U Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu 25. studenoga održana je konferencija “Javno je dobro”, u organizaciji Instituta za političku ekologiju (IPE), Platforme za javna dobra “Ne damo naše!” i Zelene europske fondacije. Konferencija je bila posvećena analizi primjera provedenih privatizacija javnih servisa u svijetu i Hrvatskoj, kao i sve intenzivnijem trendu rekomunalizacije i demokratizacije istih usluga.

U sklopu uvodnog panela izlaganja su održali Satoko Kishimoto s Transnacionalnog instituta u Amsterdamu, Emanuele Lobina sa Sveučilišta Greenwich te Andreas Karitzis sa Nicos Poulantzas Instituta u Ateni. Kishimoto i Lobina u svojim su se prezentacijama osvrnuli na primjere privatizacije vodnih usluga u svijetu, njihovih posljedica za korisnike usluga te inicijative koje nastaju unatrag nekoliko godina, a usmjerene su ka rekomunalizaciji privatiziranih poduzeća. Kishimoto, vodeća svjetska stručnjakinja po pitanju privatizacije voda, govorila je i o mreži Reclaiming Public Water, platforme organizacija civilnog društva, sindikata i drugih inicijativa različitih lokalnih zajednica koja agitira za uvođenje demokratičnih modela upravljanja vodnim uslugama i infrastrukturom. Naglasila je kako je 2015. godine u svijetu zabilježeno 235 slučajeva rekomunalizacije vodnih usluga, prvenstveno u zemljama poput Francuske, SAD-a i Španjolske, koje su prednjačile u privatizaciji ovih poduzeća, a koje su se ubrzo našle na udaru podbačaja privatnih vlasnika kada su u pitanju ulaganje u infrastrukturu, modernizaciju pogona, ali i visina cijena vodnih usluga. Iskustvo ovih država, istaknula je Kishimoto, mora se uzeti u obzir kada se stvaraju politike u zajednicama gdje tržišni mehanizmi još nisu uvedeni u sektor voda i vodnih usluga. Kako bi se izbjeglo ponavljanje istih pogrešaka, važno je uključiti što širi spektar grupa u borbu za očuavanje javnog karaktera usluga poput vodnih, napomenula je izlagačica i citirala primjere Urugvaja i Kolumbije, gdje su na poticaj lokalnih sindikata učinjeni veliki koraci ka uspostavljanju društvene kontrole i demokratizacije energetskih i vodnih poduzeća. Lobina je uz primjere privatizacije i rekomunalizacije voda predstavio i primjere javnog prijevoza, energije, ali i usluga poput održavanja bolnica te kuhinja u školama, koje su u Francuskoj i dijelovima Ujedinjenog Kraljevstva sve više predmetom izvlaštenja iz privatnih ruku i povratka u javnu domenu. Karitzis je opisane primjere povezao s grčkim iskustvom, a pogotovo s primjerom uspješne obrane javne vodne usluge u Solunu, koju su zajedno organizirali sindikati i mjesna zajednica. Pritom je naglasio kako je od iznimne važnosti razvijanje praktičnih modela koje će biti moguće implementirati na terenu, bilo da se radi o načinima borbe za očuvanje javnih servisa, bilo o alternativnim upravljačkim modelima javnim poduzećima.

Drugi panel prenio je lokalna iskustva borbe za javna dobra kroz izlaganja Enesa Ćerimagića iz Zelene akcije, Ive Marčetić iz udruge Pravno na grad i Vedrana Horvata iz IPE. Ćerimagić je predstavio rezultate istraživanja vodnih usluga u Hrvatskoj, koji su publicirani u brošuri Naša voda. Pored rezultata istraživanja, Ćerimagić je govorio i o važnosti repolitizacije tema poput voda, koje su trenutno izmještene u domenu stručnjaka, čime se zajednici uvelike onemogućava sudjelovanje u osmišljavanju i planiranju njihovog razvoja. Kao alternativu takvom, hijerarhijskom i birokratskom upravljanju vodama, brošura Naša voda predlaže uvođenje participativnog modela upravljanja, ne bi li se ovi procesi demokratizirali izajednici omogućili sudjelovanje u planiranju vlastitog razvoja. Nadovezavši se na takav model, Marčetić je predstavila slučaj inicijative Ne damo naše autoceste!, koja je 2014. godine provela uspješnu kampanju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma protiv monetizacije autocesta. Nakon završetka same kampanje, udruge i sindikati ujedinjeni u inicijativi nastavili su s radom upravo kako bi razvili alternativni, participativniji model upravljanja autocestama. Konačno, Horvat je pružio uvid u studiju o privatizaciji željeznica Koji put za željeznice? koju priprema IPE, a koja bi uskoro trebala izaći iz tiska.

Osim panelista, na konferenciji su sudjelovali i predstavnici inicijative Visia Croatica te sindikata Nezavisni cestarski sindikat, TEHNOS, Sindikata hrvatskih željezničara te Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara-medicinskih tehničara, koji su u raspravi potvrdili važnost očuvanja javnih servisa te govorili o mogućnostima demokratizacije upravljačkih struktura u tom sektoru.

 

av