Postapokaliptične slike prazne pulske Arene osvijetljene jarko crvenom bojom bi nas lani pošteno uzdrmale, ali u međuvremenu smo oguglali na takve bizarnosti. Naravno da je Arena prazna jer nema masovnih događanja pa nema ni ljudi. No, ako ne koristimo samo oči, možemo vidjeti da su ljudi na slici ipak prisutni. Za osvjetljenje ogromnog prostora potrebni su tehnika, struja, prijevozna sredstva i ljudi koji će sve prenijeti, spojiti i pokrenuti, a zatim ugasiti, raspakirati i odnijeti. Netko je došao u praznu Arenu i odradio posao.

Radi se o teškom i kompleksnom poslu koji obično ostaje nevidljiv. Tehnička podrška događanjima i jest najbolja kad je nevidljiva. Ako smo je svjesni, to znači da je loša: muzika krči, film nestaje s ekrana, svjetlo treperi. Ako su slika i zvuk čisti i „neposredni”, onda je posao dobro obavljen. Tehnička podrška nije nikad ni trebala vidljivost. Nije tražila reklamu, pažnju ni podršku javnosti. Trebala je samo događanja. Stoga je epidemija COVID-a snažno pogodila upravo ovu struku – ne samo što su događanja nestala preko noći, nego su tehničari primorani skrenuti fokus na sebe kako bi tražili i dobili javnu potporu. 



Zato je 1.9. tvrtka Promo Logistika osvijetlila pulsku i zagrebačku Arenu, a istu stvar učinili su brojni pripadnici tzv. event industrije diljem svijeta. Riječ je o inicijativi #WeMakeEvents koja je izvorno krenula u SAD-u, na teško pogođenom tržištu koje zapošljava milijune ljudi, a čija egzistencija ovisi o tome hoće li ekonomski liberalna vlada uvesti nimalo liberalne mjere pomoći. Službena stranica inicijative iznosi bolne brojke: 95% live događanja otkazana su zbog COVID-a, 96% firmi je otpustilo ljude ili srezalo plaće, a 77% radnika je potpuno izgubilo svoje prihode. Akcija osvjetljenja i medijska kampanja #RedAlertRESTART trebali su podići svijest građana i povećati pritisak na vladu tijekom pregovora o mjerama pomoći. Konkretan učinak vidjet ćemo uskoro.

U Hrvatskoj event industrija zapošljava 12.000 radnika i generira 4,5 milijarde kuna godišnjeg prometa. Promo Logistika na svojoj stranici obrazlaže kako su epidemiološke mjere utjecale na rad ove grane: „Mi smo industrija koja je prva doživjela potpuno zatvaranje i zadnji ćemo se u potpunosti pokrenuti. Iza nas su već mjeseci stagnacije, a predviđanja stručnjaka govore kako će trebati još najmanje 6 mjeseci do godine dana prije nego se ponovno pokrenu veći live eventi. Prihoda nema, gubici su sve veći, računi se gomilaju, stres raste i ono najgore, gubi se nada. Ne možemo raditi ono što volimo i u čemu smo najbolji. Naša posebna znanja i vještine, cijenjeni u event industriji, izvan nje nam ne znače puno.” 

Teško je reći koliko je ova akcija doista privukla fokus šire javnosti na rad koji se, nažalost, uglavnom uzima zdravo za gotovo. Dok poznati glazbenici lako dolaze do pažnje šire publike, a Ministarstvo kulture domišlja mjere pomoći kulturnim radnicima, postoji rizik da bi tehnička podrška opet mogla ostati nevidljiva. Kvaka je u tome što će postati vidljiva jednom kad im svima bude potrebna, a posao neće biti obavljen. Rješenje stoga nije uvođenje zasebnih mjera pomoći za svaku grupu radnika, nego širih mjera s ciljem da se održe svi radnici u lancu. Ako se to ne ostvari, jednog dana moći ćemo opet imati javna događanja, ali ni dalje nećemo imati drugog izbora nego ostati doma.

Fotografije preuzete: Facebook - Promo Logistika
Vijest napisao:

Luka Ostojić


Preporučite članak: