''Zašto radimo?”, upitani su studenti i studentice koji su u utorak, 5. studenog na Fakultetu Političkih znanosti sudjelovali u poludnevnoj radionici kako bi se informirali o osnovama vezanim uz rad, radnička prava i organiziranje na radnom mjestu. S obzirom da upravo izlaze na tržište rada, a kroz medije ili obrazovni sustav, nisu dobili nikakve informacije o navedenom, takav tip edukacije, prijeko je potreban.   


Radionicu „Znaš li svoja radnička prava?“ organizirali su Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Mreža mladih Hrvatske (MMH) u suradnji s Klubom studenata fakulteta političkih znanosti (KSFPZG), u sklopu projekta “Zajedno smo jači”[1]. Cilj radionice bio je pripremiti mlade na sve ono što ih na radnom mjestu očekuje, s naglaskom na one najučestalije probleme poput - neisplate plaća, nestabilnih radnih uvjeta, rada bez ugovora, nemogućnosti korištenja zakonskih prava i slično.

Pitanjem “Zašto radimo”, voditeljica radionice Neda Buklijaš[2] pokušala nas je potaknuti na raspravu oko toga zašto uopće većinu svog životnog vijeka provodimo radeći ili se osposobljavajući za rad. Odgovori su bili raznoliki, od toga da "radimo jer smo prisiljeni prodavati svoju radnu snagu da bi preživjeli" do tvrdnje kako "rad može biti sfera ostvarivanja, u kojoj se ljudi afirmiraju kao osobe".

Tada smo podijeljeni u parove kako bi izmijenili svoja dosadašnja radna iskustva i diskutirali o uvjetima pod kojima smo radili. Navodili smo situacije koje smo smatrali nepravednima - potplaćenost, neplaćeni prekovremeni rad, nepostojanje pauza, neplaćanje troškova puta te malverzacije pri isplati plaća te brojne druge probleme. Kroz raspravu o svojim radnim iskustvima i njihovo uspoređivanje s pravima koja nam zakonom pripadaju osvijestili smo da su naša radna iskustva obilježena kršenjem radničkih prava; da mnoge stvari koje smo smatrali nepravednima ujedno predstavljaju kršenje Zakona o radu(ZOR).

Na površinu su isplivali još neki primjeri tog kršenja poput skraćivanja pauza, netransparentnosti informacija o isplati plaće ili kašnjenje iste, prisilni rad van radnog vremena i mobbing. Također mnogi su naveli i plaćanje na ruke, odnosno neprijavljeni rad u kojemu je problematika time veća jer nas se pod krinkom brze isplate u gotovini zapravo još više oštećuje zakidanjem plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Fotografija 1.

Imali smo prilike saznati te kroz priču detaljnije otkriti četiri temeljna dokumenta kojima su određena naša radnička prava - Zakon o radu, Ugovor o radu, Pravilnik o radu te Kolektivni ugovor, o kojemu je uglavnom bilo najviše pitanja jer je najmanje znan, a od jako je velike važnosti. Mnogi od nas nisu znali da postoji određena 'hijerarhija' među tim izvorima prava te smo saznali da ZOR pruža osnovni okvir unutar kojeg su određeni minimalni standardi prava na razini države. Logika koja stoji iza tako postavljenog ZOR-a je ta da on dokument najšireg spektra jer mora pokriti sva područja rada unutar države. Kao njegova nadgradnja dolaze ugovor i pravilnik o radu te kolektivni ugovori koji predstavljaju dogovor između radnika i poslodavca na razini poduzeća i/ili sektora.

Uslijedilo je mnogo pitanja o sindikatima u Hrvatskoj, o ulogama sindikata, slobodi sindikalnog organiziranja te o tome zašto danas u javnosti postoji tako negativna percepcija sindikata i sindikalista/inja. Zaključeno je kako se takva negativna percepcija sustavno stvara od strane medija, političara, poslodavaca i tzv. ekonomskih stručnjaka kojima je cilj umanjiti moć sindikata, pa time i radnika/ca. Razjedinjene radnike i radnice lakše se kontrolira, lakše im se nameću nepovoljni uvjeti rada i štedi preko njihovih leđa s ciljem povećavanja zarade i/ili ukidanja socijalne države.

Također, obrazovni sustav taj nedostatak znanja o važnosti organiziranja i radničkim pravima ne nadomješta - ni u jednom momentu svog obrazovanja s tim se temama nismo susreli. Naravno, u tom stvaranju negativne percepcije pomogli su i pojedini sindikalisti/sindikati, koji su nisu radili ono što su trebali ili su bili kooptirani od strane poslodavaca. No njihovo postojanje nikako ne može umanjiti (povijesnu) važnost sindikalnog i radničkog organiziranja.

Slika 2.  Preuzeto iz vodiča


Nakon podulje rasprave o sindikatima, podijeljeni smo u grupe kako bi uz pomoć vodiča o radničkim pravima mladih analizirali pojedine teme vezane uz rad - radno vrijeme, ugovor o radu i plaću. Unutar svake grupe bilo je potrebno izdvojiti ono što su polaznice/i već znale/i o temi prije dolaska kao i ono što im je do tad bilo nepoznato. Dosta toga nismo znali, a najviše nas je šokirala spoznaja o tome da u Zakonu o radu ne postoji odredba koliko mora iznositi uvećanje za prekovremeni rad i rad nedjeljom i blagdanom. Odnosno, ako nam poslodavac za rad u tim uvjetima podigne satnicu za samo jednu lipu, on ne krši zakon. Tu nam je skrenuta pozornost na važnost kolektivnih ugovora putem kojih se onda ta povećanja (između ostalog) mogu fiksno odrediti. Osobito su važni granski kolektivni ugovori, kojima radnici/e i sindikati nastoje izboriti veća radnička prava na razini specifičnog sektora unutar države. U Hrvatskoj trenutno na snazi dva takva ugovora - jedan u građevinskom sektoru, a drugi u sektoru ugostiteljstva i turizma.

Najdinamičniji dio radionice bila je interaktivna simulacija razgovora na posao, gdje je ulogu poslodavca preuzeo Sven Janovski[3] (MMH), jedan od organizatora, dok se nas stavilo u poziciju radnika/ce koji/a traži posao. Naš zadatak je bio da puhnemo u zviždaljku svaki put kad bi primijetili da poslodavac u simuliranom intervjuu krši neko od radničkih prava - poput pitanja o tome planira li radnik/ca imati djece u budućnosti, koliko je zarađivao na prethodnom poslu, te ostala osobna pitanja. Poslodavac na sličan način može i odbijati dati jasne odgovore na radnička pitanja poput radnog vremena i plaće. Na taj nas se način, kroz interakciju i simulaciju stvarnog odnosa i prethodno upoznavanje s osnovnim pravima, pripremalo kako bi se znali zauzeti za naša prava prilikom budućih razgovora za posao.

Slika 1. preuzeto iz vodiča

Na kraju smo gledali video o povijesnoj važnosti sindikata koji su među najzaslužnijima za postizanje radničkih i socijalnih prava koja danas imamo, a sve više gubimo - poput prava na sindikalno organiziranje, štrajk, plaćeni godišnji odmor, osmosatno radno vrijeme, slobodni vikend te mnoga druga. Drugi video bio je vezan uz informativni vodič Rad po mjeri čovjeka kojega su polaznici dobili, opisujući važnost sindikalnog organiziranja danas.

Zaključeno je kako „svi radnici, nevezano žive li na selu ili gradu, imaju li srednju stručnu spremu ili su visokoobrazovani, imaju iste probleme i samo se zajedničkom borbom mogu izboriti za rješenje tih problema.“

 

Autori teksta: Patrik Potočki i Jakov Kolak
Naslovna fotografija preuzeta iz vodiča
-------------------------------------------------------------

[1] Projekt “Zajedno smo jači” provodi se u suradnji s MMH i, SSSH provodi kroz niz radionica s udrugama, te školama, radi cilja umrežavanja aktivista iz civilnog društva i sindikata te podučavanja mladih radnica i radnika o njihovim postojećim pravima. Radionice istog tipa bit će organizirane u Rijeci, Osijeku, Petrinji i nekim drugim gradovima, ali i u srednjim školama diljem Hrvatske, u kraćoj izvedbi

[2]  stručna suradnica za edukaciju i mlade u SSSH

[3]glavni tajnik Mreže mladih Hrvatske