Najavljeni štrajk radnika/-ca Jadrolinije i posljedične reakcije mainstream medija pokazali su svu nezainteresiranost šire javnosti za ovu nekoć respektabilnu državnu firmu. Priprema uprave Jadrolinije na stranu konkurenciju od 1.1.2018 ostavila je traga na status radnih prava pomoraca i šalterskih radnika. Stoga je početkom kolovoza Nezavisni sindikat putničkih brodova Hrvatske uputio upravi Jadrolinije popis zahtjeva povezanih s ovom problematikom, ali pritom valja primijetiti da je ovaj popis skoro pa identičan onom iz 2015. godine  kada su u suradnji sa Sindikatom pomoraca Hrvatske upravi također upućeni zahtjevi koji su uključivali sljedeće stavke: usklađivanje rasporeda radnog vremena, sati odmora i visine satnice s Konvencijom o radu pomoraca (MLC konvencija) i Zakona o radu, sklapanje novog Nacionalnog kolektivnog ugovora za pomorce u hrvatskom linijskom obalnom prometu, te ukidanje Protokola o plaćama iz 1995. godine.

Ono što jasno pokazuje ovaj primjer je apsolutno nedemokratski i netransparentan odnos Radničkog vijeća Jadrolinije i sindikata s Upravom. Naime, kroz protekle dvije godine Sindikat pomoraca Hrvatske je  u više navrata putem prosvjeda i drugih aktivnosti pokušao ostvariti dijalog s upravom kako bi uvažili spomenute zahtjeve, no uprava ih je uvelike ignorirala. Međutim, u vrtlogu zbivanja ipak treba imati na umu činjenicu kako u slučaju propasti ove državne firme i eventualnog preuzimanja nacionalne plovidbe od stranog privatnog konkurenta nestaje i niz teško izborenih socijalnih subvencija za većinu ugrožene otočke populacije, poput studenata i umirovljenika, te je kao takvo Jadrolinija urgentno nacionalno pitanje a ne samo pitanje radnika/-ca ove kompanije.

RADNI UVJETI NA TRAJEKTIMA

Kao evidentno kršenje MLC konvencije i Zakona o radu pomorci su naveli to da na određenim  trajektima rade i po 19 sati na dan, dok je konvencijom utvrđeno da maksimalno radno vrijeme mora trajati 14 sati dnevno. Ovdje se poteže pitanje zašto je toliko teško regulirati radno vrijeme na trajektima. Naime, prema MLC konvenciji, a čija je odredba regulirana i Nacionalnim kolektivnim ugovorom, brodar i država članica imaju pravo izuzetka od standarda što u praksi pokazuje da je konvencija rađena prvenstveno u interesu brodara i kapitala, a ne po mjeri pomoraca. Problematičnost spomenute točke jest u tome što često ne postoje mehanizmi koji bi spriječili brodarevo slobodno preispitivanje konvencije. Ovdje je izuzetno bitno napomenuti tendenciju brodara za uvođenjem dvokratnog radnog vremena. Naime, prema  brodskom pravilniku i MLC konvenciji posada broda ima pravo na dnevni odmor ili coffee break u trajanju od najviše 30 min u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni i, naravno, pauzu za obroke. Budući da rad na brodu gotovo nikad nije statičan već je razmjerno dinamičan, odnosno podložan promjenama (rad na privezivanju broda, popravak dotrajalih uređaja, vježbe spašavanja itd.) radnicima je uvelike spriječeno puno uživanje odmora. Upravo nedostatak radne snage u sintezi s dvokratnim radnim vremenom omogućava da, iako legalistički izgleda da satnica nije prekoračena, pomorac radi kao što je spomenuto - 19 sati na dan.

Druga točka od značaja koju su pomorci naveli jest kontinuirano produžavanje ugovora na određeno, a što posebice pogađa kadete palube/stroja. Praksa produžavanja ugovora na određeno je, kao i u ostalim granama privrede, standardna posljedica neoliberalne politike snižavanja cijene rada i slabljena moći sindikata. Kako pomorska učilišta godišnje osposobe oko 150-200 kadeta, ova politika „rezerve nezaposlenih“ pogoduje tome da mladi pomorci prisilno prihvate mizerne ugovore i nadnice jer u protivnom će teško dobiti ponovnu priliku za ukrcaj. Zakonom o radu  je, međutim, nametanje ugovora na određeno ograničeno na rok ne duži od tri godine, ali ipak, ista odredba zakona stavlja na raspolaganje brodaru da prijeđe preko toga ako je to definirano kolektivnim ugovorom ili u „slučajevima kada postoji potreba“ – što je još jedna paradoksalnost Zakona o radu koji u ovom slučaju izravno stavlja brodaru na raspolaganje moć da odlučuje koliko ugovora na određeno je prihvatljivo a koliko nije, iako je, naprotiv, nametanje ugovora na određeno regulirano Nacionalnim kolektivnim ugovorom.

Treća točka koja je problematična jest ona o lošem stanju ponekih trajekata i brodova.  Priprema na konkurenciju također tjera brodara da znatno uštedi na modernizaciji, popravcima ili pak stanju sigurnosne opreme na brodovima. SOLAS konvencijom (Safety of life at sea) donesenom 1974. regulirano je pak koliko se često sigurnosne opreme, poput lifeboata, prsluka za spašavanje, protupožarne opreme itd. moraju mijenjati. Jadrolinija je u prvoj polovici 2016. u  sustav održavanja uložila ukupno 55.264 kn što je za oko 30.000[i] kn manje od predviđenog, a čija razlika jasno pokazuje da potreba za kvalitetnim ulaganjem u sigurnosnu opremu itekako postoji.

Naposljetku, ono na što je posebno bitno obratiti pažnju u ovom slučaju jest izbjegavanje selektivnog promatranja pojedinih grupacija radnika (kao što su šalterski, bijelo osoblje, kadeti i drugi suradnici Jadrolinije) u smislu da ih se diskriminira naspram pomoraca u klasičnom smislu. Dakle, potrebno ih je podvesti pod zajednički označitelj s pomorcima. Tako bi se, u krajnjoj liniji, i ubrajali pod jurisdikcijom Pomorskog zakonika i MLC-a koji pomorca definiraju kao „svaku osobu koja je zaposlena, uzeta u službu ili radi u bilo kojem svojstvu na brodu“. 

STATUS KADETA

U vezi s Jadrolinijom ne smijemo zaboraviti pitanje kadeta. Kada govorimo o statusu kadeta u nacionalnoj i međunarodnoj plovidbi koji su u izričito nepovoljnoj situaciji, potrebno se ukratko osvrnuti na mjere kojima se nastoji poboljšati njihov položaj. Mjere poput sufinanciranja ukrcaja kadeta (i to od strane države a ne brodara) rješavaju samo partikularne probleme i služe  kao protupožarna mjera kako bi se ublažile posljedice još jedne nelogičnosti tržišne ekonomije. Naime, projekt stipendiranja učenika pomorskih škola i fakulteta koje Ministarstvo pomorstva provodi od 2006. godine  s 800 kn, odnosno 1200 kn, imao je kao posljedicu nesrazmjer između broja osposobljenih kadrova i dostupnosti radnih mjesta u nacionalnoj i međunarodnoj plovidbi. Posebno problematično kod svih vlada RH jest upotreba ideologema „vježbenik“ palube/stroja čime se kadete ne tretira kao punopravne zaposlenike već kao radnike koji na brodu samo obavljaju praksu te ne moraju biti adekvatno plaćeni. Upravo je to u kombinaciji s teškoćom pronalaženja ukrcaja uzrok poplave niskih nadnica na brodovima. Jedan od odličnih pokazatelja održavanja ovakvog statusa quo je strategija CROSME (udruge posrednika pri zapošljavanju pomoraca) koja je ponudila osnivanje fonda za subvencioniranje ukrcaja kadeta koji bi pao na teret pomoraca, a ne posrednika.[ii]

U konačnici, izuzetno je bitno potencirati da nove politike zapošljavanja kadeta u nacionalnoj plovidbi kod državnog brodara moraju sadržavati sljedeći niz  mjera: od sufinanciranja dodatnih tečajevâ i liječničkih pregledâ do oslobađanja plaćanja poreza kojem su pomorci u međunarodnoj plovidbi izloženi.

BUDUĆNOST JADROLINIJE

Jadrolinijina flota broji 50 brodova od čega 34 RO – RO (roll on – roll off) trajekta za domaće linije, 3 za međunarodne, 10 katamarana i 3 putnička broda. Država subvencionira na otocima besplatan prijevoz za studente i umirovljenike te pola od regularne cijene karte za ostale stanovnike. Većina robe kojom se opskrbljuju otoci dolazi pomorskim putem. Ukratko, da parafraziram početak teksta, pitanje Jadrolinije je od iznimne važnosti za šire stanovništvo a ne samo zaposlenike.

Prevelika zasićenost brodara zahtjevima tržišta iznjedrila je potražnju za renoviranjem i restrukturiranjem flote, što će kao posljedicu imati i otpuštanja pomoraca na dotrajalim i  brodovima neprofitabilnih linija. Prema tome, kako bi se pomorce i šalterske radnike pripremilo na nadolazeću konkurenciju i usput izbjegla “čudna praksa“ izbora uprave koja ne mora imati iskustva u brodarstvu, svaka suvisla sindikalna aktivnost ubuduće bi morala promovirati i boriti se za demokratizaciju procesa odlučivanja u Jadroliniji putem uključivanja pomoraca i šalterskih radnika u rad radničkog vijeća, kao i pokušati izboriti punu transparentnost svih poteza uprave. Uključivanje što više društvenih aktera koji bi potencijalno bili izravno pogođeni propašću Jadrolinije je sine qua non poboljšavanja položaja pomoraca u nacionalnoj plovidbi.

 

  BILJEŠKE:

[i] http://www.jadrolinija.hr/docs/default-source/financijska-izviješća/godišnji-financijski-izvještaj-za-2016-godinu.pdf?sfvrsn=2

[ii] Ova problematika kompatibilna je s pitanjem SOR-a, o čemu je već bilo riječi ovdje: http://www.maz.hr/2017/07/28/strucno-osposobljavanje-mjere-za-mlade-ili-za-poslodavce/

 

Izvor naslovne fotografije: Wikimedia Commons / Greg O'Beirne

 

 

Članak je nastao uz financijsku podršku RLS SEE