Goran Đulić (BRID) analizira financijska izvješća HEP Grupe i detektira razloge za loše poslovno vođenje poduzeća.

 

HEP grupu čini niz društava koja, ovisno o državnom udjelu i načinu vođenja, sudjeluju na domaćem i inozemnom energetskom tržištu. Grupa se više od stotinu godina bavi proizvodnjom, distribucijom i opskrbom električne energije, a posljednjih nekoliko desetljeća HEP grupa se uz električnu energiju fokusira na distribuciju i opskrbu toplinskom energijom i plinom. HEP grupom upravlja Hrvatska elektroprivreda d.d. kao isključivi državni vlasnik svih ovisnih društava ili tvrtki-kćeri koja čine HEP grupu.

Ovisno u vlasničkim udjelima i načinu vođenja,  HEP d.d. čine:

  • Društva u stopostotnom vlasništvu (HEP Proizvodnja, HEP – Operator distribucijskog sustava, HEP Opskrba, HEP Trgovina, HEP Toplinarstvo, HEP Plin, HEP Opskrba plinom, HEP ESCO, HEP Obnovljivi izvori energije, HEP Upravljanje imovinom, Plomin Holding, Program Sava, APO d.o.o.)

  • Društva u mješovitom vlasništvu (HEP Telekomunikacije, TE Plomin, LNG Hrvatska)

  • Ustanove (HEP Nastavno – obrazovni centar, Hrvatski centar za čistiju proizvodnju)

  • Neovisni operatori prijenosa (Hrvatski operator prijenosnog sustava)

  • Društva izvan HEP grupe (NE Krško)

U kontekstu jačanja HEP grupe medijski, a i putem glavne skupštine Hrvatske elektroprivrede d.d.,  već duže vrijeme naglašava se postojanje potrebe za povećanjem kapitalana razinu do maksimalno 25% ukupno budućeg kapitala putem inicijalne javne ponude (IPO).

Dokapitalizacijom navedenih 25% iskazuje se jasna namjera pokretanja procesa privatizacije strateške javne firme, a kao pokušaj pravdanja nerijetko se navodi racionalizacija poslovanja, odnosno razvijanje kompanije u svim segmentima svježim kapitalom. Zbog dugogodišnjeg iskustva privatizacijskih procesa u Hrvatskoj, a pogotovo u monopolnim državnim firmama,  i kasnijih afera poput Hrvatskog telekoma i INA-e, javlja se sumnja u strategiju i viziju, odnosno dobru volju skupštinara koji su donijeli odluku o postojanju potrebe za dokapitalizacijom kroz procese privatnih investicija.

Da bi se ispitala opravdanost ovakve odluke potrebno je ispitati poslovanje poduzeća, a kao najefikasnija metoda nameće se analiza financijskih izvještaja kojom svi dionici mogu saznati u kakvom je stanju i kakva je perspektiva poduzeća. Sažetom financijskom analizom HEP grupe pokušat ćemo kroz tri skupine pokazatelja analizirati rezultate poslovanja za razdoblje 2009.-2015. Analiza se temelji na pokazateljima sigurnosti (likvidnosti i zaduženosti), aktivnosti te uspješnosti poslovanja (ekonomičnost i profitabilnost).

 Likvidnost

Uzimajući pokazatelje likvidnosti dolazi se do podataka o sposobnosti poduzeća za  podmirenja dospjelih kratkoročnih obveza.

Prvi pokazatelj likvidnosti je koeficijent tekuće likvidnosti koji pokazuje koliko puta društvo može pokriti svoje kratkoročne obveze iz svoje kratkotrajne ili tekuće imovine. Omjer 2/1 koeficijenta tekuće likvidnosti definira se kao prihvatljiv za sve poslovne subjekte. Ukoliko analiziramo na primjeru HEP grupe, jasno se vidi da je za razdoblje 2009.-2014. godine prosjek oko 0,875, što je ispod razine prihvatljivosti, međutim uz jasnu tendenciju napretka u posljednje četiri godine s posebnim naglaskom na 2015. kad je koeficijent tekuće likvidnosti bio 1,867, što pokazuje jasan trend rasta koje je skoro pa na granici prihvatljivog omjera.

Tablica 1:

Godina

Pok. tekuće likvidnosti

2009.

0,5286523516

2010.

0,9399421442

2011.

0,6991729171

2012.

0,7995424924

2013.

0,9789557441

2014.

1,3071066388

2015.

1,8665019507

Koeficijent trenutne likvidnosti u obzir uzima samo ekvivalente novčanih sredstava i stavlja ih u odnos s tekućim obvezama promatranog poduzeća. Taj pokazatelj morao bi biti viši od 1 kako bi HEP grupa bila u mogućnosti podmiriti svoje tekuće obveze koje dospijevaju na naplatu. U ovom slučaju je pokazatelj izrazito loš, no tendencija rasta postoji, posebno u 2014. i 2015. godini.

Tablica 2:

Godina

Koef. trenutne likvidnosti

2009.

0,036264018

2010.

0,1908717008

2011.

0,0841663874

2012.

0,1306167847

2013.

0,0743126532

2014.

0,2780198318

2015.

0,6981710425

Koeficijent ubrzane likvidnosti ili brzi odnos pokazuje sposobnost poduzeća da u kratkom roku osigura određenu količinu novca, a stavlja u odnos kratkotrajnu imovinu umanjenu za zalihe i kratkoročne obveze. Kao i kod koeficijenta trenutne likvidnosti, vide se veliki pomaci u 2013., 2014. te posebno u 2015. godini u odnosu na ranija razdoblja, što jasno govori o razboritijem i odgovornijem poslovanju.

Tablica 3:

Godina

Koef. ubrzane likvidnosti

2009.

0,3479174513

2010.

0,6602873054

2011.

0,4793065958

2012.

0,5876190131

2013.

0,7215422195

2014.

0,8917985707

2015.

1,4494505174

Koeficijent financijske stabilnosti treba biti manji od 1 jer se iz dijela dugoročnih izvora mora financirati kratkotrajna imovina. Ako je veći od 1, to onda znači da je dugotrajna imovina financirana iz kratkoročnih obveza, tj. da postoji deficit radnog kapitala. Prema financijskim izvještajima u periodu 2009.–2015. koeficijent financijske stabilnosti vrti se na granici, no, kao i raniji pokazatelji, u 2015. godini pokazuje tendenciju smanjenja opterećenja kratkoročnih obveza, odnosno pokrivanje dugotrajne imovine s dugoročnim obvezama.

Tablica 4:

Godina

Koef. financ. stabilnosti

2009.

1,0905935477

2010.

1,0080958505

2011.

1,0503346524

2012.

1,0306788003

2013.

1,0023038166

2014.

0,9626868881

2015.

0,9106743602

 

Zaduženost

Pokazatelji zaduženosti daju nam podatke o strukturi pasive te odgovaraju na pitanje koliko je imovine poduzeća financirano iz vlastitih izvora, a koliko iz obveza, tj. tuđih izvora kapitala.

Koeficijent zaduženosti pokazuje koliko su puta ukupne obveze veće od ukupne imovine. Poželjno je da je koeficijent zaduženosti što niži. Koeficijent pokazuje do koje mjere poduzeće koristi zaduživanje kao oblik financiranja, odnosno koji je postotak imovine nabavljen zaduživanjem. Što je veći odnos duga i imovine, veći je financijski rizik, a što je manji, niži je financijski rizik. U pravilu bi vrijednost koeficijenta zaduženosti trebala biti 50% ili manja. Gledano iz perspektive HEP-a postoji stabilnost unazad šest promatranih godina te ne dolazi do kritične točke od 50%, što bi rezultiralo  rastom financijskog rizika.

Tablica 5:

Godina

Koef. zaduženosti

2009.

0,4421422801

2010.

0,4146540715

2011.

0,4286856038

2012.

0,4415522093

2013.

0,4026525521

2014.

0,3842834974

2015.

0,3712553897

Koeficijent vlastitog financiranja govori koliko je imovine financirano iz vlastitog kapitala (glavnice), a njegova vrijednost bi trebala biti veća od 50%.

Tablica 6:

Godina

Koef. vlastitog financiranja

2009.

0,5578577199

2010.

0,5853444414

2011.

0,5713143962

2012.

0,5584477907

2013.

0,5973474479

2014.

0,6157165026

2015.

0,6287446103

Stupanj pokrića I. i II. govore o pokriću dugotrajne imovine glavnicom (stupanj pokrića I.), tj. glavnicom uvećanom za dugoročne obveze (stupanj pokrića II.). Oba pokazatelja se računaju na temelju podataka iz bilance. Potrebno je istaknuti da vrijednost pokazatelja stupnja pokrića II. treba biti veća od stupnja pokrića I. HEP-ovi stupnjevi pokrića iz godine u godinu rastu, odnosno u 2014. godini stupanj pokrića II. govori o stabilnom pokrivanju svih dugoročnih obveza.

Tablica 7:

Godina

Stupanj pokrića I.

Stupanj pokrića II.

2009.

0,6107165697

0,9169318873

2010.

0,6588995618

0,9919691659

2011.

0,6349473689

0,9520775095

2012.

0,6247482946

0,9702343734

2013.

0,6612186383

0,9977014788

2014.

0,7172896764

1,0387593436

2015.

0,7615899137

1,0980873556

 

Aktivnost

Pokazatelji aktivnosti nazivaju se još i koeficijentima obrtaja. Pomoću pokazatelja aktivnosti utvrđuje se koliko se efikasno koriste resursi društva u poslovnom procesu. Istovremeno, navedeni pokazatelji prikazuju kako brzo imovina cirkulira u poslovnom procesu. Najznačajniji pokazatelji aktivnosti su:

  • Koeficijent obrtaja imovine

  • Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine

  • Koeficijent obrtaja potraživanja

  • Trajanje naplate potraživanja

Koeficijent obrtaja ukupne imovine pokazuje koliko jedna novčana jedinica aktive stvara novčanih jedinica prihoda. Ako se koeficijent obrta ukupne imovine povećao u odnosu na prethodno promatrano razdoblje, prosječno trajanje cirkulacije sredstava u poslovnom procesu se smanjilo te je prisutna pozitivna tendencija u poslovanju.

Tablica 8:

Godina

Koef. obrtaja ukupne imovine

2009.

0,3876942333

2010.

0,3876772825

2011.

0,3891313051

2012.

0,403673957

2013.

0,4149908712

2014.

0,3021022727

2015.

0,3812859602

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine stavlja u odnos ukupni prihod i kratkotrajnu imovinu te nam pokazuje koliko puta se na godišnjoj razini obrne kratkotrajna imovina. Ovaj pokazatelj mjeri relativnu efikasnost kojom poduzeće rabi kratkotrajnu imovinu za stvaranje prihoda.

Povećanje koeficijenta u odnosu na prethodno promatrano razdoblje ukazuje na pozitivnu tendenciju u poslovanju. Njegova standardna veličina trebala bi biti 8. Na primjeru HEP grupe jasno se vidi slaba aktivnost, odnosno loša efikasnost u obrtajima kratkotrajne imovine kroz godinu dana.

Tablica 9:

Godina

Koef. obrtaja kratkotrajne imovine

2009.

4,450666905

2010.

3,4727751104

2011.

3,8828595877

2012.

3,8038114509

2013.

4,2961419182

2014.

2,1333865348

2015.

2,1858773634

Koeficijent obrtaja potraživanja izračunava se stavljanjem u odnos prihoda od prodaje i potraživanja. Povećanjem koeficijenta smanjuje se trajanje naplate potraživanja te je njime moguće izračunati period potreban za naplatu potraživanja. Standardna veličina iznosi 28, a u kontekstu HEP grupe jasno se vidi da postoji ogroman prostor na kojem treba raditi, što pokazuje i vrijeme potrebno za naplatu koje se vidi u tablici 11. Broj dana potrebnih za naplatu potraživanja varira između mjesec i pol pa do skoro dva mjeseca. S obzirom da je najčešći odnos dana za naplatu potraživanja 30 dana od izdavanja računa, vidi se kontinuirana nemogućnost naplate potraživanja.

Tablica 10:

Godina

Koef. obrtaja potraživanja

2009.

7,7954161644

2010.

6,828196735

2011.

7,8419641019

2012.

6,7325502003

2013.

7,3688856257

2014.

6,6007577708

2015.

6,9865267184

Tablica 11:

Godina

Trajanje naplata potraživanja (broj dana)

2009.

46,8223879654

2010.

53,4548159885

2011.

46,5444619812

2012.

54,2142262798

2013.

49,5325912953

2014.

55,2966814835

2015.

52,2434128879

 

Ekonomičnost

Pokazateljima ekonomičnosti se utvrđuje stupanj ostvarenih prihoda društva po jedinici rashoda, utvrđuje se ekonomičnost ukupnog poslovanja ili pojedine skupine prihoda i rashoda. Uspješno poslovanje znači da navedeni pokazatelji nisu manji od 1.

Ekonomičnost ukupnog poslovanja promatra odnos ukupnih prihoda i ukupnih rashoda poslovanja. U slučaju HEP grupe taj pokazatelj vrti se oko 1, međutim s obzirom na prirodu poslovanja i ostvarivanja monopola u velikom području djelatnosti koje pokriva HEP grupa jasno se vidi slab rezultat koji se ostvaruje s obzirom na potencijal i mogućnosti.

Tablica 12:

Godina

Ekonomičnost ukupnog poslovanja

2009.

1,0182346887

2010.

1,1640779639

2011.

1,0062949716

2012.

1,007764306

2013.

1,1187599154

2014.

0,9887811399

2015.

1,2588424618

 

Profitabilnost

Pokazatelji profitabilnosti su odnosi koji povezuju profit s prihodima iz prodaje i investicijama, a ukupno promatrani pokazuju ukupnu učinkovitost poslovanja poduzeća. Mjere sposobnost poduzeća da ostvari određenu razinu dobiti u odnosu prema prihodima, imovini ili kapitalu, odnosno efikasnost korištenja resursa društva i povrat uloženog kapitala.

Bruto profitna marža pokazuje uspješnost poduzeća, odnosno sposobnost menadžmenta da upravlja prodajnim cijenama, troškovima i obujmom poslovne aktivnosti. Ukoliko se dobiveni postotak povećao u odnosu na prethodno promatrano razdoblje došlo je do povećanja rentabilnosti.

Tablica 13:

Godina

Bruto marža profita

2009.

0,0180233995

2010.

0,1409510093

2011.

0,0062555928

2012.

0,007704486

2013.

0,1061531735

2014.

0,284105474

2015.

0,1644345897

Neto marža profita je pokazatelj kojim se mjeri rentabilnost prometa, a dobiva se stavljanjem u odnos zbroja neto dobiti i kamata i prihoda od prodaje.

Tablica 14:

Godina

Neto marža profita

2009.

0,011901559

2010.

0,110123999

2011.

-0,000251756

2012.

0,005054265

2013.

0,088169318

2014.

0,227597292

2015.

0,1360031408

Rentabilnost imovine je pokazatelj kojim se mjeri profitabilnost stavljanjem u odnos ukupne dobiti, prije kamata i poreza,  s ukupnom imovinom. Veći pokazatelj potvrđuje i veću profitabilnost.

Tablica 15:

Godina

Rentabilnost imovine

2009.

0,006942882

2010.

0,054643504

2011.

0,002434247

2012.

0,0031101

2013.

0,044052598

2014.

0,085828909

2015.

0,0626966004

Rentabilnost vlastitog kapitala dobiva se stavljanjem u odnos neto dobiti i vlastitog kapitala. Ostvarena veća neto dobit ima za rezultat i povećanje rentabilnosti vlastitog kapitala.

Tablica 16:

Godina

Rentabilnost vlastitog kapitala

2009.

0,008259704

2010.

0,073222278

2011.

-0,00017203

2012.

0,003662361

2013.

0,061345579

2014.

0,111818873

2015.

0,0824755986

U posljednjih sedam godina broj zaposlenih smanjen je za 16%, a posebno radikalan rez dogodio se 2013. kada je broj radnika smanjen za čak 20% i to prvenstveno tehničko-terenskog osoblja za razliku od velike administracije, međutim posljednje dvije godine zapošljavanje ima tendenciju rasta.

Tablica 17:

Godina

Broj zaposlenih

2009.

14222

2010.

14016

2011.

13784

2012.

13585

2013.

10877

2014.

11006

2015.

11935

 

Zaključak

Sumirajući podatke svih pokazatelja jasno se vidi loše vođenje od strane uprave HEP grupe, odnosno neiskorištavanje povlaštenog položaja na tržištu energetike i ostvarivanje jedva prolaznih rezultata usprkos visokim cijenama usluga koje su regulirane od strane HERA-e (Hrvatska energetska regulatorna agencija). Financijski rezultati u velikom broju segmenata jasno pokazuju problematiku kojom bi se HEP grupa trebala pozabaviti i odrediti što i kako dalje.

Prvo pitanje odnosi se na kompetentnost uprave, odnosno ukazuje na to da političko kadroviranje ima prednost ispred stručnosti. Evidentno je da su rezultati s obzirom na dominantnu tržišnu poziciju morali  biti bolji i kvalitetniji, odnosno da pokrivanje poslovnih godina ne bi smjelo ovisiti također i o HERA-i, tj. njenoj ulozi u ostvarivanju poslovnih prihoda HEP-a nauštrb građana koji plaćaju povišene cijene usluga.

Drugo pitanje se odnosi na upitnu nužnost ulaska privatnog kapitala.. S obzirom na veličinu, utjecaj i povlaštenu poziciju u energetskom sektoru HEP je mogao razboritim, stručnim i kontroliranim procesom donošenja poslovnih odluka ostvariti kvalitetniji financijski rezultat koji bi raspravu o nužnosti privatnog investitora učinio izlišnom.

Treće pitanje odnosi se na broj zaposlenih, odnosno visok postotak otkaza posljednjih sedam godina koji koincidira s nizom loših poslovnih odluka, odnosno lošom politikom vođenja HEP grupe.. Treba li ceh lošeg vođenja i dalje prebacivati na leđa zaposlenika HEP-a dok odgovornost i kontrola poslovanja menadžmenta ostaje i dalje na istoj razini, tj. menadžmenta koji kontinuiranim političkim kadroviranjem i sukladno promjenama u političkoj sferi nastavlja gomilati probleme bez pokušaja ozbiljnijih promjena koje bi HEP grupu dovele na razinu u kojoj bi korist imali svi dionici koji su vezani za poslovanje HEP grupe, a posebno zaposlenici i krajnji korisnici usluga – konkretno svi mi. Kvalitetnije upravljanje i snažnija kontrola bi maknuli sa stola temu dokapitalizacije, odnosno potrebu za privatnim kapitalom čiji bi ulazak trajno osakatio procese odlučivanja i vođenja HEP grupe kao strateške firme koja bi u budućnosti mogla i trebala imati korist za društvo u cjelini.

Izvori:

 

Izvor naslovne fotografije: Wikimedia Commons/Flammard

Članak je napravljen uz potporu Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe.