Prva u nizu mjesečnih kolumni pod nazivom Ćoravi sokak našeg novog suradnika Davora Rakića, glavnog povjerenika Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala u tvornici mineralnih gnojiva Petrokemija iz Kutine, posvećena najavama mirovinske reforme.

Što povezuje zahtjev za smjenom ravnateljice Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku s najavom Vlade Republike Hrvatske o provedbi cjelovite mirovinske reforme? Izravno ništa, ali…

Ana Petrović (1985.) je multimedijska umjetnica porijeklom iz Bjelovara koja je na osječkoj Umjetničkoj akademiji diplomirala 2011. te na njoj trenutno radi kao asistentica. Javno izlaganje njezine fotografije pod nazivom “Pičkin dim”, u doba adventa protekle godine, postalo je jednim od temelja zahtjeva za smjenom ravnateljice Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku. Rad je prvotno objavljen 2010. godine dok je autorica još studirala. Svi, vjerojatno, znamo što narodna kvalifikacija po kojoj je fotografija nazvana znači i predstavlja, a na samoj fotografiji vidimo i kako bi to moglo izgledati. Ili samo naslućujemo.

Vlada Republike Hrvatske najavila je za ovu godinu provedbu cjelovite mirovinske reforme. U javnosti su već odavno prisutne informacije o neodrživosti sadašnjeg mirovinskog sustava. Radi se, prije svega, o odnosu broja zaposlenih prema broju korisnika mirovina. Svi već znamo da će se predlagati kasniji odlazak u punu starosnu mirovinu i veće doživotne mirovinske kazne za one koji budu htjeli ili morali biti prijevremeno umirovljeni. Slušat ćemo tjednima i mjesecima jalove rasprave o tome je li pravo vrijeme za umirovljenje u dobi od 65, 67 ili 70 godina, je li kazna od ovoliko ili onoliko postotaka po svakom mjesecu ranijeg umirovljenja primjerena ili nije, treba li ukinuti  kazne za određeni (i koji) broj godina radnog staža te koji se učinci očekuju. Svjedočit ćemo tvrdnjama kako se upravo tim mjerama osigurava svijetla budućnost mirovina i umirovljenika. Svi koji se tim i takvim prijedlozima budu protivili biti će proglašeni neukima, odvojenima od stvarnosti, buntovnicima bez razloga, simpatizerima nekih prošlih vremena – da ne nabrajam one ružnije etikete koje će im se neizostavno i nepovratno nastojati zalijepiti na čelo i na leđa kako bi svaki slučajni prolaznik koji ih susretne znao s kime ima posla.

Treba li nam cjelovita mirovinska reforma? Naravno da treba! Hoće li mjere o kojima se govori riješiti problem? Neće! Sukladno razmišljanjima političkih stranaka (svih), da bi sustav bio održiv, u punu starosnu mirovinu trebali bismo ići u dobi od 83 godine i to nakon odrađenih najmanje 61 godinu radnog staža uz mogućnost ranijeg umirovljenja (5 godina kao i do sada) koje bi se kažnjavalo umanjenjem od 0,99 % za svaki mjesec prijevremenog odlaska u mirovinu. To će sustav učiniti održivim u narednih 30 godina. Možda čak i 33, ovisno o brzini gubitka radnih mjesta uzrokovanih tehnološkim napretkom, automatizacijom, umjetnom inteligencijom i svim ostalim što neminovno dolazi. Otvorit će se nova radna mjesta, s novim znanjima i vještinama, čiji će broj biti neusporedivo manji od broja izgubljenih, ali i potreba za tim novima - vremenom će se dodatno smanjivati.

Za trajniju održivost sustava, u skladu s aktualnim razmišljanjima politike, predlažem da se zakonom ograniči broj umirovljenika na razinu mogućnosti postojećeg mirovinskog sustava i to tako da se osobe (broj kojih će se utvrditi zakonom) koje će ubuduće primati mirovinu izaberu slučajnim odabirom po uzoru na američki “Green Card Lottery”. Svima ostalima - šipak i više sreće drugi put. Pardon, nema drugi put dok netko od prvotnih dobitnika lutrije ne umre. To bi također moglo biti proglašeno cjelovitom mirovinskom reformom. Napominjem da se ništa od predloženog ne temelji na bilo kojem suvislom izračunu ili pak na podatku od presudnog značenja za temu uključujući i prijedloge koje ćemo uskoro javno saznati od predlagača - Vlade Republike Hrvatske.

Cjelovita mirovinska reforma, bila ona provedena po očekivanim prijedlozima nadležnog ministarstva ili po rješenjima koje sam, kao još jednu mogućnost, predložio - ukoliko ne obuhvati potpuno drugačiju raspodjelu novostvorene vrijednosti, potpuno drugačiji odnos prema radu, radnicima i ljudima uopće, potpuno drugačije upravljanje i raspolaganje javnim novcem, potpuno drugačiju društvenu odgovornost i razmišljanje - imat će postignuća  zorno opisana nazivom već spomenute fotografije Ane Petrović.

 

Davor Rakić Kićo glavni je povjerenik Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala u tvornici mineralnih gnojiva Petrokemija iz Kutine.

 

Izvor naslovne fotografije: Facebook/ Prosvjed protiv siromaštva starijih osoba