Radnička prava

Gal Kirn: 100 godina filma - između revolucije i sjećanja na revoluciju

28.09.2017 u 18:00 | Filozofski fakultet, Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

"100 godina filma - između revolucije i sjećanja na revoluciju" naslov je predavanja Gala Kirna koje će se održati 28.9.2017. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u dvorani. Predavanje je jedno od događanja programa "Kvartovsko kino: Koraci grada 1957-2017".

Organizatori napominju:

"Predavanje Gala Kirna je osmišljeno kao panoramski pogled na paradoksalan i intenzivan odnos filma i revolucije u perspektivi stogodišnjice Oktobarske revolucije. Sovjetska rana kinematografija težila je biti konstitutivnim dijelom revolucije, kako u političkom (u smislu participacije u izgradnji revolucije) tako i u estetskom spektru (montaža). Kirn će kratko usporediti različite metode ubrzanja (Medvedkinovo kino-vlak, Eisensteinovu montažu atrakcija,...) kao i nove modele percepcije i osjećajnosti (Vertovljev "Čovjek s filmskom kamerom"), te pokušati odgovoriti na sljedeća pitanja: koje su bile prednosti i mane tih metoda i modela, te na koji nacin su vec ovi filmovi stvarali sjecanje o revoluciji (neki i nastaju u vrijeme 10-godisnjice revolucije). U zadnjom djelu izlaganja Kirn će propitivati na koji način su se ti modeli nastavili biti i/ili bili izloženi imanentnoj kritici u razdoblju 1960-ih.
Ako će raspoloživo vrijeme dozvoliti, pokazati će zašto su jugoslavenski i francuski novi val, odnosno njihova politička esencija (Žilnik i Markers) u žiži njegovog interesa: ako je Markers nasljednik radikalne Medvedkinove ideje kina-vlaka i prinošenja kamere ljudima (Grupa Medvedkin), onda je Žilnik prigrlio i prakticirao narodnu perspektivu/narativ/memoriju u filmovima kao što je Ustanak u Jasku.

U kojoj mjeri je sve navedeno povezano s postepenim iscrpljivanjem paradigme revolucije (Badiou, Ranciere), te gašenjem moći kinematografije kao medija (Godard), te u kojoj mjeri možemo, ako upće, govoriti o novoj simbiozi umjetnosti i politike danas?

Ono što interesira Gala Kirna je napet, pa čak i kontradiktoran odnos između sjećanja i revolucije: ako je revolucija imanentno ikoniklastička, poput postupka uništavanja spomenika prošlosti, zašto je uopće potrebno ikakvo sjećanje na revoluciju? Treba li revolucija, a time i revolucionarna umjetnost u tom smislu, kreirati ili konstruirati novi svijet?

Ipak, neposredno kroz istraživanje revolucija 20.stoljeća uočiti ćemo kako su njihovi politički nositelji u tijeku borbe ali i nakon nje, evocirali, štoviše zahtijevali, alternativno sjećanje i alternativne spomeničke prakse. Tako se oblikuje i vrlo važno podpitanje: koji je smisao komemoriranja stogodišnjice Oktobarske revolucije ili 170-godišnjice objavljivanja Komunističkog manifesta, bez nostalgije ili pretjerane melankolije? Na koji način djelovati protiv historijskog revizionizma koji demonizira sve revolucionarno i socijalističko, ili, kako bi rekao Boris Buden, kulturalizira čitavu suvremenu povijest Istočne Evrope u muzejima, kao proizvod koji treba zaboraviti ili komodificirati?"


Više informacija ovdje.