Svjetski dan zdravlja (7. april) obilježava se od 1950. na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Ove godine glavna poruka podrške SZO upućena je medicinskim sestrama i primaljama, bez kojih bilo koji zdravstveni sustav ne bi funkcionirao. Podsjetimo se da je i u Hrvatskoj prva škola za medicinske sestre osnovana još 1921. godine pod nazivom Škola za sestre pomoćnice, a osnivatelj je bio tadašnji Zdravstveni odsjek za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje. Time je ukinuta praksa priučenih bolničarki, a sestrinstvo se podiglo na novu razinu te je omogućena profesionalizacija struke.

Ovih dana često spominjani Andrija Štampar i sam je shvaćao važnost sestrinstva te uvijek promicao ulogu obrazovane sestre u zdravstvenom sustavu, a posebno njenu važnost za javnozdravstvene akcije i preventivnu medicinu. Danas, kada smo zahvaćeni pandemijom COVID-19, njihova uloga još jednom dolazi do izražaja jer su one, uz ostale zdravstvene radnike, prve koje prihvaćaju i brinu o pacijentima, pri čemu su i same svakodnevno izložene mogućnosti zaraze. U ovom trenutku se svakako treba i podsjetiti višestrukih upozorenja o nedostatku medicinskog osoblja u zdravstvenom sustavu i njegovog dugogodišnjeg kontinuiranog slabljenja te omalovažavanja njegovih zaposlenika. Prema procjenama sestrinskih sindikata i Hrvatske komore medicinskih sestara, unutar sustava nedostaje 8000 do 12000 medicinskih sestara. Možda je ova pandemija prilika da donosioci odluka napokon shvate što znači jak i stabilan javni zdravstveni sustav te u njega počnu ulagati, umjesto da se okrenu isključivo privatizaciji, rezovima i ograničenjima, otpuštanju i smanjivanju plaća.

Neulaganje u sustav javnog zdravstva sada se pokazao kao problem, a ne kao ušteda – nedostatak kadrova, nedostatak smještajnih kapaciteta, potplaćenost osoblja, zanemarivanje zgrada bolnica, uništeni Imunološki zavod. I druge europske zemlje imaju slična iskustva, a zbog tako oslabljenih zdravstvenih sustava neke od njih (npr. Irska i Španjolska) su tijekom ove pandemije pribjegle nekom obliku nacionalizacije privatne zdravstvene infrastrukture.

Slika 1 - LaSanteEnLutte

Važnost borbe protiv privatizacije i komercijalizacije zdravstvenih sustava ističu i People’s Health Movement i Europska mreža protiv privatizacije i komercijalizacije zdravstva i socijalne zaštite, koji se kontinuirano zalažu za stabilne i jake zdravstvene sustave te univerzalno pravo na zdravlje. Ovogodišnji slogan kampanje koju provode je "Spread solidarity, not the virus", s napomenom da solidarnost ne smijemo zaboraviti kada ova pandemija završi.

Epidemije nisu novost u ljudskoj povijesti, ali uvijek iznova testiraju zrelost i organiziranost društva da se nosi s nenadanim zdravstvenim situacijama, a posljedično pokazuju lice i naličje njihovih zdravstvenih sustava. Pandemija COVID-19 ukazala je da su za zaštitu i promicanje zdravlja važni javni sustavi socijalne potpore, zdravstveni radnici, i znanost, a ne profit i kapital koji, nakon što su godinama zagovarali smanjivanje financija za javne službe i slabljenje različitih državnih mehanizama, sada od njih očekuju pomoć.

U svom tekstu O zdravstvenoj politici iz 1919., Andrija Štampar je napisao kako se „cijelo narodno gospodarstvo vodi i obogaćuje na račun narodnog zdravlja tako da nam se opći zdravstveni budžet stalno guši u deficitu.” Ista situacija aktualna je i danas. Ostavština Andrije Štampara i njegovih nasljednica od velike je važnosti: na nama je da je očuvamo i obnovimo, te zadržimo i zaposlimo ljude na kojima sustav javnog zdravstva počiva.


Autorica teksta: Snježana Ivčić
Izvor naslovne fotografije: EuropeanHealthNetwork

Snježana Ivčić


Preporučite članak: