Nedavni prosvjedi vozača kamiona u Brazilu ukazali su na nestabilnost aktualne vlade i štetne posljedice njenih politika.

 

Vozači kamiona 23 od 26 brazilskih saveznih država blokirali su glavne trase autocesta u ponedjeljak 21. svibnja. Ono što je počelo kao prosvjed vozača za smanjenje cijena dizela, pretvorilo se u opasnost za stabilnost državnog vrha, pa čak i zazivanje državnog udara. Preko milijun ljudi deset dana prosvjedovalo je na brazilskim ulicama.

Predsjednik Brazila Michel Temer prepustio je Petrobrasu, naftnom divu u većinskom državnom vlasništvu, samostalno formiranje cijene goriva. Cijene goriva rasle su i prije Temerevog mandata, ali su prijašnje vlade cijene regulirale i držale ih stabilnima, svjesne utjecaja koje bi njihov rast mogao imati na brazilsko gospodarstvo. Ukidanjem državnih intervencija u cijene goriva Petrobras je cijene vezao za globalno tržište, što je uzrokovalo povećanje cijene dizela za 50% u godinu dana. Uz stalni pad brazilskog gospodarstva i inflaciju, povećanje cijena dovelo je prijevoznike do ruba isplativosti poslovanja, te su oni izašli na ulice zahtijevajući smanjenje cijena trošarina na gorivo.

Brazilsko gospodarstvo u velikoj mjeri ovisi upravo o kamionskom prijevozu. Željeznice i riječni promet u Brazilu nerazvijeni su, pa kamionski prijevoz nosi gotovo sav teret prometnog povezivanja zemlje. U takvim okolnostima desetodnevni štrajk prijevoznika donio je velike probleme za svakodnevnicu velikog dijela stanovnika Brazila. Tvornice su zaustavile  proizvodnju zbog nedostatka materijala, benzinske postaje ostale su bez goriva, javni je prijevoz u svim većim gradovima reduciran, otkazana je nastava u školama i na sveučilištima, otkazani su letovi unutar države zbog nedostatka goriva na aerodromima, a slijetanje međudržavnih letova dopuštalo se samo avionima koji imaju dovoljno goriva za nastavak puta. Pošta je najavila kašnjenje s isporukama, na tržnicama su cijene ono malo voća i povrća što se moglo naći porasle i do 400%. Zbog nestašice proizvoda i velike navale ljudi koji su počeli raditi zalihe, zabrinuti oko mogućeg prolongiranja situacije, neke su trgovine odredile maksimalnu količinu artikala koje kupac može kupiti.

U srijedu 23. svibnja predsjednik uprave Petrobrasa, Pedro Parente, predložio je smanjenje cijene dizela za 10% na period od dva tjedna, što bi vlasti i prosvjednicima dalo vremena za sklapanje dogovora. Prosvjednici prijedlog nisu prihvatili. Sljedeći dan, Temer objavljuje da je dogovor sa prosvjednicima sklopljen. U svom obraćanju objašnjava kako je sa sindikatima dogovoreno da će se predloženo smanjenje od 10% produžiti na mjesec dana, nakon čega će se cijena dizela regulirati svakih 30 dana. Uz to, rekao je Temer, ukida se jedna od trošarina na gorivo i dogovoren je novi krug pregovora za dva tjedna. Ispostavilo se da je taj dogovor prihvatilo nekoliko sindikata, iako ne i najveći sindikat prijevoznika, Abcam. Vozači su ostali na ulicama i poručili da ne vjeruju ni sindikatima koji su dogovor prihvatili, ni predsjedniku, za kojeg sumnjaju da će dogovor ispoštovati. U petak, 25. svibnja, policija izlazi na autoceste i čisti ih od kamiona. Abcam poručuje prosvjednicima da mirno pomaknu vozila i oslobode ceste, no nastave prosvjedovati. Za to vrijeme, gorivo se u bolnice, vojne objekte i policijske stanice dostavljalo pod vojnom pratnjom. Temer ponovno objavljuje da je dogovor postignut 27. svibnja. Smanjenje cijene goriva podignuto je na 12% (sa mjesečnom regulacijom), ukinute su cestarine za prazne prikolice, a određeno je i smanjenje trošarina na gorivo. Abcam već sljedeći dan poziva prosvjednike na razilaženje, ali veliki broj prosvjednika nastavlja prosvjedovati, šireći zahtjeve na smanjenje cijena svih goriva. Prosvjedi sve više poprimaju izgled prosvjeda protiv korupcije i vlade općenito, a dio prosvjednika zaziva čak i državni udar. Istovremeno, prosvjedovati započinju radnici u rafinerijama, tražeći prije svega Parenteovu ostavku, koju on podnosi 1. lipnja.

Iako je dio vozača kamina nastavio prosvjedovati, od 1. lipnja život se u Brazilu vraća u normalu. Većina vozača počinje raditi, iako je potrebno minimalno tjedan dana da gradovi ponovno zažive. Niti pola godine do izbora, izvjesno je da vlada predsjednika Temera nema potpore u Kongresu i stoji na krhkim nogama. Masovan prosvjed poput ovoga, u krucijalnom sektoru za brazilsko gospodarstvo, pokazao je koliko se brazilski politički sustav još bori sa stvaranjem stabilne političke većine. Bez obzira na manjak vjere u politički sustav, radnici su pokazali kako je politički pritisak štrajka ključan za promjene u zemlji i obranu radničkih prava.

 

Izvor naslovne fotografije: Facebook/ Vijay Prashad