radnička prava preveo i sažeo: Jovica Lončar

Izvor naslovne fotografije: Brid