Bogate zemlje često ovise o migrantskim radnicima koji “pristaju” raditi nisko plaćene poslove koje nitko drugi ne želi. Tako u Austriji radi oko 60 tisuća njegovateljica iz drugih, mahom siromašnijih zemalja, među kojima je i Hrvatska. Usred krize i lockdowna, austrijski sindikat vidaflex, počeo je intenzivnije raditi s njegovateljicama, i na tom putu, kako nam kaže sindikalistkinja Andreja Grabovac, naišli su na nepresušno vrelo problema.

Veliki broj žena iz Hrvatske, ali i iz Srbije, Rumunjske, Bosne i Hercegovine odlazi u strane zemlje gdje rade njegovateljski posao. U pravilu se radi o ženama koje “pristaju” raditi za manje nego domaće stanovništvo. Ukratko – njegovateljski posao često je lakše autsorsati, prebaciti na leđa slabo plaćenih žena iz Hrvatske, Rumunjske, Srbije, Bosne i Hercegovine, nego na bogate (ili bar boljestojeće) austrijske, njemačke i talijanske obitelji ili državni zdravstveni sustav. Austrijski zakon o njegovateljicama je, kako mi je objašnjeno, nastao tek 2006. godine kada je premijeru hitno bila potrebna - njegovateljica za majku.

Tema njegovateljica, prvenstveno u Austriji, pod povećalo javnosti došla je s akcijom austrijskog sindikata vidaflex koji je prije dva mjeseca organizirao peticiju da se njegovateljicama koje dolaze iz Hrvatske (ali i iz BiH i Srbije) plati test na koronavirus, čiji bi trošak inače morale snositi same. O tome, kao i o činjenici koliki je to udarac na budžet žena već smo pisali. Naime, stavljanjem Hrvatske na crvenu listu u Austriju je bilo moguće ući samo uz predočenje negativnog testa na koronavirus koji nije bio stariji od 48 sati. Čak i ako na stranu stavimo činjenicu da je samo vremensko ograničenje za žene ponekad bilo izuzetno ograničavajuće jer dosta njih živi u malim mjestima i dolazak do većeg grada/centra gdje se mogu testirati predstavlja problem, cijena testa od 500 do 700, 800 kuna koliko on iznosi veliki je teret za budžet.

Nepresušno vrelo problema

Andreja Grabovac
iz navedenog sindikata objasnila nam je kako je s cijelom krizom koja je krenula tijekom epidemije koronavirusa sindikat počeo snažnije i više raditi sa ženama koje u Austriji rade kao njegovateljice. Otkrila je nepresušno vrelo problema, kako to obično biva. Naime, kako nam je Grabovac objasnila, žene raditi dolaze uglavnom preko agencija koje im nalaze poslove, tzv. 'štele'. "One nisu porene obveznice jer zarađuju manje od 11.000 eura godišnje netto. Većina njih plaća minimalne doprinose koje odgovaraju zaradi od oko 5000 eura i to godinama, jer im agencije uporno prešućuju činjenicu da su doprinosi naravno veći ukoliko je zarada veća. Onda se dogodi da slucajnim odabirom i kontrolom porezna shvati da neke od njih zarađuju više od tog godišnjeg praga od 5.000 eura, stoga moraju platiti zaostatke i razliku na temelju zarade koju je porezna ustanovila za određenu godinu", pojasnila nam je Grabovac.

"Zato je savjet svakog poreznog stručnjaka i vidaflexa da se porezna prijava napravi od prve poslovne godine kako se ne bi stvarao dug u doprinosima", kazala je.

Foto: Facebook

Kao i po pitanju birokracije – kada dođu u obitelj – radnice su prepuštene same sebi. Njega starije osobe zna lako prijeći u kuhanje i spremanje, ponekad za cijelu obitelj, a njegovateljica je dostupna 24 sata na dan. „To je posao u kojem nemaš niti jedan slobodan dan, niti jedan sat za sebe“, kazala nam je jedna sugovornica. Ona, sa svoje 52 godine i iskustvom rada u uredima, ne može naći posao u Hrvatskoj, pa je otišla van njenih granica.

Fizički je to težak i zahtjevan posao, iscrpljujuć, koji zahtijeva i veliku fizičku snagu. Troši tijelo, ali i um. Udaljenost od obitelji, boravak u nepoznatom gradu i državi, jezik koji nije tvoj, nije ti materiji, njegovo često rudimentarno znanje, sve to dovodi do osjećaja izolacije. No osjećaja izolacije pojačava i ograničenost kretanja - radnice su zatvorene u kuću ili stan iz koje tijekom štele od dva tjedna možda jednom dnevno na pola sata ili sat uspiju 'pobjeći' u kupovinu namirnica.

U Austriji 60.000 njegovateljica iz trećih zemalja

U Austriji trenutno radi oko 60.000 njegovateljica iz trećih zemalja. Uz doprinose za zdravstveno i mirovinsko, koje moraju samostalno plaćati, mjesečno izdvajaju između 150 i 250 eura agencijama koje im nalaze poslove. „Njegovateljica s dobrom 'štelom' u prosjeku zaradi oko 1.300 eura, dok većina zaradi između 900 i 1100 eura“, kaže nam Grabovac. Budući da od te zarade njegovateljice same plaćaju proviziju agenciji i druge obaveze koje imaju, možemo dakle vidjeti da se ova „dobra“ zarada - vrlo brzo smanji. Najveći broj njegovatelja dolazi iz Rumunjske i Slovačke, njih oko 30.000, a ostatak se dijeli na Mađarsku, Češku, Sloveniju i 'naše djevojke' iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Jedna od reklama koje kruže Facebookom


Grabovac objašnjava kako se vidaflex, kao prvi sindikat za obrtnike u Europi, u proteklih nekoliko mjeseci rada uspio izboriti da njegovateljice dobiju pristup fondovima za nadoknadu štete nastalu uslijed korona krize, povrat dijela iznosa troškova testiranja (za testove u matičnoj državi), a i inzistirali su da država Austrija preuzme njegovateljice u tzv. 'corona screeninng program' koji bi njegovateljicama omogućio besplatno testiranje i besplatnu izolaciju za vrijeme čekanja rezultata testa. Svi članovi i članice sindikata imaju besplatnu pravno i porezno savjetovanje  kao i podršku u komunikaciji s institucijama te osiguranje od nesreće pri dolasku/odlasku s posla, navodi dalje.

Odvojenost od obitelji

Njegovateljice uglavnom rade u turnusima od po dva tjedna. Iako to isprva izgleda privlačno jer dva tjedna radiš, pa si dva „slobodan“, istina je da se takav režim rada recimo u jednoj godini pretvori u šest mjeseci odvojenosti od obitelji i zajednice, šest mjeseci da ste sami. A onda moramo imati na umu i činjenicu da, budući da ipak govorimo o ženama koje najčešće imaju obitelj, one nikada ne odmaraju. Doma čekaju muževi, djeca, bolesni roditelji, obaveze i računi koje treba plaćati.

Grabovac objašnjava kako u Austriji ne postoji određeni tip klasifikacije posla po tome koliko osoba njege ili brige zahtijeva – sigurno nije isto pružati njegu starijoj osobi od 60 godina koja je pokretna i lucidna ili osobi od 90 godina koja je nepokretna ili ima demenciju. „Svi smo mi tu jer moramo, ne jer želimo“, rekla nam je u razgovoru jedna žena koja kao njegovateljica radi u Austriji i mislimo da je time odlično opisala sukus ovoga posla.

Što se sve događa i može događati svjedoči primjer jedne žene koja nam se javila porukom na Facebooku i podijelila svoje iskustvo, pod uvjetom da ostane anonimna. Naime, ona je radila u Njemačkoj (iako država zaista nije bitna) gdje je našla kamere i shvatila je da ju poslodavac snima kamerom kako se presvlači. Uspjela je brzo pobjeći, ali činjenica da je napisala kako ne može suzdržati suze tijekom pisanja svoje priče, govori o tome koliko je to sve ostavilo traga na njoj. Druga, pak, sugovornica nam je ispričala kako ju je jedan čovjek kojega je njegovala tukao i na kraju istjerao iz kuće usred noći. Inače problematičan, pacijent je često imao takve ekscese s brojnim njegovateljicama, ali našu sugovornicu agencija nije bila upozorila.

Ovi primjeri savršeno utjelovljuju s čime se sve susreću žene koje – često nezapošljive i „prestare“ za domicilno tržište rada - dolaze u nepoznate zemlje da se brinu za njihove starije i bolesne i obavljaju rad koji je toliko nisko plaćen i težak da ga nitko od domaćih ne želi raditi.


Peticiju za osiguranje besplatnog testa na COVID-19 za njegovateljice možete potpisati OVDJE

Izvor naslovne fotografije: Facebook
Tekst napisala: mg


Preporučite članak: