Povodom uređenja naše web stranice, uz mnogobrojne dorade od kojih je najznačajnija da je prilagođena 'smartphonima', napisali smo nekoliko riječi o samom portalu, povijesti, načinu rada i budućim planovima.


Na Radničkim pravima smo na samim počecima uglavnom prenosili sadržaj iz drugih medija, koji se tiče radničke tematike i bliskih pitanja kao što su dokidanje usluga socijalne države te rasprodaje javnih dobara. Drugi važan moment bio je na jednom mjestu prikupiti sadržaj koji su na svojim stranicama objavljivali sindikati. U tu svrhu su naši programeri/aktivisti Mislav Stublić i Branimir Šloser složili algoritam koji je prikupljao vijesti s domaćih i inozemnih sindikalnih stranica. Nadali smo se da bi to moglo privući pažnju mejnstrim medija za radničke teme. Nažalost, to se baš i nije desilo. Pa smo počeli proizvoditi i vlastiti medijski sadržaj koji smo isprva nudili i plasirali svakom portalu (tiskani mediji naravno nisu bili zainteresirani jer te teme nikog ne zanimaju, a pogotovo kad ih pokrivaju nekakvi amateri entuzijasti) koji ih je htio objaviti. Pokušavali smo i sa sindikatima, ali ni oni nisu bili zainteresirani.

S vremenom se broj ljudi, u nazovimo to “uredništvu” povećavao, tako su se ideje o mogućnostima medijskog djelovanja širile. Nekoliko tadašnjih članova udruge i uredništva portala 2015. godine osnovali su časopis RAD., koji je nastao iz istih razloga kao i sam portal, a to je guranje radničkih tema i pokušaj stvaranja zajedničke fronte sindikata i civilnog sektora u borbi za prava radnika. RAD. je poživio godinu i pol, unutar kojih je redakcija pod uredničkom palicom Marija Kikaša, izdala sedam brojeva. Pokazalo se naivnim da bi sindikati mogli biti zainteresirani podržati takvu publikaciju tako da je ukidanje državnog financiranja nakon Hasanbegovićeva preuzimanja Ministarstva kulture označilo kraj izlaženja RAD-a.



No, unatoč tome, skupila se kritična masa pojedinaca koja je nastavila rad, a producirani sadržaj  pronašao je svoje mjesto na portalu. Između ostalog, u udruzi BRID godinama djeluje video-sekcija koja je kroz svoje video reportaže također pokrivala radničku tematiku te time uvelike doprinijela izvornom sadržaju portala. U drugoj fazi se “stihijski rad” polagano priveo kraju, a dolaskom Zorana Veselinovića, glavnog urednika Radničkih prava 2016. i 2017. godine sadržaj je dodatno proširen međunarodnim vijestima iz svijeta rada, ali i širim društveno-političkim temama.

Nakon Zoranovog odlaska, uredništvo je nastavilo s radom, a pojačanje u vidu mlađih članova došlo je 2018. godine s dolaskom Jakova Kolaka i Tee Radović. Trenutno je u uredništvu  šest osoba, a glavni urednik od 2018. godine je Jakov Kolak. Članovi uredništva su Ana Vračar, Matea Grgurinović, Tea Radović, Petra Ivšić i Jovica Lončar. Trudimo se da rad u uredništvu zaista bude zajednički rad, iako glavni urednik prolazi sve tekstove i velikim dijelom sudjeluje u kreiranju sadržaja, bitno nam je da zadržimo kolektivni duh u kojem posao ravnopravno raspoređujemo.

Kombinacija starijih i mlađih članova BRID-a nam je donijela i širinu tema koje pokrivamo. Tako, Ana Vračar, koja je članica BRID-ove grupe za zdravstvo kroz komunikaciju s tom grupom uvelike doprinosi temama koje pokrivaju navedeno područje, a članice grupe Snježana Ivičić, Astrid Maljković Pleše, Iva Miloš i Lada Weygand redovito pišu za portal. Na sličan način dolazimo i do drugih suradnika, ponekad i dopisnika. Ukoliko aktivistice ili aktivisti na nekim od naših radionica ili seminara pokažu želju za bilo kojim oblikom medijskog rada, pokušavamo pronaći teme na kojima možemo skupa raditi, bilo kroz tekst, video, intervju ili kolumnu.




Isto tako, veliki broj suradnika koji se bavi nekim oblikom medijskog rada na Radničkim pravima dolazi iz spomenute video sekcije, tako npr. Filip Peruzović, inače redatelj koji je krenuo s radom na reportaži o Uljaniku trenutno na mjesečnoj bazi pokriva vijesti iz svijeta rada u Francuskoj. Ili, Marin Leko koji je također krenuo s radom na reportažama izdaje svoju video-kolumnu. Arhiv radničkih borbi, “istraživački sajt” Bridove grupe za arhiv pokušavamo “reaktualizirati” tako što na temu štrajkova ili prosvjeda iz arhiva, Katerina Duda i Matea Grgurinović rade na animacijama kalendara arhiva, dok Martina Domladovac iz arhiva periodički izvlači teme za tekstove koji se bave radničkim borbama. Od drugih tema i redovitijih autora možemo izdvojiti Teu Radović, članicu uredništva koja pokriva teme obrazovanja, Matea Ivčevića koji piše o brodogradnji, Anu Vragolović koja piše o sindikalnim i domaćim temama iz svijeta rada, Luciju Duda koja je napisala seriju tekstova o radnim pravima manekenki, Toniu Jurišić koja odlazi na prosvjede i pokriva aktivističke teme, Vedrana Šuvara i Luku Ostojića koji pokrivaju teme iz kulture itd.

Tekstovi koji privlače mnogo pažnje su i oni koje objavljujemo u suradnji s Pravnom Klinikom, a tiču se radnog zakonodavstva te općenito zakonskih regulativa po pitanju radničkih prava. Njima nastojimo približiti vrlo konkretne teme vezane uz svakodnevne situacije na radnim mjestima, npr. - pravo na naknadu za nezaposlenost, pravo na otpremninu, vrste otkaza…

U zadnjih godinu i pol dana, puno se truda uložilo u stabiliziranje rada portala kako bi mogli ostvariti kontinuitet objava i registrirati se pri AEM, što smo učinili ljetos. Uspostavili smo neke stalne suradnje i trudili se privući nove ljude da pišu za portal. No, pritom ostajemo pri želji da na ovom portalu otvaramo prostor mlađima i generalno onima koji se dosad nisu susreli s pisanjem, ali imaju što za reći, izgaraju za određene teme - aktivistkinje, sindikalci, studenti... Želimo nastaviti razvijati tu aktivističku crtu, dati prostor i uvjete koje možemo za nova lica i teme. Smatramo da je važno potaknuti one koji politički djeluju, istražuju, da o tom radu pišu, da dobiju priliku i pomoć u tome. Da prenesu svoja znanja i iskustva s terena.



S naše strane mi im dajemo podršku, zajedno čitamo i uređujemo te tekstove, pokušamo pomoći s osmišljanjem tema i pronalaženja najboljeg pristupa. Također, budući da je portal samo jedna od aktivnosti udruge BRID, kroz njega nastojimo povezivati nove (ali i starije) autore sa sugovornicima s kojima udruga surađuje na ostalim poljima - radnicima, sindikalistima, aktivistima i drugima.

Kao što je spomenuto, 2016. godine dolaskom Zlatka Hasanbegovića na čelo Ministarstva kulture ukinuta je većina potpora i natječaja za neprofitne medije, a možemo i nadodati politički nepodobne medije. Tada je ugašen i naš časopis RAD. Kao i većini neprofitnih medija, gotovo nam je nemoguće pronaći izvore financiranja. Od 2019. godine čekamo natječaj za portale koji AEM objavljuje svake dvije godine i predviđen je za kraj 2020. godine. Usputno prijavljujemo i druge međunarodne natječaje, ali kao i za sve ostalo na portalu, za svako pisanje projekta potrebno je uložiti puno vremena i truda, a naši kapaciteti se baziraju većinski na volonterskom radu. Tako, raspolažemo s iznimno malim sredstvima za rad, a većina autora za nas piše volonterski.

No, kao što u doba ove krize i pandemije možemo svjedočiti, glas radnika i radnica te njihovih problema u javnoj sferi je marginaliziran, o njima se (u najboljem slučaju) šuti, a vrlo često i stvara negativna percepcija spram njih, dok se poduzetnike uzdiže na pijedestal i nekritički predstavlja kao društvene uzore. Kao da je to što netko osnuje poduzeće podloga da ga se percipira kao moralnu vertikalu, u koju se trebamo ugledati, i znalca za svako pitanje društvenog života, od kojeg trebamo učiti.

Pa tako utjelovljenja tih ‘herojskih’ figura poduzetnika, čije se političko i javno djelovanje svodi na zahtjeve za što manjom državom i ukidanjem njenih intervencija u gospodarstvo te huškanje protiv javnog i državnog sektora, sindikata i radnika (ako se usude progovoriti, ili još gore, pobuniti)... - danas pune naslovnice zahtijevajući javni novac i našu pomoć, paralelno se agresivno grebući za još veće ustupke, kako bi se zgrtanje profita, što je jedina maksima njihovog djelovanja, moglo odvijati još nesmetanije, sigurno od ‘socijalističkih’ gluposti, kao što su npr. - radnička prava. Tu sliku upotpunjuju mnoge tužne priče poduzetnika koje se vrte po medijima, gdje su usred korone zatvarali svoje ugostiteljske objekte i sa suzom na licu morali otpuštati radnike - no upravo o problemima radnika i siromašnih, njihovim stanarinama, računima, kreditima gotovo se i ne čuje, a njihov jedini ‘getaway’ je ulica. Naravno, kriza se, kao što smo naučili i 2008. prelijeva preko leđa siromašnijih, izloženijih tj. većine - radnika i onih koji o njihovom radu ovise - a oni koji su se i prije nje nalazili na pozicijama moći, tu će moć nastojati (a to vidimo rade vrlo uspješno) i povećati.

Stoga, portal vidimo kao malo, al jedno od sve mnogobrojnijih mjesta na kojem ćemo pričati one priče koje u mainstream dolaze samo ponekad. Teme koje se sustavno potiskuje, nama su primarni fokus. Htjeli bismo da sadržaj našeg portala bude i od praktične koristi za radnike i radnice, da im pruža informacije važne za njihov život i ostvarenje njihovih prava. Želimo dati što veći prostor pričama ljudi s terena, želimo razvijati istraživačko novinarstvo ali i novinarstvo koje je povezano sa zajednicom za i unutar koje djeluje. Želimo pružati mogućnosti ljudima da pišu o temama za koje gore i o njima pričaju s ljudima koji ih žive. Mnogo je tu još posla, ali u njemu nismo usamljeni, pridruženi smo sve snažnijim nastojanjima u borbi za drugačiji i pravedniji svijet i tu nastojimo dati svoj minijaturni doprinos.


Ovim povodom također želimo zahvaliti svima koji su doprinijeli radu portala: pisanjem, fotografiranjem, uređivanjem, prevođenjem, dizajnom, programiranjem ili na bilo koji drugi način. A posebne zahvale idu i onima koji nas čitaju i potiču da nastavimo s radom.

Uredništvo Radničkih Prava


Preporučite članak: