Large whatsapp image 2024 04 16 at 19.22.57

Adrijana Cvrtila bila je direktorica Eko Moslavine, kutinske gradske tvrtke za zbrinjavanje otpada, aktivna u lokalnoj politici u Kutini. I onda je jednog dana odlučila reći "ne" uhljebljivanju u toj tvrtci pa je zazviždala. Tri godine kasnije, za Radnička prava piše što se dogodilo njoj, a što onima na čiju je korupciju upozorila.  

Od 2021. godine, kada sam pokrenula prvu tužbu za zaštitu prijavitelja nepravilnosti zbog opoziva s mjesta direktorice, sam nezaposlena i čekam ishod po tri sudska spora. U jednom se radi o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i tu sam tužbu pokrenula jer je moj opoziv s mjesta direktorice izvršen 9.12.2021. nakon što sam u srpnju 2021. prijavila vanjsku nepravilnost pučkoj pravobraniteljici i podnijela kaznenu prijavu USKOK-u.

Druga tužba vezana je za nadomještaj ugovora u radu jer sam kao direktorica trgovačkog društva Eko Moslavina d.o.o. imala ugovor o radu direktora prema kojemu nisam imala nikakve povlastice poput visoke otpremnine i druga prava. Sve što sam u tom ugovoru imala jest da nakon opoziva s mjesta direktorice ostanem raditi u Eko Moslavini d.o.o. jer sam u toj tvrtci bila zaposlena od 2008. godine.

Treća tužba je podnesena Trgovačkom sudu, jer je opoziv bio čin osvete nakon mojih prijava USKOK-u i pučkoj pravobraniteljici. Članovi uprave svoja prava potražuju na trgovačkim sudovima. Ovu tužbu sam u jednom dijelu koji se odnosi na trgovačko pravo izgubila zato što sutkinja nije uzela u obzir članak 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji kaže da su svi akti koji su doneseni iz osvete bez pravnog učinka. Predmet je podijeljen ove godine na dva dijela te je drugi dio koji se odnosi na Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti prijavitelja nepravilnosti prebačen na Općinski sud u Kutinu! Tako će zapravo Općinski sud u Kutini odlučivati o tužbi člana uprave, čija prava se zakonski potražuju isključivo na Trgovačkom sudu. Sa ovakvom praksom troškovi postupka će duplo porasti.

Devet SLAPP tužbi

Jako je teško biti nezaposlen i boriti se protiv političara, jer oni raspolažu javnim novcem i njime plaćaju odvjetnike, a mi koji ih prijavimo i ostanemo bez posla, prepušteni smo sami sebi. Udruga Pomak, koju sam osnovala 2022. godine, borila se tijekom te godine kako bi se poboljšao Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Smatram da svi prijavitelji nepravilnosti trebaju imati pravo na besplatnu primarnu i sekundarnu pravnu pomoć bez imovinskog cenzusa, jer je trenutno, sukladno Zakonu o besplatnom pružanju pravne pomoći, to omogućeno isključivo uz cenzuse.

Imala sam devet tužbi za klevetu, a tužili su me za javno razotkrivanje nepravilnosti u "Aferi Kutina". Te su tužbe (njih devet) pravomoćno odbačene upravo zbog EU Direktive o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije. Također su me kazneno prijavili tri puta zbog sačinjavanja audio snimaka (koje su dokaz njihovih nezakonitih postupanja) što je isto tako odbacilo Državno odvjetništvo jer se radilo o javnom interesu koji je pretežitiji od zaštite privatnosti. No, usprkos tome nastavili su sa privatnim progonom te sada čekam ishod.

Prijavljenima u životu ide bolje nego ikad

Ja sam 2017. godine, kao zaposlenica tvrtke ispred HSLS-a, bila predložena za direktoricu tvrtke Eko Moslavina d.o.o. Nakon toga me Davor Kljakić, tada predsjednik HSLS-a i predsjednik Gradskog Vijeća Kutine (GV) učestao nazivao i tražio da radim nezakonitosti. Od mene se tražilo da držim zaposlenima radnike koji nisu imali što za raditi. Na primjer, ukine se jedan dio procesa radi nekakvih dozvola koje Eko Moslavina tada nije imala i višak radnika se nema gdje rasporediti, ali su ti radnici bili povezani s politikom pa se od mene tražilo da ostanu raditi, iako posla za njih nije bilo. Tražili su od mene da učestalo činim razne nepravilnosti koje su sadržaj moje kaznene prijave. Bivši predsjednik GV Kutina Kljakić Davor mi je učestalo govorio da ga moram slušati i raditi kako nalaže politika, da ne mogu voditi firmu kao da je moja nego kako to politika traži od mene, da neću nigdje naći posao ako neću slušati, da je gradonačelnik Kutine Zlatko Babić lud zbog mojih postupaka, da im remetim koaliciju i buduće izbore....

Dolaskom na mjesto direktorice 2017. godine radilo se jako puno i bila sam zaokupirana poslom pa ispočetka nisam doživljavala te pritiske. Onda sam postala svjesnija kako su pritisci bili sve veći. Uvidjela sam da svaki put prilikom traženja gradonačelnika Kutine i tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Kutine da nešto napravim, svaki put moram naći zakoniti način kako da postupim. Zato sam uvijek sve stavljala pred skupštinu tvrtke, iako se zahtijevalo da se sve vodi usmeno. Nitko, naravno, ne bi takve zahtjeve slao mailom. Kako su pritisci bili sve veći, došla sam iz očaja na ideju da sve to snimim, jer više nisam znala što činiti.

Da sam bila kalkulant, možda bih im 2021.godine "pomrsila planove" za lokalne izbore da postanu to što danas jesu. Naprosto više nisam mogla. Pukao mi je film. Trpjela sam i šutjela, prijetili su mi da nigdje neću naći posao. Kutina je jako mali grad i bila sam svjesna da ako se zamjerim politici, neću moći naći posao. Borila sam se sama sa sobom jer sam tom prijavom izgubila materijalnu sigurnost i svoj duševni mir. Ako vi od mene tražite da zadržim radnika u radnom odnosu, da povećam plaću ili zaposlim sina predsjednika Gradskog vijeća i ja to napravim, onda me tjerate da činim nepravilnosti i kaznena djela. Bilo mi je jako teško odlučiti se na takav korak.

Jednog dana te 2021.godine sam rekla da je sada dosta, sve ću prijaviti pa što bude. Nije bilo plana već je došlo do točke pucanja moje tolerancije. Sve skupa je bilo teško i znala sam da imaju dobru političku poveznicu, a to je Dražen Bošnjaković. On je kutinski punac, njegov sin je oženio kćerku predsjednika HDZ-a u Kutini i pročelnika za financije u Gradu Kutini, a on je i bivši ministar pravosuđa, dok mu žena radi na Županijskom zagrebačkom sudu. Zato je kod mene bilo puno straha za odvažiti se na takav korak. Od svoje obitelji sam dobila bezgraničnu podršku. I dan danas mi se javljaju ljudi, i traže pomoć. Od zaposlenika Eko Moslavine nisam dobila gotovo nikakvu podrušku jer su nepravilnosti koje sam prijavila bile vezane za dio zaposlenih u toj tvrtci.

Nisko povjerenje građana u pravosuđe, kažete?

Predsjednica Općinskog suda u Kutini zadužena je za oba moja spora i to spora radi zaštite prijavitelja nepravilnosti i spora za nadomještaj ugovora o radu i zavlačila me godinu i pol dana pod izlikom nepravomoćnosti odluka o privremenim mjerama u tim sporovima, a Zakon o zaštiti prijavitelja (koji je Lex specialis) člankom 25. kaže da se radi o hitnom postupku koji se mora rješavati brže od ostalih predmeta. Ona u godinu i pol dana nije sazvala niti jedno glavno ročište čime je prekršila čl. 25 zakona. Zbog toga sam podnijela zahtjev za stegovni postupak protiv predsjednice Općinskog suda U Kutini koji sam uputila i Vrhovnom sudu i nadležnom županijskom sudu u Sisku te prijavu Sudačkom vijeću nadležnog suda radi utvrđenja kršenja kodeksa sudačke etike. Uz to sam u prijavi koju sam podnijela napisala i da ukazujem i na članak 6. istog zakona koji kaže da su svi akti koji su doneseni iz osvete ništavni, što smatram da se upravo treba primijeniti u mojim predmetima na sudovima. Moje prijave protiv predsjednice Općinskog suda u Kutini su odbačene. Tražila sam dva puta i izuzeće kutinskog suda no jednom sam odbijena od strane Vrhovnog suda RH, a drugi put od strane Županijskog suda. Tražila sam i izuzeće predsjednice Općinskog suda u Kutini, no također sam i sa tim zahtjevom odbijena.

Postoje i tri prekršajna postupka koje je podnio Državni inspektorat protiv Eko Moslavine, a jedan sam ja prijavila, a to je da moj poslodavac, dakle direktor Eko Moslavine, nakon mog opoziva nije prestao s osvetom prema meni jer mi nakon opoziva nije omogućio sukladno ugovoru o radu direktora da ostanem raditi u tvrtci te su išli i korak dalje te je ukinuo to radno mjesto u sistematizaciji u siječnju 2022. što je kažnjivo sukladno Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Bila sam u ljetu 2023. godine na prvom prekršajnom ročištu po nekom drugom pitanju na Općinskom sudu u Kutini (prekršajni odjel) i kada sam saznala da je odmah iza toga upravo to drugo ročište zbog nastavka osvete prema meni, rekla sam sucu Prekršajnog suda da želim kao oštećenik sudjelovati u tom postupku na što mi je on rekao da zakonski nemam pravo na to. Sa svojom odvjetnicom pronašla sam uporište u članku 116. Prekršajnog zakona na temelju kojeg sam imala puno pravo sudjelovati na tom ročištukao oštećenica i zbog toga sam podnijela prijavu Ministarstvu pravosuđa i pravosudnoj inspekciji, no prijave nisu rezultirale nikakvim odgovorom niti sankcijama za suca.

Ide plaća i dok si u istražnom zatvoru

Gradonačelnik Kutine je na upit gradskog vijećnika je li primao plaću za vrijeme boravka u zatvoru odgovorio potvrdno te je rekao kako ne smatra da je time ikoga oštetio. Po meni je to skandalozno jer on uopće ne vidi problem u tome, a zakon mu omogućava da za vrijeme boravka u istražnom zatvoru prima plaću. Mi, obični zaposlenici, kada četiri mjeseca ne bismo došli na posao, ne da ne bismo dobili plaću već bismo dobili otkaz. Smatram to nepravednim, ali kod nas su takvi zakoni.

I drugi akteri su ostali na svojim radnim mjestima. Bivši predsjednik Gradskog vijeća je nakon afere izbačen iz HSLS-a i više nije predsjednik Gradskog vijeća, ali i dalje radi na izmišljenom mjestu u Hrvatskim željeznicama što je upravo utvrdio i o tome pisao novinar Ivan Pandžić 2021. godine. Potpredsjednik Gradskog vijeća je i danas potpredsjednik. Četvrti radnik je i dalje u Eko Moslavini i još je uz to dobio povišicu.

Tužili su i HZZO

Postupci na sudu su dugotrajni. Prvostupanjski sud je tako odlučio da snimke koje sam objavila mogu biti dokaz na sudu. Optuženi su se žalili i sad već sumljivo dugo nema rješenja drugostupanjskog suda o njihovim žalbama. A proces zbog toga stoji.  Pokušavaju se na sve moguće načine podnositi nekakve čudnovate tužbe.

Ja sam majka djeteta koje ima problem sa zdravljem i kada sam nakon tužbe imala kratku privremenu mjeru, imala sam mogućnost privremeno raditi u Eko Moslavini, ali mi je privremena mjera ukinuta. Moj suprug radi, prima plaću i zakonski se smatra da meni posao i plaća ne trebaju prema Ovršnom zakonu izato sam izgubila privremenu mjeru rada. Kada sam pod privremenom mjerom koristila dopust za njegu (pravo na rad s polovicom punog radnog vremena) djeteta, Eko Moslavina je išla toliko daleko da su tužili HZZO jer mi je omogućio korištenje tog dopusta i bili su pri Upravnom sudu u sporu zbog toga.

Naravno da sam osjetljiva na to jer kada imate dijete sa određenim zdravstvenim problemima, imate pravo koristiti taj dopust. Tu se vidi sva njihova osveta jer Eko Moslavina od toga nema ništa. Ako sam ja radila i primala plaću za pola radnog vremena, a ostatak kao nadopuna do potpune plaće je plaćao HZZO, Eko Moslavina ne treba nikoga tužiti jer nisu ništa izgubili. To je čisti dokaz njihovog političkog gnjeva i osvete prema meni. Ono što je skandalozno jest činjenica da u tužbi za nadomještaj ugovora o radu više od dvije godine nije sazvano niti jedno ročište za glavnu raspravu, tek sam prije tjedan dana imala jedno ročište na kojem sam svjedočila , a presuda će biti donesena krajem ovog mjeseca.

U tužbi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti Županijski sud u Zagrebu je nedavno dobio Rješenje kojim je moj predmet ponovno vratio na Općinski sud u Kutini, no zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja maknuo je predsjednicu Općinskog suda u Kutini iz predmeta te ga je dodijelio drugom sucu. Troškovi postupka za zaštitu prijavitelja nepravilnosti će vjerojatno biti ogromni dok se sve okonča, jer su sada u prvoj fazi iznosili oko 2.920,00 EUR. Te troškove ne mogu platiti, a to je samo jedan od tri parnična spora.

Prilikom suradnje s policijskim službenicima USKOK-a i USKOK-om bila sam jako zadovoljna, jer su jako profesionalni. Kada sam došla u ralje sudstva, nastao je moj pakao. Hrvatsko sudstvo je trulo, njihova poruka građanima je: "Ako progovoriš, uništit ćemo te financijski i psihički. Šuti, radi i trpi i ne prijavljuj nepravilnosti". To bi trebao biti i slogan naše vlade. Ja sam živući primjerak da je Zakon o zaštiti prijavitelja samo mrtvo slovo na papiru i na sudu,i u praksi on uopće ne funkcionira.

Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.

Foto: Zoran Pehar

Adrijana Cvrtila




    Preporučite članak: