Ministarstvo rada Sjedinjenih Američkih Država (USLD) objavilo je podatke o sindikalnoj gustoći za 2016. godinu koji pokazuju da se članstvo u sindikatima, u privatnom i javnom sektoru, smanjilo naspram prethodne godine za 0,4% te da je ukupna sindikalna gustoća u 2016. godini dostigla rekordno nisku razinu, tj. 10,7%.

Iz izvještaja za 2015. godinu, kada je ukupna sindikalna gustoća iznosila 11,1%, možemo izdvojiti nekoliko zanimljivih podataka. USLD pri analiziranju postotka članstva u sindikatima po pojedinačnim saveznim državama naglašava kako je 20 država premašivalo nacionalni prosjek sindikalne gustoće, a među kojima se izdvaja država New York s najvećim postotkom članstva u sindikatima, tj. 24,7%. Hawaii su bili jedina država pored New Yorka koja je imala sindikalnu gustoću iznad 20 posto, odnosno 20,4%.

S druge pak strane, na samom dnu nalazile su se Južna Karolina (2,1%), Sjeverna Karolina (3%) i Utah (3,9%). Za podatke o ostalim državama možete usporediti mapu:

Ukupan broj sindikalno organiziranih radnika u državi Michigan iznosio je 2015. godine oko 621.000, dok se u 2016. godini spustio na 606.000, što je pad od 15,2% na 14,4% i predstavlja veći pad od ranije spomenutog nacionalnog prosjeka. Među najnegativnije primjere ubraja se i država Wisconsin. Ova savezna država je od 2010. godine zabilježila gotovo 40-postotni pad sindikalne gustoće, odnosno pad od 219.000 na 136.000 sindikalno organiziranih radnika u 2016. godini. Kao razlog za ovakav razvoj događaja navodi se anti-sindikalna agenda guvernera i neuspješnog kandidata za predsjedničku nominaciju Republikanske stranke Scotta Walkera te usvajanje tzv. „right to work“ zakona u 2011. godini.       

Ako razmotrimo sindikalnu organiziranost prema podjeli na javni i privatni sektor, USLD navodi da su sindikati u privatnom sektoru 2015. godine brojali oko 7,6 milijuna članova (6,7% radnika u tom sektoru), što je oko 4,4 milijuna manje nego u 1983. kada je sindikalna gustoća u privatnom sektoru iznosila 16,8%, dok su u javnom sektoru brojali oko 7,2 milijuna članova (35,2%), odnosno 1,5 milijuna više nego u 1983. godini.

USLD je također analizirao evoluciju medijanskih tjednih plaća za sindikalno organizirane radnike i one koji nisu članovi sindikata. Kretanja medijanskih tjednih plaća i razlike u iznosima između sindikaliziranih radnika te radnika koji nisu članovi sindikata i nemaju sindikalno predstavljanje na svom radnom mjestu možete razmotriti u sljedećem grafu (iznosi su izjednačeni prema tečaju američkog dolara iz 2015. godine):

Demografska analiza sindikalne organiziranosti američke radne snage pokazuje kako je gotovo polovica svih sindikalno organiziranih radnika potpadalo pod dobnu skupinu od 45 do 64 godine starosti, dok je najmanja gustoća bila među radnicima u dobnoj skupini od 16 do 24 godine starosti sa svega 4,4%.

Analiza gustoće prema rasnim i etničkim kategorijama pokazuje da je postotak sindikalne organiziranosti najveći među afroameričkim radnicima (13,6%), dok on među bjelačkim radnicima iznosi 10,8%, azijskim 9,8% i latino radnicima 9,4%. Međutim, izvještaj navodi kako se razlozi za ove rezultate mogu pronaći u činjenici o nešto većoj zastupljenosti afroameričkih radnika u javnom sektoru, tj. iako afroamerički radnici čine 11,7% ukupne radne snage, oni sačinjavaju 15,3% radnika u javnom sektoru.

Zanimljivo je primijetiti razliku u trendovima sindikalnog članstva između radnika i radnica od 1983. do 2015. godine, odnosno znatno veći pad sindikalne gustoće među radnicima nego radnicama. USLD ponovno napominje da bi se razlog trebao pronaći u različitim postocima zastupljenosti radnika i radnica u privatnom i javnom sektoru.

 

Izvor naslovne fotografije: Wikimedia Commons/Ed Brown

zv