Izložba Arheologija rada otvorena je u galeriji VN do 29. veljače. Više o razlozima nastanka izložbe pročitajte u intervju s autorom izložbe Mihaelom Gibom te kustosicom Mirnom Rul.
Kako to da ste se odlučili tematizirati rad Arhiva radničkih borbi u Hrvatskoj?
Mihael: U svojim radovima često obrađujem razne društveno - političke teme poput korupcije, nezaposlenosti itd., a na Arhiv radničkih borbi svratila mi je pažnju kolegica i kustosica Mirna Rul. Tako je i započela naša suradnja na ovom projektu. Arheologija rada umjetnički je projekt koji se temelji na istraživačkom radu Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju, Arhivu radničkih borbi kojem je cilj temeljito prikupljanje i analiza medijskih sadržaja o radničkim akcijama, a koje se poduzimaju u svrhu zaštite ili unapređenja radničkih prava u Hrvatskoj od 1990. godine naovamo. Rezultati istraživanja predstavljeni su u digitaliziranoj bazi podataka s otvorenim pristupom koja sadrži i izvorni medijski materijal preuzet iz tiskanih i elektroničkih medija. U sklopu projekta manipuliram podacima tj. rezultatima istraživanja, kreirajući softver koji pretvara podatkovni sadržaj u onaj vizualni.
Mirna: S BRID-om sam već surađivala na nekim projektima vezanim uz radnička prava i borbe, nekoliko godina kao istraživačica na projektu koji se bavi Hrvatskim željeznicama te na izložbi o radničkim štrajkovima u Borovu na kojoj sam surađivala s Katerinom Dudom i grupom Borovo (Jasna Račić, Sven Cvek i Snježana Ivčić). Poznavajući Mihaelov umjetnički rad, kao i interes za rad s različitim bazama podataka, ukazala sam mu na BRID-ov arhiv te predložila suradnju. Meni je, s kustoske strane, bilo zanimljivo ispričati priču o radničkim borbama u vidu izložbe koja je hibrid dokumentarističkog pristupa, umjetničkog poigravanja i manipuliranja podacima.
Kako ste osmislili koncept izložbe i koristite li inače u svojim radovima digitalne softvere. Kako funkcionira softver koji ste složili, osobito u kontekstu arhiva?
Mihael: Da, u svojim radovima koristim razne softvere i web aplikacije koje samostalno razvijam za potrebe projekata. Najviše je tu riječ o interaktivnim digitalnim kolažima i pejzažima koji se generiraju uživo na temelju raznih podražaja.
Mirna: Što se tiče koncepta, važno nam je bilo omogućiti posjetiteljima uvid u sam arhiv, odnosno pružiti im sve elemente potrebne za početak istraživanja radničkih borbi u Hrvatskoj od početka 1990-ih naovamo. S druge strane, izlaganje digitalnih kolaža koje “kreira” umjetna inteligencija i koji često, uslijed nesavršenosti softvera nemaju smisla te ih tražilica “izbacuje” zbog površnih veza s traženim pojmom ili događajem (u ovom slučaju nekim od štrajkova), predstavlja svojevrsnu subverziju samog istraživačkog procesa te se ironijski odnosi spram umjetničkih istraživačkih projekata koji, ozbiljnošću pristupa, pretendiraju “konkurirati” onim sociološkim.
Fotografija 1 - pretraživač radničkih akcija i kolaž koji se generira na temelju odabranog
U opisu izložbe navodite: „Prepuštajući kreiranje umjetničkog rada softveru i odustajanjem od uloge konačnog kreatora, umjetnik radikalizira bartheovsku tezu smrti autora.“ Što to točno znači? Koliko je publika bitna u tom procesu?
Mihael: Publika je sastavni dio ovoga rada. Posjetitelj izložbe pretražujući bazu Arhiv radničkih borbi pokreće algoritam koji pretražuje internet i od pronađenih vizualnih materijala (Google slike) generira digitalne kolaže - trenutnu individualnu informaciju s interneta.
Mirna: Smrt se autora u Mihaelovom radu ne manifestira samo kroz dokidanje identiteta autora i odvajanje umjetničkog rada od njegova tvorca prilikom recepcije, čime se otvara prostor različitim čitanjima i oslobađa rad od interpretativne tiranije, već Miha, prepuštanjem kreacije softveru, dokida samog sebe i prije nego li je rad uopće objavljen i prepušten recipijentu.
Fotografija 2 - kolaž
Što je vama bitno da bude iskomunicirano publici oko Arheologije rada? Mislite li da ste to uspjeli postavom u Galeriji VN?
Mihael: Uključivanjem posjetitelja u proces vizualizacija informacija potičem ih na razmišljanje (svjesno ili ne) o važnosti radničkih borbi, o iščitavanju informacija s interneta i medija te o načinu plasiranja medijskih informacija.
Mirna: Riječ je o umjetničkom projektu koji ne komunicira s publikom na način kao što to čini neki edukativni ili znanstveni projekt. Dakle, da se vratimo na Barthesa, tumačenje izložbe ostavljamo svakom pojedincu i ne postoji jedinstvena poruka koju smo željeli odaslati. Odavno ne možemo u umjetnosti govoriti u kontekstu “što je autor htio reći”.
Iz neke umjetničke pozicije, što mislite koliko je važno da se ovakav i slični sadržaji prikazuju u formi izložbe ili bilo koje druge umjetničke forme?
Mirna i Mihael: Gotovo se svaka tema može prikazati u formi izložbe. Iako je izuzetno važno progovarati o temama od društvene važnosti, kroz umjetničke ili bilo kakve druge forme, važnije je svakako način na koji je priča ispričana. Izložba “Arheologija rada”, uslijed ludičkih momenata koji proizlaze iz generiranja ponekad “nesuvislih” kolaža, ne bi se mogla svrstati u angažiranu umjetnost.
Postoje li planovi za nastavak „Arheologije rada“ u nekoj drugoj ili sličnoj formi ili u nekom drugom izlagačkom prostoru? I hoće li se vaša suradnja nastaviti?
Mirna i Mihael: Izložba će se u listopadu moći vidjeti u Splitu u Salonu Galić. Također, planiramo je prijaviti i na neke druge natječaje te razvijati projekt dalje u vidu knjige umjetnika i drugih elemenata. U svakom slučaju, nastaviti ćemo suradnju.
Autorica fotografija: Petra Ivšić
Intervju vodila:
Preporučite članak: