Saborski Odbor za zakonodavstvo, Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo te Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u srijedu raspravljaju o Konačnom prijedlogu Zakona o strancima u kojem se suprotno stavovima i primjedbama iskristaliziranima kroz provedenu javnu raspravukriminalizira humanitarno pomaganje izbjeglicama, a pod prekršajne odredbe uvršten je i sam pokušaj pomaganja osobama koje su nedokumentirano prešle granicu.

Nagrada je to brojnim volonterima u Hrvatskoj za dobro odrađen posao solidarizacije s osobama izbjeglima pred ratnim razaranjima. Usprkos protivljenjima brojnih organizacija aktivnih u ovom području, uključujući i Crveni križ, Vlada je odbila sve prigovore kojima se zahtjeva izbacivanje svih dijelova zakona što omogućavaju kriminalizaciju solidarnosti. Lagodno ignoriranje gotovo konsenzualnih prigovora na sporne članke dovodi u pitanje relevantnost javne rasprave ukoliko mišljenje javnosti nije obvezujuće za sadržaj zakona. Na ovome se primjeru eksplicitno vidi da obveza provedbe javne rasprave, a bez obveze uvažavanja mišljenja javnosti, služi tek fingiranju demokratičnosti zakonodavnog procesa.

Dosad istaknuta dva problema nisu jedina. Kako ističe Baza za radničku inicijativu i demokraciju (BRID), ovim se Zakonom također krše čak i skučenim europskim direktivama (2014/36/EU) zagarantirana radnička prava. Tako je teret osiguranja smještaja sezonskog radnika imigranta prebačen na teret samog radnika, umjesto poslodavca, pri čemu se zanemaruju i higijenski minimumi, a Zakon je neusklađen s direktivom i zbog toga što ispušta obavezu koja propisuje da cijena smještaja ne smije prelaziti 30 posto plaće sezonskog radnika. Također se propušta propisati da se niti tih 30 posto ne smije automatski skidati radniku s plaće. Nadalje, Zakon za sezonskog radnika stranca ne definira ni “opće zdravstvene i sigurnosne norme” (koje su na snazi u toj državi), što je također propis sadržan u Direktivi. Kako ističeBRID “Zakon se mora pozvati na Direktivom propisano poštivanje prava i prakse u samoj državi članici, a kako je to definirano u Zakonu o radu ‘Ako je poslodavac preuzeo obvezu smještaja i prehrane radnika, pri izvršenju te obveze mora voditi računa o zaštiti života, zdravlja i ćudoređa te vjeroispovijesti radnika’ “. Zakon takokđer propušta osigurati mehanizme “praćenja poslodavaca te provođenje, prema potrebi, učinkovitih i primjerenih inspekcija na svojem državnom području.”

Penaliziranje radnika na korist poslodavaca

BRID nadalje ističe diskriminatorne odredbe Zakona o strancima te traži izbacivanje članka 18. koji kaže da će se “odobrenje za sezonski rad odbiti ako se utvrdi da će sezonski radnik postati teret za sustav socijalne skrbi, predstavljati rizik u pogledu nezakonitog useljavanja ili da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije na dan prestanka važenja odobrenja”. Naime, “nema načina da se dokaže da osoba ne namjerava napustiti teritorij RH na dan važenja odobrenja i time se kriminalizira osobu prije nego je počinila bilo kakav prekršaj”. Članak je, ističe BRID, sporan jer omogućava pojedinom/j službeniku/ici koji/a donosi odluku da na osnovu vlastite prosudbe nekom može dati ili odbiti ulazak što osim što je problematično samo po sebi otvara i mogućnost korupcije. Prema njihovom mišljenju, eventualni nezakoniti prekršaj ostanka nakon datuma važenja dozvole mogu i trebaju utvrditi inspekcije.

Zakon je loše sročen i u dijelu u kojem se u slučaju utvrđivanja da “poslodavac krši propise o radu, zdravstvenom ili mirovinskom osiguranju”. I ovo je odredba diskriminatorna prema radniku kojeg nepravedno dovodi u nepovoljan položaj i onemogućuje u daljnjem radu jer poslodavčevo kršenje propisa nije odgovornost radnika. BRID još ističe da bi “sezonski radnici trebali imati pristup sudskoj zaštiti protiv viktimizacije kao posljedice podnošenja pritužbe u zakonu bi trebalo dodati odredbe kojima se detaljno reguliraju obveze poslodavaca u svezi sa njegovim obvezama iz radnog odnosa prema strancu”.

Zakon kojeg će trebati ponovno donijeti

U konačnici, kako ističe BRID, Zakon sadržava “cijeli niz razloga kada se kažnjava radnik zbog prekršaja poslodavaca” traži da se svi oni uklone, te zaključuje kako “za propuste i prekršaje poslodavaca ne smije se kažnjavati radnika kojem se mora ostaviti razuman rok da promjeni poslodavca ako uslijed propusta ili prekršaja poslodavca njemu prestaju vrijediti uvjeti za rad i ostanak, a poslodavca treba kazniti sukladno zakonima i propisima koji to propisuju”.

Zakon o strancima predstavlja loš primjer zakona: osim što kriminalizira građane, podvođenjem pod prekršaje načelo solidarizacije i pomaganje ljudima neovisno o njihovom podrijetlu, diskriminira strance kao radnike čime otežava slobodno kretanje ljudi i šteti doprinosu kulturne raznolikosti u ovoj zemlji, a u konačnici provodi i efektivno kažnjavanje radnika zbog svjesnih ili nesvjesnih pogrešaka poslodavaca. Premda zakonodavac tvrdi da su prigovori koje je istaknuo BRID riješeni mehanizmima poput inspekcije rada ili drugim zakonima, iz Prijedloga su izbačeni osigurači koje je implementirala Direktiva s ciljem zaštite radnika. Premda se ne radi o radikalnim europskim zahvatima s ciljem poboljšanja radničkih prava, hrvatski zakon ispušta čak i njih ne vodeći pritom računa o činjenici da će se i ovaj zakon uskoro morati mijenjati (stvarajući tako dodatni trošak poreznih obveznika) jer usklađivanje s europskim Direktivama nije proizvoljan čin već preduvjet na kojeg smo pristali ulaskom u Europsku uniju.

Foto: AFP / Sakis Mitrolidis