Razgovarali smo s kolektivom s juga Bolivije: 'Bolivija je teritorij bogat prirodnim resursima kao što su litij, plin i izvori slatke vode. Imati vladu poput MAS-a, koju predstavlja Evo Morales, prepreka je neposrednim geopolitičkim planovima SAD-a da preuzmu kontrolu nad tim teritorijima'.


Odstupanje Eve Moralesa s vlasti, nakon što mu je zaprijetila vojska, globalni mainstream mediji odbili su nazvati pučem, npr: “Predsjednik Bolivije, Evo Morales, odstupio je s vlasti uslijed optužbi za izbornu prevaru” (
CNN), “Morales dao ostavku uslijed izvješća o izborima i rastućih prosvjeda. (The Washington Post). “Predsjednik Bolivije Evo Morales odstupio je s vlasti usred optužbi za izbornu prevaru” (BBC). Što mislite o načinu na koji su mediji prenosili nedavne događaje u Boliviji?

Kao što kaže Chomsky, stvarnu moć posjeduje onaj koji kontrolira medije. U tom smislu, mnogi međunarodni i nacionalni mediji sastavni su dio puča počinjenog u Boliviji. Njihova uloga sastoji se u izvrtanju činjenica kako bi stvorili dojam ‘slobode i demokracije’ te prikrili činove nasilja i represije u pozadini puča.

Katastrofalno ponašanje nekih međunarodnih medija u kontrastu je s ulogom određenih alternativnih medija koji su doprinijeli u osvjetljavanju toga što se zapravo događa u Boliviji. Potrebno je izdvojiti TELEFE, TELESUR, kao i akademske mreže[1] poput CLASCO-a[2] koji su međunarodnoj zajednici razotkrili da se dogodio puč koji je kulminirao u (samo)proglašenju Anez kao privremene predsjednice.

Nakon skoro mjesec dana od ostavke Predsjednika Moralesa, strategija velikih medija bila je stvoriti dojam ‘pacificirane zemlje’ u kojoj se grade temelji za povratak demokracije. U tijeku je i snažna negativna kampanja prema MAS-u, ‘Pokretu za socijalizam’ koji je kandidirao Moralesa i najjača je stranka u zemlji, kako bi se stvorio dojam podjela unutar stranke i/ili prikazalo njene pripadnike kao lažljive, korumpirane, teroristički nastrojene…

Čak su i neke istaknute ličnosti s ljevice, poput bivšeg predstavnika Bolivije u UN-u od 2009. do 2011. Pabla Solona tvrdile da se državni udar nije dogodio, da je Morales odstupio usred masovne mobilizacije ljudi radi dokaza o izbornoj prijevari. Kako to komentirate?

Solón i mnogih drugih akademici, poput Zegade, Tamburinija, Rivere i drugih, koji se smatraju referencama za međunarodnu zajednicu, pomaknuli su se u desno i tako postali stvaratelji narativa kojima se prikriva činjenica da se dogodio državni udar. S druge strane, CLACSO-ovi istražitelji, Gambino, Calloni, Klachko, Borón, Lizárraga, Paredes, Kohan i ostali, javno su osudili državni udar, a u tome su im se pridružile i feminističke skupine naroda Ayamara, poput Feminismo Comunitario y Antipatriarcal[3].

A koju ulogu igraju nacionalni i lokalni mediji?

Ograničenja u izvještavanju započela su i prije nego što je Evo Morales podnio ostavku. Dan prije ostavke, vladin televizijski kanal (Bolivia TV), kao i radio koji pripada tom kanalu (Radio Patria Nueva) zauzele su opozicijske grupe. Slično tome, došlo je i do nasilnog hvatanja novinara koji je radio u Radio Comunidadu, radija koji pripada sindikatu Confederación Sindical Única de Trabajadores Campesinos de Bolivia (CSUTCB)[4]. Također, ulje na vatru počeli su dolijevati privatni mediji poput Unitela i novinari koji su podržali kampanju "izborne prijevare", iznoseći optužbe da ih zastrašuju ljudi bliski Vladi MAS-a.

Slika 1 - O represiji vojske i policije izvještavaju uglavnom alternativni mediji

Međutim, nakon Moralesove ostavke, s novom samoproglašenom predsjednicom Jeanine Añez, situacija se dodatno pogoršala. Nelegalna vlada radi na ušutkavanju i zastrašivanju komunitarnih i alternativnih medija u zemlji, kao i međunarodnih medija koji su pratili nasilje koje se dogodilo tijekom prvih tjedana aktualne vlasti. Ti potezi popraćeni su prijetnjama nelegalne ministrice komunikacije, Roxane Lizárraga, da bi gore spomenuti mediji mogli biti optuženi za "zločin pobune".

Postoji li alternativno medijsko izvještavanje o događajima?

U tjednima koji su prethodili samoproglašenju Añez predsjednicom, a i nakon toga, tijekom sukoba u Senkati i Vila Vili, ključnu ulogu u informiranju o onome što se uistinu događalo na tim teritorijima igrale su komunitarne radio stanice i drugi alternativni mediji. Te radiopostaje, poput Wayna Tamboa u gradu Alto, bile su važne za prokazivanje nasilnih događaja u zemlji na međunarodnoj razini. Također, drugi alternativni radijski programi poput Radio Deseo (koji pripada feminističkom kolektivu Mujeres Creando) stvorili su, usred sukoba, prostore za otpor i promociju javnih sastanaka za raspravu o političkoj situaciji (Parlamento de los Cuerpos). Međutim, ovaj posljednji radio ujedno je i prostor u kojem postoje neki alternativni narativi, poput anarhističkih i ekoloških, kojima se opravdava državni udar.

Slika 2 - Nakon što je vojska u Senkati masakrirala desetak mirnih prosvjednika, napadnut je mimohod koji se održavao u čast ubijenima

Danas, masovni mediji uglavnom reproduciraju stavove nove samoproglašene vlade. Paralelno, komunitarni i alternativni mediji nastavljaju s napornim radom, kojim žele pružiti veću raznolikost perspektiva situacije u Boliviji. U tome ih prate i društveni znanstvenici koji su igrali važnu ulogu u osudi državnog udara u međunarodnoj zajednici te drugi samoorganizirani ljudi koji su u danim okolnostima postali izvjestitelji o postojećoj represiji i otporu na koji ona nailazi.


Što se zapravo dogodilo u Boliviji?

U Boliviji je proveden državni udar, a ostvaren je u okviru strategije koja se temeljila na plasiranju i učvršćivanju slogana o ‘izbornoj prevari’. Taj je slogan doveo do uspostavljanja društvene baze sposobne za artikuliranje radnji koje su dovele do sloma demokratskog procesa.

Kao što Evo Morales kaže, njegova ostavka bila je motivirana spašavanjem života. Kako "Carlos Mesa i Camacho[5] ne bi nastavili s paljenjem kuća masista. Kako Carlos Mesa i Camacho ne bi nastavili povrjeđivati najskromnije. Kako ne bi nastavili maltretirati militante...". Njegova je ostavka nastupila u kontekstu masovnih mobilizacija ljudi koji su vjerovali u optužbe za "izbornu prevaru". Kao i kontekstu policijske pobune i izdaje, te "prijedloga" Oružanih snaga da on, ustavni predsjednik Evo Morales, da ostavku.

Slika 3 - Naoružani pripadnici fašističke skupine 'Unión Juvenil Cruceñista' kojoj je vođa Camacho, jedan od osoba koje stoje iza puča.

S obzirom na navedeno, želimo istaknuti nekoliko činjenica koje zaslužuju analizu:

     -Evo Morales i Álvaro García podnijeli su ostavke nakon što je jedan dio MAS-ovih državnih ministara i predstavnika lokalne vlasti prethodno to učinilo. Ostavka je došla u vrijeme krize u kojoj su neki od predstavnika vlasti naveli da podnose ostavku bilo kako bi umirili situaciju u zemlji, bilo iz osobnih razloga, zbog pritiska i straha, jer se prijetilo njihovim najbližima.

     -Prije nego što je Morales podnio ostavku, jedan od vođa opozicije, Camacho, predložio je formiranje odbora koji bi raspisao nove izbore. Iako se to nije dogodilo, njegovu inicijativu podržale su oružane snage i policija.

     -OAS[6] je predstavio preliminarno izvješće prije datuma kada je konačno izvješće trebalo biti dostavljeno. Almagro, generalni sekretar OAS-a, naznačio je da je to učinjeno kako bi se zemlja smirila. Međutim, dostavljanje završnog izvješća OAS-a odgađalo se više tjedana, a kad je došlo, ukazivalo je na nepravilnosti u izbornom procesu. No druga izvješća osporavaju nalaze OAS-a, poput onoga koje je predstavio Latinoamerički strateški centar za geopolitiku (CELAG).

Slika 4 - Whipalu, simbol domorodačkih naroda u Andama (ne svih) koju koriste bolivijski domoroci (većinsko stanovništvo, ugnjetavano stoljećima), spaljivana je od strane 'opozicije'.


U situaciji spaljivanja Whipale[7], agresije na domorodački identitet koja je izražena Moralesovom prisilnom ostavkom i njegovim naknadnim progonstvom u Meksiko, stvorio se novi val protesta i mobilizacije domorodačkih naroda. Ti ljudi, ogorčeni djelima rasizma i nasilja koje su izveli Camacho i rektor UMSA (Waldo Albarracín), započeli su mobilizacije u kojima je, primarno policija i vojska, ubila 29 osoba[8], a tisuće su uhićene i nestale.

John Bolton je ove godine u travnju "s ponosom" proglasio da je Monroeova doktrina "živa i zdrava", a Trump je izjavio da Moralesova ostavka šalje snažan signal "nelegitimnim režimima" u Venezueli i Nikaragvi. Postoji li umiješanost stranih sila, posebno SAD-a, u procese u Boliviji?

Predsjednik Donald Trump bio je drugi koji je priznao ilegalno proglašenje Jeanine Añez za predsjednicu, odmah nakon što je to učinio Jair Bolsonaro - predsjednik Brazila. Trenutno se priprema povratak predstavništva SAD-a u zemlju uslijed njihovih pregovora s novom bolivijskom Vladom. Prema riječima poslovnog menadžera američke ambasade u Boliviji Brucea Williamsona, ovo je prvi korak koji bi mogao dovesti do vraćanja DEA-e[9] na bolivijski teritorij. Očito je da geopolitička igra stvara uvjete da Sjedinjene Američke Države ponovno preuzmu veću kontrolu nad bolivijskim teritorijem.


Koji je interes SAD-a u svrgavanju Moralesa?

Evo Morales protjerao je veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država s bolivijskog teritorija 2008. godine, u svom prvom mandatu. To se dogodilo za vrijeme krize u Boliviji, u sporu koji je imao za cilj destabilizaciju vlade MAS-a (koja je 2008. imala 61% glasova). Tijekom te krize intervencionistička uloga SAD-a izašla je na vidjelo, zbog čega je američko predstavništvo protjerano. Slično tome, protjerani su DEA i USAID[10] jer je zaključeno kako su oni ispostave SAD-a, a uloga im je miješanje u unutarnje poslove Bolivije.

Slika 5 - Tijekom nemira 2008., bogatiji istočni dijelovi pobunili su se protiv socijalističke transformacije koja je započela dolaskom Moralesa na vlast, i tražili veću autonomiju. U potpirivanju nemira sudjelovao je i SAD.

Carstvo se želi proširiti na područja Globalnog Juga budući da u okvirima globalne krize zahtijeva resurse koji mogu uravnotežiti i stvoriti uvjete za njegovu reprodukciju. Bolivija je teritorij bogat prirodnim resursima kao što su litij, plin i izvori slatke vode. Imati vladu poput MAS-a, koju predstavlja Evo Morales, prepreka je neposrednim geopolitičkim planovima SAD-a da preuzmu kontrolu nad tim teritorijima. A zadovoljenje tih planova zahtijeva promjene institucionalne strukture i pravila koja je Bolivija pod vodstvom MAS-a, postavila u komercijalnim odnosima sa SAD-om i ostatkom svijeta.

A koja je uloga OAS-a u tim događajima?

Kao što međunarodni analitičari poput Joséa Antonija Ejide sugeriraju, OAS je instrument Trumpovog uplitanja. Vlada MAS-a to je znala i bilo je vrlo rizično otvoriti taj kanal s ciljem smirivanje nemira koji su vodile kontrarevolucionarne snage.

OAS je stvorio finalne uvjete za državni udar u Boliviji. Njen učinak odgovara njenom ideološkom i financijskom položaju s obzirom da 60% njezinog proračuna dolazi direktno od vlade SAD-a i da je OAS operator geopolitičkih interesa te zemlje.

Slika 6 - Samoproglašena predsjednica daje priznanja vojsci ubrzo nakon represije nad prosvjednicima i masakra u El Altu

U tom je smislu, vlada MAS-a napravila taktičku grešku kada je imenovala ovu instituciju odgovornom za izdavanje konačnog izvještaja. Treba imati na umu da je OAS prilikom sastavljanja ‘Odbora za analizu izbornog integriteta’ trebao dobiti i podršku nekih zemalja regije i EU. Međutim, te zemlje nisu pružile nikakvu neovisnu istragu OAS-a i njihov je konačni učinak bio samo pasivan.

Stoga se neki ljevičarski intelektualci koji poriču državni udar i podržavaju slogane o ‘izbornoj prijevari’, i tako pridružuju tvrdnjama OAS-a i intervenciji SAD-a, nalaze u kontradiktornoj poziciji.


Kao jedan od najkontroverznijih Moralesovih momenata, navodi se referendum iz 2016., na kojem nije uspio dobiti podršku naroda da se kandidira četvrti put. Zašto se Morales toliko snažno želio kandidirati za četvrti mandat, da je odbio priznati rezultate referenduma?

Ovo je jedno od najsloženijih pitanja koje treba riješiti i ono zahtijeva otvaranje novih političkih čitanja koja nisu uobičajena i ortodoksna. To kažemo zato što se središnja rasprava o ovom događaju temelji na konceptu legalnosti i događa u političkom vremenu definiranom liberalnom demokracijom. Kao kolektiv mislimo da je potrebno sagledati različite aspekte, među njima i uvjete koji su prethodili Referendumu 21 F[11]. Također, treba uzeti u obzir da su ti uvjeti utjecali na kolektivna i politička prava Eva Moralesa i ljudi koji ga podržavaju.

Slika 7 - Rezultati referenduma 2016. bili su vrlo tijesni


Okvir u kojem se odvijao taj referendum bio je obilježen kršenjem političkog zakona uslijed sustavnog plasiranja dezinformacija - time se neminovno utjecalo i na odluku onih koji glasaju.  Također, važno je istaknuti da je na referendumu pitanje bilo "treba li ili ne izmijeniti politički ustav", te da su rezultati poštovani i Ustav nakon referenduma nije izmijenjen.

U tom kontekstu, MAS je predložio kandidaturu Moralesa i Álvara aludirajući na Ustavni sud na temelju interpretacije ustava prema Paktu San José de Costa Rica. Taj se pristup temeljio na tome da bi se onemogućavanjem kandidature (u ovom slučaju Moralesu) ograničila osnovna politička prava. Dakle to tumačenje aludira da poštivanje ljudskih prava stoji iznad Ustava.

Kako to da nije postojao drugi kandidat koji bi se kandidirao mjesto Moralesa? Što je dovelo do te situacije?

Odluka o tome tko će zastupati kandidaturu je kolektivna. PNIOC[12] to utvrđuje kriterijem koji se razlikuje od konvencionalnog i ortodoksnog kriterija stranaka. U MAS-u postoje i drugi kandidati koji su u procesu formiranja i vođe s velikim i raznolikim iskustvom. Međutim, PNIOC smatra da je Evo Morales vođa koji ima sposobnost i karakteristike da artikulira politike na nacionalnoj razini. U tom se smislu opravdava njegov dugotrajni mandat.

Je li ta odluka naštetila njegovom legitimitetu i stranci MAS-a budući da možemo vidjeti da je izborna podrška (iako je i dalje ostala visoka) pala u odnosu na prethodne izbore?

Postoji više razloga smanjenju postotka podrške MAS-u tijekom posljednjih izbornih ciklusa. Jedan od njih povezan je s činjenicom da svaki proces stvara političko trošenje/zamor, ali ono je ipak minimalno u odnosu na čvrstu bazu pokreta i legitimitet koji se održao. Jedan od središnjih elemenata za razumijevanje smanjenja izborne podrške jest taj da rastuća srednja klasa, koja je nastala uslijed procesa transformacije zemlje i vladinim politikama, stremi obrascu ‘američkog konzumerizma’. Taj rast srednje klase stvorio je i promjenu očekivanja, s obzirom na poboljšanje njihovih životnih uvjeta.

Je li se to odrazilo i unutar stranke?

Demokracija je pluralna i postoje različita tumačenja onoga što se dogodilo nakon referenduma. Autohtoni domorodačko-seljački subjekt predmet je revolucije za bolivijski proceso de cambio[13]. Horizont transformacija Plurinacionalne države temelji se na tome i na Pueblos y Naciones[14]. Međutim, u procesu transformacije države, napetosti između različitih koncepata kao što su demokracija, politička alternacija, kontinuitet procesa, ne moraju nužno značiti i sam prekid procesa transformacije države. U tom smislu, kontinuitet Eva Moralesa na vlasti također je koncept koji je osporavan različitim načinima čitanja demokracije unutar istih društvenih baza koje podržavaju proces bolivijskih promjena. To je bilo vidljivo na referendumu 2016. i u razdoblju koje je sljedilo.

Mi smatramo da je lik Eva Moralesa važan za državne transformacije kao kohezivan element u borbama unutar MAS IPSP-a. Međutim, proces bolivijske promjene zasnovan je na borbi domorodačkih i seljačkih ljudi kao kolektivnog, a ne individualnog subjekta. Kao što kaže Lizárraga Pilar, u slici Eva je slika utopističkog revolucionarnog i transformativnog projekta. Snažna ideja je dostojanstvo, a to je ono što će omogućiti konvergenciju na izborima koji bi se trebali održati do 2020. kako bi se oporavila demokracija.


Drugi dio intervjua pročitajte - OVDJE


U intervjuu su sudjelovali pripadnici
kolektiva - "Open and Intercultural Group of Studies for Revolutionary Critical Thinking" - kojeg sačinjavaju ljudi različitih pozadina kojima je zajednička želja da stvaraju alternativne poglede na društvo antikolonijalizam, antikapitalizam, antiimperijalizam, internacionalizam i borba protiv patrijarhata su ono što ih povezuje.

Intervju vodio i uredio: Jakov Kolak


[1]‘Declaration of the Network in Defense of Humanity’,  Latinoameričke mreže poput SEPLA-e (grupe intelektualaca pod presjedanjem ‘Haitian Camlile Chalmergroup), Our America Trade Union Encounter (ESNA) i‘World Federation of Trade Unions’. Među ostalim.

[2] ‘Consejo Latinoamericano de Ciencias Sociales’ - Vijeće društvenih znanosti Latinske Amerike

[3] Feministički kolektiv izniknuo iz ‘Bolivijskog procesa promjene’

[4] Radnički sindikat seljaka Bolivije

[5] Vođe opozicije i lica na čelu puča. Camacho je multimilijunaš koji financira i organizira fašističke pokrete diljem regije, dok je Mesa opozicijski kandidat za predsjednika sa snažnom anti socijalnom i anti-Morales agendom

[6] Organizacija američkih država

[7] The Wiphala zastava  predstavlja (ne sve) domorodačke narode s Anda, široko upotrebljavana u Boliviji kao simbol domorodaca koji u Boliviji čine većinu stanovništva

[8] troje ih je poginulo prije Moralesove ostavke, što diže ukupan broj mrtvih 32

[9] Drug Enforcement Administration: agencija pravosudnog odjela SAD-a koja dijeli jurisdikciju s FBI-em

[10] United States Agency for International Development

[11] referendum na kojem je Morales tražio potporu naroda da se ukine ograničenje za koliko se mandata netko može kandidirati

[12] Pueblos y Naciones Indígena Originario Campesinas: Indigenous People and Peasants -Revolucionarni subjekt bolivijskog procesa promjene. Priznat je i posjeduje kolektivna prava u političkom ustavu države

[13] Proces promjene u Boliviji - odabirom Evo Moralesa za predsjednika započeo je proces transformacije zemlje koji je predao moć većini, uglavnom domorodačkom, radništvu i seljaštvu.

[14] Koncept plurinacionalne države počiva na ravnopravnosti i zastupljenosti svih 36 naroda koji žive u Boliviji