ORGANIZIRANJE POMORACA


Za početak, možete li reći nešto više o Sindikatu pomoraca Hrvatske, podružnicama i općenito organizaciji?

Sindikat pomoraca Hrvatske je osnovan 1990. godine. Imamo središnji ured u Rijeci i urede u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku i Zadru. U okviru sindikata djeluju tri ITF (Međunarodna federacija transportnih radnika - International Transport Federation) inspektora. Jedan je u Dubrovniku koji pokriva luke Dubrovnik i Ploče, drugi u Šibeniku koji pokriva luku Šibenik i Split i, naposljetku, u Rijeci koji pokriva luku Rijeka i područje Kvarnera. Oni pregledavaju sve brodove koje plove pod takozvanim Zastavama pogodnosti (Flag of Convenience). De facto su zaposlenici sindikata, ali djeluju sukladno politici ITF–a.

Na kakve sve nepravilnosti ITF inspektori nailaze?

ITF inspektori obavljaju inspekciju uvjeta rada i plaća pomoraca. Na primjer: jesu li  hrana i pitka voda zadovoljavajuće kvalitete, imaju li pomorci odgovarajuću i funkcionalnu opremu za rad i sl. Također, pregledavaju je li brod pokriven prihvatljivim ITF kolektivnim ugovorom. U slučaju da jest, provjeravaju poštuju li se ta prava, a ako nije, oni ta prava pokušavaju nametnuti.

 Oni, ukratko, rade sve aktivnosti o kojima, osim ITF-a, kasnije izvještavaju lučku kapetaniju (Port State Control) koja zatim ima obavezu da, sukladno Konvenciji o radu pomoraca (Maritime Labour Convention), taj brod zaustavi dok se ta prava ne ispoštuju. Diljem svijeta djeluje oko 130 ITF inspektora koji rade po istom obrascu, posebno kada se radi o isplati plaća. Ako, kao primjer, brod na kojem 6 mjeseci nisu isplaćene plaće pomorcima pristane u luku Split, ITF inspektor to prijavljuje lučkoj kapetaniji koja zaustavlja brod sve dok se to ne obavi. Ako firma propadne, onda taj brod ide na dražbu, proda se i od dobivenog iznosa pomorcima se isplaćuju plaće. Najnoviji primjer su brodovi Ane i Jadro, a najbolji slučaj smo imali s brodovima Splitske plovidbe od kojih smo, kroz prodaju brodova, naplatili oko pola milijuna dolara potraživanja.


OBRAZOVANJE I UPRAVLJANJE U SEKTORU POMORSTVA

Možete li opisati povijest Pomorskih zakonika te njihovih izmjenâ i dopunâ od početka tisućljeća do danas?

Prvi Zakonik je predložen 2001. godine kada su pomorci tek uključeni u sustav. Prije toga su se prijavljivali kao poljoprivrednici ili nezaposleni kako bi ostvarili pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. To su bile 90-e kada je hrvatska država bila u totalnom kaosu. Tu bih se nadovezao na ono što pomorci uplaćuju. Pomorci uplaćuju doprinose po principu paušalno izračunate osnovice. Prema tome, pomorac koji plovi na stranoj kompaniji uplaćuje doprinose kao da u Hrvatskoj zarađuje 7.000kn. No njegova realna plaća, recimo nekog zapovjednika broda na stranoj kompaniji, je 10 do 15 puta viša. Njihovo uključivanje u sustav je bio pametan potez mojih prethodnika. Ono što je bilo loše u tome jest sustav od 183 dana. Ako pomorac odradi 183 dana u tekućoj godini, onda je oslobođen plaćanja poreza. Međutim, problem je bio u tome ako to on nije uspio odraditi zbog niza nepredviđenih situacija. U novim izmjenamâ i dopunamâ smo to konačno htjeli urediti. Prema tome, uredili smo cijeli niz mjera. Tako pomorci ne moraju plaćati porez ako su dobili otkaz ili se razboljeli. Ako bi pomorac preminuo, do sada je njegova obitelj morala platiti porez. Nadalje, uspjeli smo ispregovarati da se pomorcima u 183 dana uračunaju i dani provedeni na domaćoj stručnoj izobrazbi, a ne samo na stranoj.

Teza je bila zašto nismo predložili varijantu nulte stope poreza. Vrlo jednostavan odgovor. Ako se sustav od 183 dana sruši i on više formalno ne postoji, onda su pomorci prepušteni na milost i nemilost Vlade RH. Nitko nam ne garantira da će taj porez ostati na nuli. Ako Vlada RH za dvije ili tri godine odluči ponovno uvesti taj porez, onda nema nikakvih pravnih prepreka koje bismo mogli iskoristiti da to spriječimo. Nijedna država u Europskoj uniji nema nultu stopu poreza. Recimo, Velika Britanija ima isti sustav u puno težem obliku u kojem država uzima porez, a vraća ga tek nakon što pomorac dokaže da je odradio 183 dana. Neke baltičke države imaju uključen porez od 11% na kompletna primanja i gdje pomorci uplaćuju ogromne doprinose svojoj državi.


Projekt koji Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture provodi u svrhu obrazovanja budućih pomoraca časnika nudi aktivno stipendiranje i ine olakšice pri upisu studenata na fakultet, međutim, nakon školovanja ukrcaj dobiju relativno kasno?

Ministarstvo pomorstva je krenulo s projektom subvencioniranja ukrcaja kadeta na hrvatske kompanije, tj. brodove koji plove pod hrvatskom zastavom kako bi, u konačnici, hrvatski kadeti bili jeftiniji. Taj projekt je djelomično smanjio potražnju na tržištu rada zato što danas svaka hrvatska kompanija u prosjeku ukrcava 3 do 4 kadeta jer im se to isplati. Taj program ima smisla, ali se tu postavlja pitanje što da se radi s kadetima na stranim kompanijama? CROSMA (udruga posrednika pri zapošljavanju pomoraca) je ponudila takozvanu vaučerizaciju. To znači da nositelj subvencija nije kompanija nego pomorac. Time pomorac nosi određeno pravo da bira hoće li ukrcaj biti pokriven doprinosima iz mirovinskog ili zdravstvenog osiguranja, ili možda dijelom plaće. Taj dio još treba ispregovarati. S druge strane, problem s tim programom je u tome ima li smisla da hrvatska država subvencionira brodara koji je, recimo, iz Singapura? Na žalost, ako želimo riješiti taj problem, moramo prihvatiti takva pravila igre. Tu govorimo samo o jednogodišnjem obavljanju kadetskog staža. Da su odnosi snaga drugačiji, odnosno da imamo flotu od 150 brodova koji plove pod hrvatskom zastavom, onda bi sindikat to odbio i zahtijevao da se svi kadeti ukrcaju na brodove pod hrvatskom zastavom.

Da stvar kod kapaciteta domaće trgovačke flote bude još gora, Atlantska i Tankerska plovidba imaju registriranu flotu pod Zastavama pogodnosti

I Atlantska i Tankerska i Jadroplov imaju kombinirani sistem. Da bi, prema zakonu Republike Hrvatske, ušli u povoljan porezni sustav tonnage tax, oni moraju imati 60% flote pod hrvatskom zastavom. Ako recimo firma ima 10 brodova, njih 6 je pokriveno nacionalnim kolektivnim ugovorom na kojima se ukrcavaju isključivo hrvatski pomorci i kadeti. Ostali brodovi funkcioniraju po dampinškim cijenama gdje se ukrcavaju Filipinci, Indonežani i ostali.

Nakon odrađenog kadetskog staža pomorac mora uspješno položiti poručnički ispit. Sufinancira li država taj ispit i ostale STCW svjedodžbe?

Prije tri godine smo imali problema sa svjedodžbama o osposobljenosti ili brevetima. Svaki pomorac koji bi završio preddiplomski studij dobivao je minimalan broj breveta. Uspjeli smo se izboriti da svaki pomorac s diplomom dobije minimalno 8 breveta koji su nužni za daljnji nastavak karijere. Sam poručnički ispit može biti uključen u određenu školarinu koju plaćaju pomorci. To varira od zemlje do zemlje. Primjerice, na Filipinima i Velikoj Britaniji ta godina kadetskog staža  uključena je u školovanje. Studenti dobivaju diplomu tek kad odrade tu asistenturu. To su principi školovanja u koje se ne možemo previše miješati, ali činjenica je da naši pomorci vrlo lako dobivaju ukrcaj. Nisu naši pomorci prihvatljivi za strane brodare zato što su „lijepi“ i „pametni“, već zato što su prošli relativno dobru edukaciju. Mi smo za svaki benefit ako to država prihvati.


Koji inspektorati kontroliraju agencije posrednike za zapošljavanje kao što je to Split Ship Management (SSM)?

SSM je već jednom izgubio dopusnicu od Ministarstva da radi kao agencija za zapošljavanje da bi ju im kasnije zbog proceduralnih pogrešaka vratili. Agencije posrednike pri zapošljavanju kontrolira Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture sukladno Pravilniku o posredovanju pri zapošljavanju pomoraca. Da bi oni uopće dobili dopusnicu, moraju ispuniti određene uvjete koje kasnije provjerava komisija. Nemamo nekih velikih iskustava kada agencija izgubi dopusnicu, sindikat reagira po prijavi. No, pravo pitanje nije što s registriranim posrednicima, pravo pitanje je što s onim posrednicima koji rade na crno i kod kojeg Ministarstvo ne može obaviti inspekciju. Zato stalno upozoravamo pomorce da se odmah jave sindikatu u slučaju da ih posrednik traži i jednu kunu za ukrcaj. Odmah ćemo napisati prijavu jer on na to pravo nema. Posrednika u zapošljavanju financira principal da bi pronašao kadar za ukrcaj.


DISKRIMINACIJA U POMORSTVU

Iako je broj časnica u trgovačkoj mornarici neznatan, žene ipak čine značajan postotak sobarica i sličnih zanimanja na putničkim brodovima. Kakav je općenito položaj žena na pomorskom tržištu rada, postoji li diskriminacija ili gender pay gap?

To je tema koja se u ITF–u, pa tako i na kongresu, često spominje. Naše iskustvo je sljedeće: ogroman broj žena doživljava diskriminaciju na temelju svog spola. Ako računamo da srednje škole i fakultete završi jako mali broj žena, uzmimo 10, pola od njih je imalo problema na brodu, i to ukoliko su uopće uspjele dobiti ukrcaj. Neke kompanije i ne ukrcavaju žene zbog opasnosti od seksualnog  uznemiravanja. Ove godine smo imali tri slučajeva diskriminacije. Hrvatska, za razliku od zapadnoeuropskih zemalja, ima ogroman problem protiv kojeg se treba boriti svim sredstvima.

Postoje li neki pravilnici ili antidiskriminacijski zakoni kojima bi se žene zaštitilo od uznemiravanja?

Oni su već doneseni, postoje i zakoni o sprečavanju, ali oni se, na žalost, ne primjenjuju. Ako dođe do diskriminacije, ostali članovi posade će deklarativno podržati ženu, ali njoj to ništa ne znači ako je, recimo, usred oceana s muškarcima koji je na neki način zlostavljaju. Pitanje je ima li hrabrosti odvažiti se na prijavu, a drugo pitanje je kakav će stav kompanija zauzeti. To je daleko od toga što piše na papiru. Nemaju samo problema na klasičnim kompanijama (Jadroplov, Atlantska), već i u Jadroliniji gdje jako puno žena rade kao sobarice, a gdje smo također imali takvih slučajeva. Ako žena tamo izađe imenom i prezimenom, ona će biti šikanirana u kompaniji. Također, na hrvatskim sudovima je jako teško dokazati seksualno uznemiravanje ili bilo koji oblik nasilja, a kompanija problematičnog člana posade neće iskrcati.

Kada su u navigaciji, pomorci nisu u mogućnosti ostvariti opće pravo glasa. Da li to pravo mogu ostvariti elektronskim putem?

Upravo smo uoči predsjedničkih izbora, pokrenuli kampanju da im se omogući elektronsko glasovanje. Ako to bude tehnički izvedivo, onda ni pravo nije upitno. U nekim se zemljama elektronsko glasovanje podrazumijeva. Tehnički bi bilo moguće organizirati elektronsko glasovanje na brodovima koji plove pod hrvatskom zastavom i gdje je većinom hrvatska posada, ali što ćemo onda s pomorcem koji je jedini Hrvat na brodu koji plovi negdje usred Pacifika. Mi ne želimo samo bacati floskule. Upravo smo zato stupili u kontakt s Ministarstvom, i s udrugama kao što je GONG, jer želimo ponuditi i rješenje tog problema.


SINDIKALNA KOHEZIJA

2017. godina u Jadroliniji je rezultirala smjenom uprave na čelu s Alenom Klancem. Uspijevate li pregovarati s novom upravom?

S upravom uopće nismo zadovoljni. Problem sam po sebi u Jadroliniji je u tome što tamo djeluju tri sindikata. Drugo, uprava ne pokazuje previše interesa za sklapanje novog nacionalnog kolektivnog ugovora. Taj bi kolektivni ugovor trebao pokriti i male brodare kao što su Rapska plovidba ili G&V Line, kako bi zaštitili naše tržište od strane konkurencije. To je zakonska regulativa kojom se definiraju minimalni standardi koje strani konkurent mora poštovati kako bi uzeo koncesiju na neku liniju. Ako to ne napravimo, onda otvaramo tržište svim brodarima s dampinškim cijenama i posadama da s brodovima loše kvalitete obavljaju pomorski prijevoz. Nacionalni kolektivni ugovor je najviše u interesu Jadrolinije. Mi smo pokušali ugovoriti sastanak s upravom i svim sindikatima da to pokušamo ispregovarati, ali bez uspjeha. Udruga brodara „Mare Nostrum“ je čak i pokrenula inicijativu, međutim, i to je stalo. S druge strane, mali brodari su znatno više otvoreni za suradnju. Rapska plovidba je sa sindikatom sklopila ugovor, povećala plaće, pomorske dodatke i usvojila kolektivni ugovor. Ako je to put - da s malim brodarima sklapamo zasebne ugovore - mi ćemo to i napraviti, ali na kraju će Jadrolinija izvući deblji kraj.

Prije otprilike sedam mjeseci sklopili smo sporazum s Jadrolinijom u kojem su plaće povećane za 5% i dogovorili novi sistem obračuna plaća pomoraca. Prijašnji sistem je bio vrlo čudan. Recimo, imali ste nevjerojatne primjere u kojem je plaća zapovjednika „Marca Pola“ bila u istom rangu s plaćom referenta za zaštitu na radu, a što je, blago rečeno, suludo.

Nedavno je Županijski sud u Zagrebu donio odluku o zabrani štrajka u Croatia Airlinesu na koju ste oštro reagirali.

Mi smo dali podršku kolegicama iz Sindikata kabinskog osoblja (SKOZ). Tu je netko zaigrao prljavu igru, tj. htio je pod svaku cijenu odgoditi taj štrajk jer odluka suda funkcionira kao jednokratno rješenje sve dok ne završi turistička sezona. Da budem iskren, ako mi u Jadroliniji budemo štrajkali, datum neće biti u siječnju ili veljači već u srpnju i/li kolovozu u jeku turističke sezone. SKOZ je to pametno odigrao, a pitanje je vremena kad će ta odluka suda pasti i hoće li to biti na Ustavnom sudu ili nekom drugom.

U tom kontekstu, kako gledate na ideju granske sindikalne kohezije?

ITF reprezentira sve sekcije transportnih radnika; pilote, lučke radnike, željezničare, cestovni transport. To je tako zbog vrlo jednostavne činjenice – sve grane transporta ovisne su jedne o drugima. ITF je i osnovan kao izraz solidarnosti lučkih radnika i pomoraca. Drugim riječima, pomorci neće raditi posao lučkih radnika, dok će ovi zauzvrat zaustaviti brod. To je sama baza borbe protiv Zastava pogodnosti.

Ako sindikati transportnih radnika surađuju, naravno da smo jači. U Hrvatskoj postoji cijeli niz sindikata u zrakoplovnoj industriji, a s kolegicama iz SKOZ–a i surađujemo. Postoje sindikati lučkih radnika koji su, nažalost, užasno razjedinjeni. U svakoj luci imate po tri kućna sindikata, što je za uprave istih luka vrlo povoljno. Zato sve dok ne postoji jedinstveni sindikat pomoraca, željezničara i lučkih radnika nećemo dobiti ništa. Kad budemo imali konfederaciju sindikata transportnih radnika, onda ćemo imati i sasvim drugačije odnose snaga.

Problem je i hrvatsko radno zakonodavstvo u kojem bilo kojih deset osoba može osnovati sindikat koji je ravnopravan sa sindikatom koji trenutno djeluje u određenoj firmi. To je i problem hrvatske sindikalne scene u cjelini, a ne samo transportnog sektora.

Što je to Nautilus Federacija?

Nautilus je zajednički sindikat Ujedinjenog Kraljevstva, Švicarske i Nizozemske. To je prvi međunarodni sindikat koji ne djeluje na razini jedne države. Osim te tri zemlje, Nautilus je osnovao federaciju koja okuplja sjevernoameričke, novozelandske, singapurske, hongkonške, norveške, danske i švedske sindikate. Federacija pruža dodatne usluge pravnih konzultacija gdje pomorci mogu poslati upit službi koja radi 24 sata na dan i, sukladno upitu, dobiti odgovarajući pravni savjet.


PRIVATIZACIJA BRODARSKIH KOMPANIJA

U tijeku je plan restrukturiranja Jadroplova koji će se okončati 2019. Što očekujete?

To je jedina hrvatska kompanija koja je u većinskom državnom vlasništvu. Jadroplov je u jako lošem stanju. Iako su dugi niz godina plaće kasnile, one se trenutno isplaćuju na vrijeme. Tržište rasutih tereta nije povoljno i samo zbog tog razloga oni imaju problema u poslovanju. Privatizacija Jadroplova je pokušana u više navrata, ali uvjete koji su tada postavljeni nismo prihvatili jer nisu bili povoljni. Sindikat pomoraca je predlagao da to bude po ESOP (Employee Stock Ownership Plan) modelu. Najuspješnija privatizacija je ona Tankerske plovidbe koja zapravo i nije klasični ESOP model. Govorimo o 90–ima kada je postojala tendencija da se Tankerska privatizira u takozvanoj „divljoj“ privatizaciji i gdje bi bila uništena kao što je to bio slučaj s brodarom Croatia Line. Croatia Line, bivša Jugolinija, je bila ogromna državna kompanija koja je u privatizaciji podijeljena raznoraznim „hohštaplerima“ koji su je rasprodali i za sebe izvukli imovinsku korist. Naprotiv, radnici i menadžment Tankerske plovidbe osnovali su fond preko kojeg su otkupili dionice i sačuvali kompaniju. To je trebalo napraviti s Jadroplovom, ali bojim se da je danas prekasno da se bilo što napravi.

Jadroplov je započeo s rasprodajom brodova?

Prodaju oni svoje brodove svako malo. Pitanje je vremena kada će tu upasti neki privatni kapital kao što su njemačke banke koje su najveći vjerovnici. Ja se nadam da će im država prihvatiti plan restrukturiranja i pružiti još jednu šansu, jer bi bila šteta da Split ostane bez tog tipa brodarstva kao što se to dogodilo s Rijekom. Pulska Uljanik plovidba je u još gorem stanju. Tamo plaće kasne tri mjeseca.

Kakva je situacija na hrvatskoj političkoj sceni? Koja stranka ili vlada je imala najviše sluha za pomorce?

Pomalo je ironično da je Sindikat pomoraca Hrvatske najviše progresa ostvario za vrijeme HDZ–ovih vlada. Apsolutno najgora vlada za pomorce je bivša SDP–ova koalicija u mandatu Zorana Milanovića u kojoj je Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture bilo u nadležnosti Siniše Hajdaš–Dončića. Ta vlada nije napravila apsolutno ništa. S druge strane, HDZ-ovoj Maji Markovčić–Kostelac možemo prigovoriti određeni politički background, ali je ona ipak nešto pokrenula. Čak je inicirala izmjene i dopune Pomorskog zakonika što se prethodne tri vlade nisu usudile.

Ništa od socijaldemokracije?

Ja SDP ni ne smatram socijaldemokratskom već liberalno–kapitalističkom strankom, a HDZ je klasična populistička stranka pa se nekako i trudi zadovoljiti ovaj sektor. Mi u sindikatu imamo članove širokog spektra političkih opredjeljenja i stranaka, na što smo izuzetno ponosni zato što svi rade za svoj zajednički interes. Daleko je to od Britanije gdje su svi sindikati, kao što su Unite i Nautilus, vezani više – manje uz Laburiste, ali takva je hrvatska realnost.

Koji su vam daljnji prioriteti rada, na što ćete se ubuduće fokusirati?

Ove godine  uložili smo puno vremena na problem piratstva i interveniranje za oslobođenje kriminaliziranih pomoraca u Cadizu. Ako još izmjene i dopune Pomorskog zakonika - koji je prošao kroz prvo čitanje u Saboru i dobio podršku oporbenih stranaka – stupe na snagu 1.1.2019., onda mogu slobodno priznati da je ovo bila vrlo uspješna godina za SPH. Nova godina donosi i nove izazove koji nam se uvijek otvaraju. Kao što sam već napomenuo, čeka nas predmet vezan uz elektronsko glasovanje, nacionalni kolektivni ugovor i ostalo. Također, ITF inspektorat je u 2017. godini naplatio ukupno oko milijun dolara pomorskih potraživanja. Mislim da smo samo zbog toga zaslužili plaću.


Razgovor vodio
: Mateo Ivčević

Autor naslovne fotografije: Aramis Vračar