Francuska se od krize iz 2008. godine nikako ne može othrvati problemima niske stope gospodarskog rasta i relativno visoke stope nezaposlenosti. Ekonomski analitičari su neumorno pokušavali identificirati probleme, a mnogi su od njih već dobro poznatom retorikom i argumentacijom srž problema pronašli u sistemu zaštite radničkih prava, a prema njihovom mišljenju zapravo duboko ukorijenjenim nezasluženim beneficijama, koje djeluju ne samo destimulativno nego u konačnici i destruktivno na mogućnosti gospodarskog rasta. Ukratko, gospodarska aktivnost je inhibirana zakonskim okvirom koji radnicima daje prevelika prava i radničkim predstavnicima preveliku moć u dijalogu s poslodavcima. Prema mišljenju ovakvih analitičara, rješenje se skriva u demontiranju postojećih institucija za zaštitu radničkih prava i njihovom redefiniranju u smjeru fleksibilizacije tržišta radne snage.

Suočeni s gospodarskim problemima i inspirani ovakvim tipom ekonomske analize, francuska vlada i predsjednik François Hollande krajem 2015. godine najavljuju plan za restrukturiranje zakona o radu i ostale popratne regulative radnih odnosa. Ono što je započelo kao tema u javnoj diskusiji, već početkom 2016. godine zadobiva jake konture realnosti. Tako je francuski premijer najavio da će prvi zakonski prijedlog krenuti u proceduru krajem veljače ili početkom ožujka.

Ovaj prvi zahvat plana za restrukturiranja zakona o radu sastoji se od tri ključne komponentne: 1. Stvorit će se mehanizmi kojima će poslodavci moći zaobilaziti zakonom propisani maksimum tjedne satnice (koji u Francuskoj iznosi 35 sati); 2. Poslodavcima će se olakšati otpuštanje radnika i 3. Zakon će poslodavcima također dati veću moć pri smanjivanju plaće.

Prve konkretnije informacije koje su isplivale u javnost prouzrokovale su ne samo oštre proteste francuskih sindikata nego i snažno protivljenje lijevog krila vladajuće Socijalističke stranke. Shodno curenjima informacija, pritiskom javnosti i napetostima unutar vladajuće stranke, francuski premijer Manuel Valls najavljuje odgodu stavljanja zakonskog prijedloga u legislativnu proceduru, ali jednako tako naglašava da je "status quo najgora moguća situacija", jasno dajući na znanje francuskoj javnosti da se neće mijenjati srž reformi nego jedino poneke pojedinosti.

Val protesta protiv ovakvih koraka francuske vlade sastojao se od peticije koju je u nevjerojatno kratkom roku potpisalo više od milijun ljudi, ali i najavama sindikata da će organizirati masovne prosvjede. Iako je premijer Manuel Valls u ponedjeljak sjeo za stol sa sindikalnim predstavnicima, ranije najavljeni prosvjed ipak se održao 9. ožujka. Studenti i radnici izašli su na ulice kako bi protestirali protiv najavljenih mjera.



Izvor naslovne fotografije: Le Monde/AFP

zv