Republika Hrvatska još je od 2012. godine neslavni rekorder Europske unije u pogledu prekarnog rada. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, 90% novozaposlenih i 25% ukupno zaposlenih u studenom 2019. radilo je na određeno. Zašto je u Hrvatskoj ovaj oblik rada toliko učestao, a riječ je o obliku koji je predviđen kao iznimka, a ne pravilo? Mnogi smatraju kako razlog leži u ekonomskoj krizi kroz koju je naša zemlja prošla, u zakonskim izmjenama koje olakšavaju zapošljavanje na određeno vrijeme iz 2014. te u sve izraženijoj sezonalnosti rada. Budući da rad bez sigurnosti ne bi trebao biti norma niti nešto što je shvaćeno kao uobičajeno donosimo Vam sljedeći članak u kojem ćemo Vas pobliže upoznati s ustupanjem radnika i privremenim obavljanjem poslova.

U ime fleksibilizacije

Ugovor o ustupanju radnika je ugovor kojim jedan poslodavac ustupa radnika drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova. Ovaj institut uveden je prije svega radi ostvarivanja što veće fleksibilnosti u području radnih odnosa, i samim time poticanja što veće mogućnosti različitih oblika zapošljavanja radnika. Poslove ustupanja radnika obavlja agencija za privremeno zapošljavanje. “Agencija može obavljati poslove ustupanja radnika korisnicima pod uvjetom da je registrirana prema posebnom propisu i upisana u evidenciju ministarstva nadležnog za rad.”[1] Ustupljeni radnik je radnik kojeg agencija zapošljava radi ustupanja korisniku, odnosno poslodavcu. Da bi došlo do sklapanja ugovora o ustupanju radnika agencija treba raspolagati radnicima koje će ustupati korisnicima. Do radnika koje će ustupati dolazi sklapanjem ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova. Taj ugovor agencija s radnikom može sklopiti na određeno ili neodređeno vrijeme.  Dakle, ugovor o ustupanju radnika regulira pravni odnos između agencije za privremeno zapošljavanje i korisnika, odnosno osobe kojoj se radnik ustupa, a pravni odnos između agencije za privremeno zapošljavanje i radnika kojeg se ustupa regulira ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova.[2]

Ugovor o ustupanju radnika mora biti sklopljen u pisanom obliku te uz opće uvjete poslovanja agencije za privremeno zapošljavanje mora sadržavati i podatke o:

1) broju ustupljenih radnika koji su potrebni korisniku

2) razdoblju na koje se ustupaju radnici

3) mjestu rada

4) poslovima koje će ustupljeni radnici obavljati

5) načinu i razdoblju u kojem korisnik mora ispostaviti agenciji obračun za isplatu plaće te propisima koji se kod korisnika primjenjuju na utvrđivanje plaće i

6) osobi koja je ovlaštena za zastupanje korisnika prema ustupljenim radnicima

 

Ugovor o ustupanju radnika koji se sklapa na određeno vrijeme koje je jednako vremenu na koje se radnik ustupa korisniku, mora sadržavati podatke o:

1) strankama te njihovu prebivalištu, odnosno sjedištu

2) očekivanom trajanju ugovora

3) sjedištu korisnika

4) mjestu rada

5) poslovima koje će ustupljeni radnik obavljati

6) datumu početka i završetka rada

7) plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate plaće

 8) trajanju redovitog radnog dana ili tjedna

Radnik ima pravo na naknadu plaće i kad nije ustupljen

S obzirom na to da radnici mogu s agencijom sklopiti ugovor na određeno i neodređeno vrijeme, Zakon regulira što se događa s njima ako neko vrijeme nisu ustupljeni ni na koji rad. “U razdoblju kada ustupljeni radnik zaposlen na neodređeno vrijeme nije ustupljen korisniku, ima pravo na naknadu plaće.”[3] Ova odredba odnosi se dakle na radnika koji je u agenciji zaposlen na neodređeno vrijeme. Za radnika koji je zaposlen na određeno vrijeme ovakva posebna odredba nije potrebna jer o tome govori gore napisan članak sa sastojcima ugovora o ustupanju. Navedeno je kako je podatak o plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate plaće jedan od obaveznih sastojaka tog ugovora. Dakle, kod osobe zaposlene od strane agencije na određeno u ugovoru je uređeno pitanje plaće te bi, ako ta osoba i ne radi za to vrijeme za koje je sklopljen ugovor, trebala primiti ugovorenu plaću. Takva situacija nije baš česta s obzirom na to da se takvi radnici obično zapošljavaju zbog određenog posla, ali nije nemoguće da do toga dođe.

Agencija radnika može ustupiti i za rad u inozemstvu u kojem slučaju u ugovoru o ustupanju moraju biti sadržani i podaci o zakonodavstvu koje se primjenjuje na radni odnos ustupljenog radnika, pravima ustupljenog radnika koja se ostvaruju na temelju ovoga i drugih zakona Republike Hrvatske i koja je korisnik dužan osigurati ustupljenom radniku te o obvezi plaćanja troškova vraćanja u zemlju.

Agencijski radnik ne može se koristiti kao zamjena za radnika koji je u štrajku

Ugovor o ustupanju radnika ne može se sklopiti za:

1) zamjenu radnika kod korisnika kod kojega se provodi štrajk

2) poslove koje su obavljali radnici za koje je korisnik proveo postupak kolektivnog otpuštanja viška radnika u prethodnom razdoblju od šest mjeseci

3) poslove koje su obavljali radnici kojima je korisnik, poslovno uvjetovanim otkazom otkazao ugovore o radu u prethodnom razdoblju od šest mjeseci

 4) obavljanje poslova koji su prema propisima o zaštiti na radu poslovi s posebnim uvjetima rada, a ustupljeni radnik ne ispunjava te posebne uvjete

5) ustupanje radnika drugoj agenciji.

Ugovor o ustupanju radnika kojim se radnik ustupa za obavljanje određenog posla ne može se sklopiti za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno kolektivnim ugovorom. Prekid kraći od 2 mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od 3 godine.

Agencija je radniku prije upućivanja dužna uručiti uputnicu te ga je dužna osposobiti za rad na siguran način. Osim osposobljavanja na agenciji je dužnost i da ustupljenog radnika usavršava i upoznaje s novim tehnologijama kako bi rad za koji je ustupljen što adekvatnije obavljao. Tu dužnost agencija nema, ako ju korisnik preuzme na sebe. Pri obavljanju poslova radi kojih je radnik ustupljen korisniku “agencija radniku ne smije naplatiti naknadu za njegovo ustupanje korisniku, odnosno naknadu u slučaju sklapanja ugovora o radu između ustupljenog radnika i korisnika.”[4]

Korisnik ustupljenog radnika dužan je prilikom sklapanja ugovora o ustupanju agenciju pisano izvijestiti o uvjetima rada radnika zaposlenih kod njega na poslovima koje će obavljati ustupljeni radnik. Također, dužan je najmanje jednom godišnje obavijestiti radničko vijeće o broju i razlozima uzimanja na rad ustupljenih radnika, kao i ustupljene radnike o slobodnim radnim mjestima za koje ispunjavaju uvjete. Razlog ovoj obavezi je sprječavanje poslodavca da otpušta velik broj svojih radnika kako bi zaposlio druge preko ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova. Naime, kao što smo prije naveli, ugovor o ustupanju se ne može sklopiti za poslove koje su obavljali radnici za koje je korisnik proveo postupak kolektivnog otpuštanja viška radnika u prethodnom razdoblju od šest mjeseci.

Uloga radničkog vijeća je da štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem. Iz te uloge radničkog vijeća proizlazi dužnost korisnika da ga obavijesti o broju i razlozima uzimanja na rad ustupljenih radnika. Također, osnova za dužnost obavještavanja ustupljenih radnika o slobodnim radnim mjestima je u tome što moraju imati priliku prijeći u stalni radni odnos kada se oslobodi radno mjesto. Ustupljeni radnici moraju imati ista prava kao i radnici koji su zaposleni na ugovor o radu kod korisnika.


 

Ako bi ustupljeni radnik na radu ili u vezi s radom kod korisnika trećoj osobi uzrokovao štetu, dužan ju je nadoknaditi korisnik kojem će za radnika odgovarati agencija. Ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom kod korisnika, naknadu štete može potraživati od agencije ili korisnika.

Agencija može ustupljenom radniku izvanredno otkazati ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova “ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć”[5] i ako korisnik agenciju o tome pisano obavijesti u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. “Prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova.”[6]

Glavno obilježje - nesigurnost


U Republici Hrvatskoj posredovanje pri zapošljavanju u zadnje je 4 godine doživjelo veliki rast. Prednosti ovog atipičnog oblika rada i zapošljavanja su što se poslodavcu pruža mogućnost bržeg zapošljavanja kvalitetnih radnika koji odgovaraju njegovoj djelatnosti i organizaciji rada. Agencijski rad krenuo je kao odgovor na potrebe kod kraćih zamjena zbog bolovanja stalno zaposlenih djelatnika i u drugim opravdanim slučajevima, ali izgleda kako je s vremenom prerastao u zamjenu za redoviti rad, što mnogi smatraju pogrešnim. Prema podacima iz Izvješća o agencijskom radu za 2019. godinu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, u Republici Hrvatskoj registrirano je 255 agencija za privremeno zapošljavanje. Najveći broj korisnika usluga agencija za privremeno zapošljavanje u 2019. godini bilježi se u jednostavnim zanimanjima u proizvodnji, šumskim radovima, čišćenju, telefonskim uslugama, skladištenju i prodaji robe. Prema mjestu ustupanja pretežiti broj ustupanja bio je na području Republike Hrvatske. Od ukupnog broja od 46693 izvršenih ustupanja u 2019.godini, samo njih 995 bilo je u inozemstvo.[7]

Iako je ovaj oblik zapošljavanja uvelike doprinio fleksibilizaciji radnih odnosa i otvaranju novih mogućnosti uvijek postoji i tamna strana priče. Dok je s jedne strane velik broj radnika koji su radom preko agencije veoma zadovoljni te navode kako se nalaze u istoj poziciji kao i drugi radnici kod korisnika, s druge strane je značajan broj radnika koji su bili veoma razočarani radom pojedinih agencija, a neki su podizali i tužbe. Nedvojbeno je kako su agencijski radnici u puno nesigurnijem položaju od ostalih radnika, kako ekonomskom tako i socijalnom. Iako je propisano kako trebaju imati ista prava kao i radnici zaposleni kod korisnika, praksa pokazuje kako se njihova materijalna prava dosta razlikuju od prava onih koji rade za korisnika (božićnice, regresi, prekovremeni itd.). Također, podaci pokazuju kako su zakonska pravila unatoč postroženju i dalje nedovoljno precizna što omogućava njihovo zaobilaženje. Stoga, prilikom odabira agencije za privremeno zapošljavanje veoma je važno dobro se informirati o njenom radu i prikupiti što više dojmova osoba koje su surađivale s određenom agencijom.

 
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*

Žerjavićeva 6/II, 10 000 Zagreb 
klinika@pravo.hr

*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.unizg.hr/

Izvor naslovne fotografije: Wikipedia commons

------------------------------------------------------------------------

[1] čl. 44. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR)

[2] čl. 46. st. 3. ZR

[3] čl. 46. st. 3. ZR

[4] čl. 44. st. 6. ZR

[5] čl. 116. st. 1. ZR

[6] čl. 47. st. 4. ZR

[7]http://apzp.mrms.hr/Izvjesce_2019.pdf

 

Pravna klinika


Preporučite članak: