Za kraj serije intervjua s sindikalistima ususret parlamentarnih izbora razgovaramo s Sinišom Miličićem, predsjednikom Regionalnog industrijskog sindikata.

Svaka, pa tako i buduća Vlada trebala bi svoj rad temeljiti na poštivanju najviših vrednota ustavnog poretka. S pozicije radnika to su prije svega prava čovjeka, vladavina prava i socijalna pravednost.

Na sjeverozapadu Hrvatske koncentrirana je radno-intenzivna industrija koja zahtjeva puno napornog rada, a plaće su među najnižima u Hrvatskoj. To kod radnika izaziva osjećaj nepravde. Poslodavci bez grižnje savjesti i straha od kazni krše radnička prava, često dovodeći u opasnost zdravlje i život radnika. Novi ugovori o radu većinom se sklapaju na određeno vrijeme što mladim radnicima otežava rješavanje stambenog pitanja kao osnove za zasnivanje obitelji.

Puno problema moglo bi se brzo i učinkovito riješiti jer za to postoje svi preduvjeti. Hrvatska je, kao članica Europske unije, uskladila svoje zakone s europskom pravnom stečevinom te je dužna istu efikasno primjenjivati. Pojednostavljeno rečeno: ako „država“ funkcionira u Austriji zašto ne bi i u Hrvatskoj. Citirat ću jednog poslodavca koji izvozi radnike: „ Austrijsko tržište rada je regulirano, ima stroge kazne za prijestupe, potrebno je poštivati prijave, odjave i plaćanje poreza za tvrtke i radnike“.

Ni jedna naša vlada nije imala volje ni interesa djelotvorno urediti funkcioniranje državnog aparata. Čak štoviše, svaka vlada, a ponajviše ona koju su predvodili socijaldemokrati, podilazili su interesima kapitala, smanjujući prava radnika.

Buduća vlada trebala bi staviti u funkciju sve državne institucije. Na primjer: Državnom inspektoratu treba dati veće ovlasti, povećati broj inspektora rada, osigurati im dobre radne uvjete i povećati plaće, a one koji svoj posao ne rade dobro udaljiti iz službe. Slično treba napraviti i u pravosuđu.

S obzirom na to da je RIS sindikat općeg tipa nemamo specifičnih zahtjeva već su naši zahtjevi univerzalni odnose se na zakonsku regulativu i konkretne mjere. Nužne su promjene Zakona o radu. Na primjer: ukinuti ugovore na određeno vrijeme, ograničiti prekovremeni rad na najviše četiri sata tjedno i ukupno 60 sati godišnje, uvesti da poslodavac mjesec dana prije korištenja godišnjeg odmora mora radnika pisanom odlukom obavijestiti o tome, da je poslodavac u slučaju nedopuštenog ili nezakonitog otkaza dužan radniku isplatiti neoporezivu naknadu štete u iznosu od najmanje šest, a najviše trideset i šest ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, da otkazni rok ne teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnost za rad radnika. Upravne mjere iz Zakona o radu treba vratiti u prekršaje za koje je zapriječena novčana kazna jednaka onim za najteže prekršaje.

Povjerenike radnika za zaštitu na radu izjednačiti u pravima i obavezama s članovima radničkog vijeća.

Poslodavcima i vlasnicima trgovačkih društava koja su završila u stečaju zabraniti osnivanje novih društava i zabraniti upravljanje drugim društvima na rok od najmanje deset godina.


Preporučite članak: