Uvriježena mišljenja predstavljaju pojednostavljene koncepte kojima se svijet jednodimenzionalno i naizgled logično objašnjava. Jedno od takvih uvriježenih mišljenja koje se često pojavljuje u javnosti (bilo u direktnim razgovorima s ljudima ili po anonimnim komentarima na forumima) jest omjer nastavničkog rada i plaća. Dakle, prema tom i takvim mišljenjima, često se ističe formula kako nastavnici premalo rade, a imaju previsoku plaću. Štoviše, predlaže se smanjenje nastavničkih plaća kako bi se prema širiteljima uvriježenog mišljenja „uveo red“ odnosno ujednačio rad s primanjima.

Činjenice o radu nastavnika i plaćama

Počnimo od činjenica. Prosječna hrvatska plaća iznosi 5.810 kn, a prosječna plaća djelatnika u prosvjeti 5.508 kn, što znači da je prosječna plaća nastavnika/ca manja od prosječne plaće u RH. Time odbacujemo misao o previsokoj plaći jer plaća koja je ispod državnog prosjeka ne može biti previsoka. Kako bismo dobili točne podatke, treba navesti sljedeće: prosječna liječnička plaća je 6.800 kn za liječnika na specijalizaciji, dok je za specijalista 8.200 kn (obje su plaće bez dežurstava), a prosječna plaća sudaca je od 8.900 kn za suce općinskih i prekršajnih sudova, preko 9.700 kn za suce trgovačkih i upravnih sudova, 12.500 kn za županijske sudove, 15.000 kn imaju suci visokih sudova te 16.800 kn suci Vrhovnog suda, zatim prosječna plaća zaposlenika u lokalnoj upravi i samoupravi je 5.300 kn. Namjerno su odabrane isključivo državne službe jer je poslodavac isti (država) i trebao bi postojati sustav kriterija. Za potpuniju usporedbu, navodimo iduće: prosječna plaća u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu iznosi 6.005 kuna, u tvrtkama u domaćem vlasništvu 4.997 kuna, a u državnim tvrtkama 5.434 kune. Primjećujemo da usporedive državne službe (liječnici, suci) imaju značajno veće plaće. Čak i zaposlenici u stranim tvrtkama imaju isto tako veće plaće, dok je nastavnička plaća usporediva s prosječnim plaćama u lokalnoj samoupravi i državnim tvrtkama. Vidljivo je da plaća nije previsoka niti neprimjerena. Podaci za plaće, kao i za ostali statistički podaci za Hrvatsku koje sam koristio, mogu se naći na Državnom zavodu za statistiku. Podaci se odnose na kraj 2015. i 2016. godinu.

Nije nevažno spomenuti da u hrvatskim osnovnim školama 92% zaposlenika su žene, a u srednjim školama je 65% žena. Statistički, preko 90% zaposlenih u prosvjeti ima višu ili visoku stručnu spremu (poneki nestručni predavači su u deficitarnim područjima), dok ovih preostalih 10% čini jedan dio administracije i tehničko osoblje. Međutim,  postoji tendencija rasta osoba s visokom stručnom spremom jer je Bolonjskim sustavom onemogućena nekadašnja viša škola s kojom se moglo raditi u obrazovnom sektoru. Dakle, mlade nastavnice koje su u sustavu, ili tek dolaze, sve imaju petogodišnje magisterije struke. Ova je informacija jako važna jer plaća ovisi o stručnoj spremi i koeficijentu složenosti posla. Također, u Hrvatskoj bitan dio obračuna plaće čine godine radnog staža, pri čemu visokoobrazovane osobe zbog svog školovanja imaju manji broj godina radnog staža od onih s višom ili završenom srednjom školom. Ovaj je podatak važan jer žene imaju manje radnog staža od muškaraca, teže se zapošljavaju i imaju manju plaću od muškaraca. Sukladno tome, možemo uočiti dvostruku diskriminaciju: manje plaće nastavnika od sličnih usporedivih zanimanja te, dodatno, manje plaće jer su većina zaposlenice

Nadalje, moramo se složiti oko činjenica da nastavnice/i trenutno nemaju klasično radno vrijeme kao što je slučaj u privatnom sektoru ili ponekim drugim zanimanjima. Prosječan nastavnik/ca ima 22 sata nastave tjedno, na što ide još oko 8 sati tjedno plaćene pripreme. Pod pripremom se ne misli samo na pripremanje nastavnih sadržaja, nego i na ispravljanje testova i pisanih provjera znanja, upisivanje opisnih ocjena, osmišljavanje sata (upravo je taj intelektualni dio rada vrlo često zanemaren u javnosti) te pripremu nastavnih materijala i pomagala za nastavu. Ostalih deset sati tjedno otpadaju na druge poslove (primjerice, estetsko uređenje škole, vođenje nacionalnih i europskih projekata, voditeljstvo smjene, satničari, sindikat, zaštita na radu, internetska stranica škole, zadruga itd.). Većina nastavnica/ka radi na nekoliko od navedenih poslova u tih deset sati. Dio tih poslova nastavnice/i odrađuju na radnom mjestu, a veliki dio kod kuće. Razlog zašto nastavnici/e dobar dio ovog posla obavljaju kod kuće nalazi se u tome što većina škola u Hrvatskoj nema dovoljno prostora i kapaciteta da bi nastavnica/k imala svoj kabinet niti ima dovoljno prostora u zbornici za sve. U suštini je ipak najvažnije da se posao obavi, da se znanje, vještine i kompetencije prenesu na učenice i učenike.

Međutim, važno je naglasiti i to da je nastavničko zanimanje takvo da postoji vrlo ograničena mogućnost napredovanja (zaposlena nastavnica biologije cijeli će život biti nastavnica ako ostane u školi), a mentorstva i savjetništva, koja se ne odražavaju na promjenu radnog mjesta ili uvjeta rada nego na nešto veću plaću, ograničena su brojem, dok je u privatnom sektoru i državnim službama napredovanje jednostavnije i brže moguće. Uz to, koliko god bili kvalitetni, ne samo da nećete dobiti nagradu (u privatnim je tvrtkama moguća nagrada, dividenda, povećanje plaće itd.), nego ne postoji jamstvo da ćete ostati na svom radnom mjestu jer radno mjesto u potpunosti ovisi o vanjskim faktorima (npr. broj djece i broj razreda, odlasci u mirovinu, tehnološki viškovi). Ovakva je pozicija iznimno nepovoljna za nastavnice/ke.

„Psihički rad“ nastavnika

Treba istaknuti i određene specifičnosti nastavničkog posla. Prije svega, radi se s djecom koja često nisu svjesna situacije u kojoj se nalaze (npr. sve škole moraju imati dežurstva prije i poslije nastave za ispraćanje autobusa, zatim dežurstva na odmorima) te je potrebno paziti na učenike i nerijetko brzo i hitro reagirati u pojedinim situacijama. Osim toga, radi se o jednom od najstresnijih zanimanja koje je pod povećalom javnosti (učenici, roditelji, resorno ministarstvo, ravnateljica, lokalna samouprava, mediji). Prosječna nastavnica/k istovremeno obavlja nekoliko funkcija: predavačku (prijenos gradiva, sadržaja i znanja), upravljačku (upravljanje razredom), administrativnu (vođenje brojne i složene administracije), komunikacijsku (razgovori s djelatnicima škole, administrativnim osobljem, ravnateljicom), skrbničku (emocionalna i socijalna podrška djeci), informatorsku (prijenos informacija roditeljima) i suradničku (suradnja s medijima i vanjskih dionicima). Nadalje, nastavnik/ca vrlo često i nakon radnog vremena promišlja o situacijama iz škole, ocjenama i drugim događajima. Iako je promišljanje i „nastavak rada“ nakon završenog radnog vremena individualna stvar, ne zaboravimo da nastavnici/e utječu na svoje učenike u većoj ili manjoj mjeri (ocjenjivanje kod učenica/ka izaziva određene posljedice, strah oko upisa u daljnje obrazovanje, pritisak roditelja na učenički uspjeh itd.) kroz modele ponašanja, razvoj njihovih emocija, usvajanja navika, stjecanja znanja, vještina i kompetencija. Pojednostavljeno, nastavnice/i odgajaju i obrazuju djecu čime je njihova odgovornost jako velika, a time se povećava stres.

Uostalom, prema svim istraživanjima, nastavnički je posao među 10 najstresnijih na svijetu. Chris Kyriacou u svojoj knjizi Temeljna nastavna umijeća, ali i drugi autori, među ostalim navode kako su stalna prilagodba i neizvjesnost, preveliki broj učenika u razredu, nemotivirani učenici, pritisak javnosti, prevelike administrativne obveze, vremenski tjesnac, mogući konflikti s roditeljima, preveliki utjecaj političkih elita, loši radni uvjeti i nedostatak adekvatne psihološko-pedagoške podrške neki od uzroka stresa. Ovaj „psihički“ rad također je dio posla i često se prelama nakon radnog vremena čime dio nastavnika/ca gubi mogućnost udaljavanja od posla. Prema tvrdnjama Andreasa Hillerta, u knjizi Das Anti-Burnout-Buch für Lehrer, stres je zapravo stalan zbog brojnih izbora i mogućnosti kojima su nastavnice/i svakodnevno suočeni i odluka koje moraju donositi. Koliko stres utječe na pojedinku/ca, to je stvar osobnosti, a o detaljnijim podacima potrebno je provesti opsežnija istraživanja. Ali posljedice su, prema Maji Galić u članku „Učiteljski posao i stres“, gubitak samopoštovanja, frustriranost, anksioznost, depresivnost, prekomjerna napetost, emocionalna iscrpljenost i razvitak neprijateljskog ponašanja prema učenicima i kolegama. O ovome svjedoči sve veći broj odlazaka osoba iz nastavničke profesije, ali i manji interes za upise na nastavničke studije i rad u obrazovanju.

Prema afirmaciji nastavničkog zanimanja

Nastavnice i nastavnici (učiteljice i učitelji, profesorice i profesori, predavačice i predavači, mentorice i mentori) čine važan dio emocionalnog i intelektualnog razvoja mladih generacija. One i oni su važan kotačić između prijenosa sadržaja, znanja, vještina i kompetencija sukladno nastavnom planu i programu, kao i kurikulumu, te radne zajednice, roditelja i djece. U tom je smislu svima nama u interesu da najbolje i najbolji među nama predaju našoj djeci. Poboljšanjem uvjeta rada, društvenom afirmacijom nastavničke profesije i većim plaćama postići ćemo da sve kvalitetnije i profesionalnije osobe uđu u nastavu. Na kraju, želim naglasiti da priča o smanjivanju prava i plaća nikad nije dobra niti nosi dobro onima koji je zagovaraju jer smanjivanje je pogrešan pristup i na kraju svi budu obuhvaćeni smanjivanjem. Trebamo se zalagati za povećanje plaća i radnih uvjeta kao zajedničkog cilja cijelog društva.

 

Izvor naslovne fotografije: Bundesarchiv, Bild 183-J0604-0033-001 / CC-BY-SA 3.0