Ove godine obilježavamo 109. godišnjicu pjesme „Solidarity Forever“. Pjesmu je 1915. godine napisao Ralph Chaplin, a nastala je kao odgovor na 15-mjesečni štrajk rudara u Paint Creeku (travanj 1912. – srpanj 1913.) koji su tražili veće plaće, priznanje prava na sindikat, te slobodu govora, a zauzvrat su okruženi s preko 300 naoružanih plaćenika.
Sukob je s vremenom eskalirao te je život dalo preko 50 štrajkaša (žrtve su bile i njihove obitelji koje su ostale bez prihoda), a važnu ulogu u štrajku odigrala je sindikalna aktivistkinja i organizatorica Mary Harris Jones (poznata kao Mother Jones), koja je organizirala brojne proteste, marševe i sabotaže tijekom štrajka u Paint Creeku.
Izrasla iz jednog od najkrvavijih obračuna sa sindikatima u američkoj povijesti „Solidarity Forever“ jasan je poziv na udruživanje i solidarnost kao jedini oblik suprotstavljanja pohlepi izrabljivača:
„Is there aught we hold in common with the greedy parasite?
Who would lash us into serfdom and would crush us with his might?
Is there anything left to us but to organize and fight?
For the union makes us strong.(…)
They have taken untold millions that they never toiled to earn
But without our brain and muscle, not a single wheel can turn
We can break their haughty power, gain our freedom when we learn
That the union makes us strongSolidarity forever
Solidarity forever
Solidarity forever
For the union makes us strong“Postoji li išta nam zajedničko s pohlepnim parazitom?
Njime, koji bi nas bacio u ropstvo i zdrobio nas svojom veličinom?
Što nam preostaje nego organizirati se i boriti?
Jer sindikat nas čini jakima.
(…)
Uzeli su brojne milijune za koje nisu morali raditi
Ali bez našeg uma i mišića, niti jedan se kotač ne može okretati
Slomit ćemo njihovu uzvišenu moć i sebe osloboditi, kad nam bude shvatiti
Da nas sindikat čini jakimaSolidarnost zauvijek
Solidarnost zauvijek
Solidarnost zauvijek
Jer sindikat nas čini jakima
Taylor C. Noakes za Jacobin naglašava do koje je mjere situacija ostala nepromijenjena više od 100 godina nakon krvavog obračuna koji je nadahnuo Chaplina: od dječjeg rada, očitog kršenja radničkih prava, preko politika usmjerenih protiv sindikata i pasivne uloge države.
Pjesma je s vremenom u više navrata obrađivana i uređivana te je postala jedna od najprepoznatljivijih (američkih) sindikalnih pjesama – obradio ju je čak i Leonard Cohen. S obzirom na istaknutu ulogu Mother Jones u štrajku u Paint Creeku, posebno je zanimljiva činjenica da od 1970-ih žene često dodaju pjesmi kitice koje ističu položaj žena u sindikatu i patrijarhatu kao takvom:
We're the women of the union and we sure know how to fight.
We'll fight for women's issues and we'll fight for women's rights.
A woman's work is never done from morning until night.
Women make the union strong!It is we who wash the dishes, scrub the floors and clean the dirt,
Feed the kids and send them off to school—and then we go to work,
Where we work for half men's wages for a boss who likes to flirt.
But the union makes us strong!“Mi smo sindikalistkinje i borba nam nije strana.
Borit ćemo se za probleme žena i za ženska prava.
Od jutra do mraka, posao žene nikada ne jenjava.
Žene čine sindikat jakim!Mi peremo suđe, ribamo podove i čistimo,
Hranimo djecu i šaljemo ih u školu pa na posao žurimo,
Gdje za pola muške plaće ljigavog šefa trpimo.
Ali sindikat nas čini jakima!
I originalna, kao i kasnije verzije pjesme, šalju poruku usamljenim radnicima i radnicama o snazi kolektivnog djelovanja, osvještavajući njihovu poziciju (bilo kao izrabljenog radnika u rudniku ili izrabljene radnice u patrijarhatu) kao i poziciju njihovog opresora (od pohlepnog parazita do napaljenog šefa, a u stvari jedno te iste osobe) te pozivajući na ujedinjenje i borbu kao jedini način za promjenu društva.
U kolektivnom pjevanju mogu sudjelovati svi, bilo gdje i bilo kad, ono doslovno „daje glas“ ljudima i omogućuje im da podijele emociju među sobom i s ljudima oko njih, a u današnje doba i s bilo kime na svijetu, stoga ne čudi da je pjesma jedan od najmoćnijih alata koji imamo na raspolaganju.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: VWU Libraries
Preporučite članak: