Čak i među zemljama regije, BiH prema stanju radničkih prava spada u samo dno. Spontani radnički protesti nisu rijetki, ali zvanično radničko organiziranje je na niskim granicama. Aktualni raspad Saveza samostalnih sindikata BiH to dobro pokazuje.

Iako se na web stranici Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSSBiH) navodi da su ciljevi njihovog djelovanja usmjereni na zaštitu radnika i radnica, povećanje zaposlenosti, borbu protiv siromaštva itd., odavno je jasno da je ova organizacija sama sebi postala svrha. O Sindikatu se u javnosti uglavnom govori kao o organizaciji koja je iznevjerila radnike i radnice, a često se pominju i različite finansijske pronevjere, držanje strane određenoj političkoj partiji, svađe i neslaganja između predstavnika različitih granskih sindikata te enormno visoka primanja čelnika. Najnovija dešavanja u SSSBiH, odnosno višemjesečni pokušaji da se na čelo organizacije izabere novi predsjednik, ne prolaze bez skandala.

Međusobna optuživanja protivkandidata Selvedina Šatorovića i Redže Kurića, najave krivičnih prijava protiv aktuelnog predsjednika Ismeta Bajramovića, tvrdnje da iza svega stoji politika, a ne borba za prava radnika i radnica, glavne su medijske teme posljednjih nekoliko mjeseci koje se tiču ove organizacije. SSSBiH se u međuvremenu bavi pisanjem saopštenja u kojima optužuju aktuelnog premijera Federacije BiH Fadila Novalića za ukidanje radničkih prava i pokušaj rušenja organizacije, iako su i sami doprinijeli i jednom i drugom. Na Bajramovićev račun pristižu optužbe sa različitih strana. U prošlom mjesecu objavljeno je da sedamnaest granskih sindikata podnosi krivičnu prijavu protiv njega.

Krenimo redom. Ismet Bajramović je na funkciju predsjednika došao u februaru 2010. godine naslijedivši Edhema Bibera, današnjeg predsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine (ESV FBiH). Za neupućene, Ekonomsko-socijalno vijeće osnovano je kao tijelo u čijem sastavu se nalaze predstavnici Vlade Federacije BiH, predstavnici udruženja poslodavaca koji su registrovani u Federaciji i predstavnici sindikata registrovanih u ovom bh. entitetu. Cilj djelovanja je, između ostalog, praćenje i ocijenjivanje utjecaja ekonomskih politika na razvoj stabilnosti, podsticanje zaključivanja i ocjenjivanje primjene kolektivnih ugovora, podsticanje mirnog rješavanja kolektivnih radnih sporova, razmatranje nacrte zakona, programa i dokumenata…

Radnici u protestu, sindikat na bolovanju

Kako funkcioniše ESV FBiH najbolje oslikava činjenica da je posljednja sjednica ovog tijela održana u oktobru 2017. godine. Sjednica dakle nije održana više od devet mjeseci. Ona koja je zakazana za 30. novembar 2017. odgođena je na zahtjev delegacije poslodavaca. Nejasno je zašto se sjednice ne održavaju, a svaki od partnera u ovom tijelu daje različite odgovore. SSSBiH optužuje Vladu FBiH, a iz Vlade FBiH navode da odbijaju učešće na sjednicama na kojima se raspravlja o pitanjima koji nisu u njihovoj nadležnosti.

Aktuelni predsjednik Ismet Bajramović je izabran na drugi mandat u vrijeme februarskih protesta 2014. godine. Na proteste su tada izašli i radnici i radnice tražeći svoja prava, koja su im uskraćena sumnjivim privatizacijama. Bajramović im se nije obraćao, bavio se pripremama za Kongres, a iz SSSBiH su rekli da je predsjednik prije demonstracija bio na bolovanju, jer je bolovao od laringitisa. Do predsjednika se tih dana nije moglo doći. Nakon izbora obećao je radnicima i radnicama da će mnogo više raditi na terenu i da će svi zahtjevi biti ispunjeni. I sve je ostalo na obećanjima.

Šta je uradio SSSBiH u protekle četiri godine? Gotovo ništa. U vrijeme pregovora vezanih za novi Zakon o radu FBiH 2015. godine, Bajramović je u medijima davao izjave kako ovakav zakon umanjuje prava radnika i radnica, da je SSSBiH izbačen iz pregovora koje je vodilo Ekonomsko-socijalno vijeće FBiH, te kako je usložnjavanje situacije razlog više za radničke proteste. Skoro iste izjave je dao i kada je Vlada FBiH usvojila prijedlog ovog zakona, i tada je Bajramović govorio o vlastitoj frapiranosti Zakonom, opet je pominjao proteste, masovne štrajkove, umanjivanje prava radnika i radnica, odlučnost u istrajnosti u borbi za njihova prava, ali nedugo zatim Zakon je usvojen bez ijednog predloženog amandmana.

U džepu vladajućih

Identična situacija uslijedila je i početkom 2018. godine, samo se ovaj put radilo o drugom zakonu – onom o penzijskom i invalidskom osiguranju BiH. Zakon je izazvao buru u javnosti. Penzioneri i radnici bili su na različitim stranama – penzioneri su podržavali Zakon, radnici su negodovali, jer je rečeno da će novim Zakonom biti omogućeno povećanje postojećih penzija. Iz Sindikata su opet najavili proteste na dan rasprave o Zakonu, opet je rečeno da ovakav zakon krši prava radnika i radnica, te najavili predstavljanje amandmana koje je uputio SSSBiH.

Premijer Federacije BiH Fadil Novalić tom prilikom je izjavio: “Sindikat nije ovlašteni predlagač i ne može govoriti o amandmanima. Bio je ESV na kome je ovaj zakon usvojen bez ijedne primjedbe i obavezao se da će lobirati kod parlamentaraca da on prođe. Toliko o Sindikatu. To što je promijenio mišljenje pa zastupa interese nekih stranaka, to je drugo pitanje i to je njegovo pravo. Što se tiče Zakona o PIO-u – ja sam duboko uvjeren da će proći”. I Zakon je prošao. Opet bez ijednog usvojenog amandmana koje su predložili iz SSSBiH.

Novalić je u svojoj izjavi o interesima “nekih stranaka” mislio na Socijaldemokratsku partiju sa kojom je Bajramović oduvijek bio blizak. U vrijeme februarskih protesta u javnosti se pojavila priča da je tadašnji federalni premijer Nermin Nikšić (SDP) zaposlio Bajramovićevu kćerku u Vladi Federacije BiH. Bajramović je 2014. godine izjavljivao da je politički nezavisan sindikat beskorisan jer ga političari ne shvataju ozbiljno. Očito da Bajramović nikada nije uvidio koliku političku moć može imati Sindikat, pa je umjesto na stranu radnika i radnica stao na stranu vladajućeg SDP-a. Radnici iz Tuzle optuživali su ga krajem burne 2014. godine da ih nikada nije došao posjetiti dok su svoja prava tražili na ulici, te da je mandat proveo u službi Federalnog premijera i stranke.

Sramni raspad

Trenutno je glavno dešavanje u SSSBiH izbor novog predsjednika, jer je Bajramoviću istekao mandat još u februaru. Četrnaesti Kongres SSSBiH bio je zakazan za 22. februar ove godine, a kandidati su bili Selvedin Šatorović, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH i Redžo Kurić, predsjednik Nadzornog odbora Samostalnog sindikata šumarstva, prerade drveta i papira BiH. Šatorović je i aktuelni potpredsjednik SSSBiH i Bajramovićev izbor.

Međutim, kongres je prekinut zbog nedostatka kvoruma u drugom krugu glasanja, a prema pisanju medija, Kurić je u prvom krugu dobio 61 glas (od potrebnih 62), te je Šatorović sa delegatima koji su podržavali njega napustio Kongres svjestan da neće biti izabran. Nastavak 14. Kongresa bio je zakazan za 20. juni, ali Kongres opet nije održan u skladu s procedurom. Selvedin Šatorović nije prisustvovao, kao ni (još uvijek) aktuelni predsjednik Bajramović. U medijima je objavljeno da su zgradu osiguravali zaštitari. Prisutni na Kongresu su u medijima izrazili razočarenje ovakvom situacijom.

Predsjednik Sindikata radnika rudnika Sanin Husić pitao je ko je platio zaštitarima i da li je za to upotrijebljena njihova članarina, dok je Predsjedavajući Radnog predsjedništva Samir Kurtović izjavio kako je Bajramović radio opstrukcije da ostali delegati ne budu prisutni na Kongresu, naglašavajući da je Bajramoviću istekao mandat, da nezakonito potpisuje dokumente i da će protiv njega podnijeti krivičnu prijavu zbog zloupotrebe položaja. Kurtović je naglasio da na Kongresu nije prisustvovala ni pravna služba SSSBiH, jer im je Bajramović zabranio da prisustvuju.

U međuvremenu se oglasilo i aktuelno vodstvo Sindikata. Oni su “sa ponosom” objavili da je propao Vladin sramni pokušaj rušenja SSSBiH te da su prisutni ucijenjeni poslušnici, da je Kurtović nelegalno pokušao nastaviti prekinuti Kongres i doživio najveći poraz jer mu se odazvalo svega 11 predsjednika granskih sindikata i samo 65 delegata. Kurić je, s druge strane, u medijima optužio Bajramovića i Šatorovića da su namjerno minirali Kongres i da vrše hajku na njega i članove koji su ga podržali, te da dvojac Šatorović i Kurić obećavaju “kule i gradove” članstvu ukoliko ostaju na poziciju.

Brod tone, muzika svira

Šatorović i Bajrović pak optužuju Kurića da je Vladin čovjek i da ga na ovu poziciju nastoji instalirati niko drugi do federalni premijer Fadil Novalić. Kurić je na ove optužbe odgovorio kontraoptužbom da su Šatorović i Bajramović plaćeni od Vlade, te da su za sjednice ESV dobijali i po 1.000 KM, a ta naknada sada iznosi 500 KM. “Ove pare se dobiju da se puste zakoni koji odgovaraju vlastima, a ne radnicima. To je novac o kojima radnici po njihovim zaključenim ugovorima o radu mogu samo sanjati da dobiju za jedan mjesec napornog rada”, rekao je Kurić. Kurić je izjavio da su nakon rasturanja Kongresa njih dvojica slavila u restoranu uz muziku, u šta se tvrdi sam uvjerio.

U medijima se navodi da je razlog prekidanja Kongresa i neodržavanja katastrofalno finansijsko poslovanje SSSBiH. Portal Vijesti.ba navodi da su Bajramović i Šatorović samo u 2015. godini potrošili 12.000 maraka na putne troškove i 13.000 na telefon, a uposlenicima nisu plaćali ništa. Predsjednik Sindikata Solidarnost Sakib Kopić naveo je da njih dvojica pod svaku cijenu žele zadržati pozicije, makar izgubili povjerenje članstva, te da je žalosno da su na radnike i radnice poslali zaštitare. U razgovoru sa Kopićem, naveo nam je da Bajramović i njemu odani ljudi imaju svoj medij (portal Radnički media servis) u kojem se obračunavaju i sa njim i sa ostalim neistomišljenicima. Ovaj portal u potpunosti podržava Bajramovića.

Da li je Kurić Novalićev čovjek, trenutno je teško utvrditi. Kada je SSSBiH u pitanju, ništa nije isključeno, uzmemo li u obzir dosadašnja dešavanja u SSSBiH, koketiranje sa političkim strankama, nerad i kasno uključivanje i djelovanje u dešavanjima bitnima za radnike i radnice. Jasno je da je Šatorović Bajramovićev prijedlog, što je i sam Bajramović potvrdio, te da je ovaj dvojac umiješan u mnoge aktivnosti koje su imale i imaju nepopravljivu štetu na položaj radnika i radnica u BiH.

U svakom slučaju, SSSBiH nije mjesto radničke borbe, više podsjeća na cirkus ili vašar. Neizvjesno je da li će se i kada Kongres završiti, a članstvo je već toliko razjedinjeno, tako da je za budući rad i djelovanje organizacije potpuno svejedno ko će biti novi predsjednik.

 

 

Izvorna fotografija: Wikimedia Commons/ Smooth O