U četvrtak, 6.4., u Zagrebu je održana međunarodna konferencija pod nazivom Za boljitak malih i velikih! Pregled stanja i perspektive razvoja sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i brige za djecu u Hrvatskoj koju su organizirali SOMK – Sindikat obrazovanja, medija i kulture, organizacija civilnog društva Pravo na grad i BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju.

Konferenciju je kratkim uvodnim govorom otvorio Mladen Novosel, predsjednik SSSH – Savez samostalnih sindikata Hrvatske, pozdravljajući zajedničku suradnju u organizaciji konferencije između SOMK-a i udruga civilnog društva.

Predavači i sudionici konferencije bili su članovi SOMK-a, sindikalisti iz susjednih zemalja, znanstveni istraživači, aktivisti sa civilne scene i predstavnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske (MZOS). Kroz izlaganja i diskusije sljedeća dva tematska bloka istaknula su se u prvi plan konferencije: 1. ocrtavanje sustava predškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, uočavanje glavnih problema, ali i perspektivâ za poboljšanje sustava, i 2. detektiranje dosadašnje suradnje i koordiniranosti rada sindikata, akademskih istraživača i udruga civilnog društva na području predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i razmatranje dodatnih mogućnosti za spajanje rezultata znanstvenih istraživanja i zajedničkih napora svih navedenih aktera kako bi se postigla viša razina zaštite radničkih prava i, ne manje važno, unaprijedili infrastrukturni uvjeti i uvjeti rada u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja.

Stanje i perspektive sustava predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj

Božica Žilić, predsjednica SOMK-a, potpredsjednica SSSH i predsjednica Ženske sekcije SSSH, u svom je predavanju prvenstveno iznijela osnovne podatke o sustavu predškolskog odgoja i obrazovanje te izvijestila o dosadašnjem radu SOMK-a.

U Republici Hrvatskoj je ukupno 791 dječji vrtić (ukupan broj objekata je 1008). Od tog ukupnog broja vrtića osnivači njih 449 su lokalne uprave (56,76%), dok privatnih vrtića ima 342 (43,23%). Osnivači privatnih vrtića su fizičke osobe (223 vrtića), vjerske zajednice (53 vrtića) i udruge (65 vrtića). Prema podacima SOMK-a, u gradskim/općinskim/županijskim vrtićima smješteno je 100.385 djece (78,32%), dok je u privatnim vrtićima smješteno 29.725 djece (21,68%). Nadalje, u sustavu sveukupno radi 17.895 radnika: 11.036 odgajatelja i odgajateljica, 5658 administrativnog i pomoćno-tehničkog osoblja, 912 stručnih suradnika i 289 viših medicinskih sestara. Pored određenih programa, poput posebnih programa za djecu s teškoćama u razvoju, za nacionalne manjine ili darovitu djecu, koji se sufinanciraju iz državnog proračuna, djelatnost predškolskih ustanova financira se sredstvima lokalnih uprava i participacijom roditelja. 

Relevantan zakonodavni okvir za rad sustava predškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj sačinjavaju Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju i Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe (DPS). Državni pedagoški standard definira mjerila za broj djece u odgojnim skupinama, mjerila za broj odgajatelja i stručnih suradnika, mjerila za financiranje programa, materijalne i financijske uvjete rada, prostore vrtića, mjerila za opremu i didaktička sredstva i pomagala, higijensko-tehničke zahtjeve za prostore u vrtiću itd.

Pitanje o provedbi ili, bolje rečeno, neprovedbi DPS-a trenutno je gorući problem sustava odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Iva Ivšić (BRID) u članku Tko ne želi govoriti o uvjetima rada odgajateljica, neka šuti o pedagoškom standardu, koji detaljno analizira učinke neprovedbe DPS-a i daljnje probleme sustava predškolskog odgoja, piše: "I premda DPS primjerice u jasličkoj dobi (6 mjeseci do 3 godine) propisuje petero djece u najmlađoj, odnosno 14 djece u skupini u najstarijoj jasličkoj skupini, u velikim gradovima u Hrvatskoj taj broj često prelazi 20 i više djece. Jednaka prekoračenja događaju se i u grupama vrtićke dobi (3 do 6 godina). Broj djece u grupama nije jedini problem u sustavu. U razgovoru s odgajateljicama u vrtićima Grada Zagreba, provedenog u sklopu istraživanja BRID-a i SOMK-a o uvjetima rada u zagrebačkim vrtićima, saznajemo da zbog manjka broja zaposlenih problema u odgojno-obrazovnom radu imaju s djecom s poremećajima u ponašanju i teškoćama u razvoju. ... [Vrtići] često nemaju adekvatno igralište, neki su objekti jako stari, sobe su premalene a sanitarni prostori nisu primjereni. Manjkavi su i drugi materijalni uvjeti rada, prije svega u vidu nedostatka didaktičkih sredstava zbog kojih teško ostvaruju zahtjeve programa, a česta je i pojava mobbinga od strane ravnateljica. Kada sve uzmemo u obzir, nije teško zaključiti da su odgajateljice pod stalnim pojačanim fizičkim i psihičkim naporom."

Božica Žilić je u svom izlaganju iznijela i podatke iz SOMK-ovog nedavnog istraživanja o provedbi DPS-a –  iz rujna i listopada 2016. godine koje je provedeno na uzorku od 704 jasličke i vrtićke grupe u Zagrebu, Rijeci, Velikoj Gorici, Sisku, Labinu i Dugom Selu – koji u brojnim kategorijama, iako ne svim, pokazuju da propisi DPS-a i dalje nisu ispunjeni, a pored toga pokazuju i geografske neujednačenosti. Žilić je naglasila da je SOMK s obzirom na ovu problematiku 2015. godine pokrenuo kampanju Za bolje uvjete rada u dječjim vrtićima i dostojanstvo struke. Među uspjesima izdvojila je nedavnu borbu nakon što je Grad Zagreb subvenciju po obroku u vrtiću smanjio na 9 kuna. Inzistiranjem i djelovanjem SOMK-a Grad Zagreb je subvenciju posljedično povećao na 15 kuna.

U diskusiji nakon predavanja sudionici konferencije dotaknuli su se i slučaja „vrtić Remetinec“. Naime, SOMK je 13.3. organizirao prosvjed i zatražio ostavku ravnateljice u vrtiću Remetinec, Merice Matijević, zbog mobinga i zastrašivanja radnika, ali i vraćanje na radno mjesto psihologinje u vrtiću, Sanje Vidović, zbog nelegalnih razloga za otkaz.

Predškolski odgoj i obrazovanje kao dio javnih politika

Ivana Dobrotić, docentica na Studijskom centru socijalnog rada pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, održala je izlaganje pod naslovom „Važnost razvoja sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz perspektive javnih politika“. Dobrotić se u svom izlaganju fokusirala na tri dimenzije sustava predškolskog odgoja i obrazovanja: a) ispunjavanje ciljeva koji su propisani u dokumentima EU; b) regionalnim razlikama u Republici Hrvatskoj prema kriterijima obuhvata djece, cijenama vrtića, omjera javnih i privatnih vrtića itd.; te c) definiranju smjernica za razvoj sustava predškolskog odgoja i obrazovanja.

U pogledu EU okvira, za sustav predškolskog odgoja i obrazovanja treba istaknuti tzv. barcelonske ciljeve iz 2002. godine i ciljeve u okviru Europa 2020. Barcelonski ciljevi za djecu ispod 3 godine starosti nalažu obuhvat od 33%, dok za djecu 3+ godina starosti obuhvat od 90%. Ciljevi formulirani u okviru Europa 2020 za djecu 4+ starosti nalažu obuhvat od 95%. Prema podacima Europske komisije iz 2014. godine Hrvatska je najlošija država članica EU 28 u pogledu ispunjavanja barcelonskih ciljeva.

Ako se pogledaju statistički podaci za obuhvaćenost djece u jaslicama i vrtićima unutar RH, onda se dolazi do drugog najvećeg problema hrvatskog sustava predškolskog odgoja i obrazovanja – ogromne regionalne razlike. Najveći obuhvat djece vrtićke dobi imaju Grad Zagreb (88,8%), Istarska županija (72,2%) i Primorsko-goranska županija (69,5%). Na samom začelju nalaze se Brodsko-posavska županija (18,9%), Vukovarsko-srijemska županija (25,2%) i Požeško-slavonska županija (25,9%). Za djecu jasličke dobi poredak županija je veoma sličan. Najveći obuhvat ponovno imaju Grad Zagreb (38,4%) i Istarska županija (27,7%), dok je na trećem mjestu Zagrebačka županija (23,1%). Na začelju se uglavnom nalaze županije iz Slavonije: Brodsko-posavska (5,8%), Virovitičko-podravska (6,9%) i Osječko-baranjska (7,9%). Međutim, regionalne razlike ne staju samo na obuhvatu, one se jednako tako očituju i u cijenama programa i omjeru broja djece na broj odgajatelja.

Možemo dodatno navesti podatke o omjerima javnih i privatnih vrtića po hrvatskim županijama. Najveći udio privatnih vrtića imaju Međimurska (44%) i Varaždinska županija (43%), dok još 5 županija ima udio privatnih vrtića iznad 20%. Ako se pogled skrene na začelje, onda samo 4 županije imaju udio privatnih vrtića manji od 8%.

U zaključnom dijelu svog izlaganja Ivana Dobrotić istaknula je ključne smjernice za razvoj sustava i smanjivanje regionalnih razlika: a) mjere za razvoj sustava moraju se sagledavati unutar šireg spektra javnih politika, b) potrebno je zagovarati javni i priuštiv sustav, c) potrebna je veća uloga središnje države (prije svega u financijskom smislu, ali jednako tako i koordinaciju različitih područja i razina nadležnosti), d) potrebno je povećavati kapacitete za obuhvat djece, ali nipošto se ne smije zanemariti kvaliteta programa i e) iz perspektive prava djeteta, potrebno je zagovarati razvoj univerzalnog sustava, tj. izbjegavati ciljanje isključivo na ranjive skupine.

U svjetlu navedenih smjernica, posebno po pitanju uloge središnje države i razvoja univerzalnog sustava, zanimljivo je primijetiti odgovor Mare Ivanković, voditeljice za Službu predškolskog odgoja i obrazovanja MZOS-a, na pitanje, koje je postavljeno tijekom jedne od rundi diskusija, o trenutnim planovima države za financijsko potpomaganje sustava. Ivanković je odgovorila kako će država iz EU fondova namijeniti 30 milijuna kuna za romsku djecu i djecu slabijeg socio-ekonomskog statusa.  

Stanje sustava u Mađarskoj i Crnoj Gori

Viktória Szücs, predsjednica mađarskog sindikata jasličkih odgajatelja BDDSZ, i Slavka Bošković, potpredsjednica Sindikata prosvjete Crne Gore, u svojim su izlaganjima prezentirale rad svojih sindikata i stanje u predškolskim sustavima Mađarske i Crne Gore.

Prema podacima BDDSZ-a, u Mađarskoj trenutno postoji 750 jaslica s kapacitetom za 39.500 djece i 4564 vrtića koja mogu primiti 379.671 dijete. Szücs je istaknula kako kapaciteti u mađarskim jaslicama i vrtićima imaju linearni rast. S druge pak strane, ukupan broj zaposlenih odgajatelja je 38.763, a od tog broja 7279 otpada na odgajatelje u jaslicama. Lokalne uprave su osnivači 94% jaslica i 90% vrtića.

Sindikat BDDSZ ima 53 podružnice i gustoću od oko 1/3 zaposlenih odgajatelja u jaslicama. Szücs je istaknula kako je pitanje plaće među trenutno najvećim problemima za radnike koje BDDSZ organizira, a koja je u Mađarskoj među najnižima u javnom sektoru.

Bošković je naglasila da državni proračun Crne Gore u potpunosti pokriva sve troškove predškolskog sustava i da je udio privatnih vrtića poprilično malen. Međutim, primijetila je kako s Hrvatskom postoji sličnost u neprovedbi crnogorskog ekvivalenta DPS-u, posebno po pitanjima veličine grupa i omjera djece na odgajatelja u pojedinim gradovima. Bošković je u tom smislu spomenula grupe koje u istoj prostoriji imaju preko 70 djece. Crna Gora pokušava zadovoljiti europske smjernice u pogledu obuhvata djece, ali, kako stvari zasad stoje, to se radi nauštrb kvalitete programa.

U dijelu svog izlaganja u kojem je opisivala rad Sindikata prosvjete Crne Gore napomenula je kako on organizira radnike na svim razinama obrazovne vertikale i da je on najveći sindikat u sektoru prosvjete, koji u Crnoj Gori ima oko 12.000 radnika.

Širenje područja borbe     

Konferencija je zaključena panel diskusijom na kojoj su sudjelovali Božica Žilić, Iva Ivšić, Tomislav Domes (Pravo na grad) i Iskra Kojić Mandarić (SOMK), a diskusiju je moderirala Marina Ivandić (BRID). 

Domes je prezentirao dosadašnju povijest i trenutni rad Prava na grad, s naglaskom na suradnje sa sindikatima, dok su se Žilić, Ivšić i Kojić Mandarić fokusirale na rezultate suradnje između BRID-a i SOMK-a. 

U sklopu diskusije, Žilić je naglasila zadovoljstvo suradnjom i najavila njezin nastavak. Ivšić je za sam kraj, zaokružujući neka od tematskih polja koja su se iskristalizirala tijekom izlaganja i diskusija, napomenula kako smatra nužnim da sustav predškolskog odgoja i obrazovanja mora biti javan i priuštiv. A za ključno pitanje o suradnji udruga civilnog društva i sindikata, Ivšić je zaključila da je zajednički i koordinirani rad nužan, ali ne samo između udruga i sindikata nego i s akademskim istraživačima i roditeljima, kako bi se sustav mogao razvijati prema osiguravanju više razine zaštite radničkih i socijalnih prava, ostvarivanju adekvatnih radnih uvjeta i promicanju ekonomske demokracije na radnom mjestu (poput otvaranja mogućnosti zaposlenicima za suodlučivanje).

 

Izvor naslovne fotografije: SOMK

zv