„To je tvornica koja odbija umrijeti“, kako je BBC prije dvije i pol godine okarakterizirao tvornicu automobilskih guma poznatog američkog proizvođača Goodyeara u francuskom gradu Amiensu koja zapošljava oko 1.200 radnika. Cijela priča započinje sredinom 2000-ih kada Goodyear isprva počinje najavljivati  mogućnost drastičnog smanjivanja broja radnika, da bi se retorika ubrzo transformirala u najave o zatvaranju tvornice. Gotovo svaka analiza o socijalnim učincima po Amiens i regiju u slučaju zatvaranja tvornice smještala je svoje ocjene u rasponu od 'katastrofa' do 'ozbiljno hendikepiranje grada, regije i budućnosti mnogih kućanstava'. Stoga su radnici tvornice (mahom članovi konfederacije sindikata CGT) promptno reagirali i godinama uspijevali sudskim putovima spriječiti pokušaje masovnog dijeljenja otkaza ili zatvaranja tvornice. Goodyear je, suočen sa stalnim sudskim porazima, u međuvremenu pokušao prodati tvornicu kompaniji Titan, također američkom proizvođaču automobilskih guma, ali su ti pregovori naposljetku propali. Međutim, negativna sudska presuda iz siječnja 2013. godine, nakon godina pobjeda CGT-a, otvorila je vrata Goodyearu da ostvari svoje planove o zatvaranju tvornice.

Trenutačni predsjednik Francuske François Hollande (Socijalistička stranka) tijekom svoje kampanje za tu funkciju također je posjetio i radnike u Amiensu te obećao svoju podršku u njihovoj borbi za očuvanje radnih mjesta. Vijest o negativnoj sudskoj presudi ponukala je na akciju novu vladu koju je formirala Socijalistička stranka. Ministarstvo industrije se odlučilo za pokušaj revitaliziranja pregovora s kompanijom Titan o mogućnosti preuzimanja postrojenja. Predsjednik uprave Titana i nekadašnji (iznimno) neuspješni kandidat u procesu nominacije Republikanske stranke za predsjednika SAD-a na platformi transferiranja „stručnosti“ iz poslovnog svijeta na političku scenu Maurice „Morry“ Taylor Jr., s poslovnim nadimkom „The Grizz[ly, op.a.]“,  u kasnijem intervjuu, tj. polsatnoj neoliberalnoj i antisindikalnoj tiradi ispod prepariranih medvjeđih šapa protiv francuskih radnika, vlade Francuske i Demokratske stranke u SAD-u, tvrdi da je njegov odgovor francuskim medijima zasigurno proslijedio tadašnji francuski ministar industrije Arnaud Montebourg. Blago rečeno, Taylorovo pismo Montebourgu izazvalo je buru kritika i negodovanja. Impresija Guardiana svodi se na to da je Taylorov odgovor u suštini bio retorički labud nabrijanog američkog biznismena u kojem se francuske radnike naziva preplaćenim ljenčinama. DWN s druge pak strane pretpostavlja da se vlada Francuske i Titan nisu uspjeli dogovoriti oko oblika i iznosa subvencija za preuzimanje postrojenja pa je Taylor svoje frustracije istresao na francuske radnike i sindikate. Taylor u pismu naglašava: „Nekoliko sam puta posjetio tvornicu. Francuski radnici imaju visoke plaće, ali rade samo tri sata. Jedan sat od radnog vremena otpada im na pauzu i ručak, tri sata razgovaraju, a samo tri sata rade. […] Vi zbilja mislite da smo glupi? […] Titan će kupiti kinesku ili indijsku tvornicu gdje će plaćati manje od eura po satu i sve gume izvoziti u Francusku. Zadržite si vaše tzv. radnike.“

Neizvjesna budućnost tvornice zaoštrila je osjećaje i revoltiranost radnika iz Amiensa koji su prosvjedovali pred francuskim sjedištem Goodyeara. Novi podaci o povećanju nezaposlenosti i profitu Goodyeara te dominacija Taylorovih izjava u medijima katalizirali su nestrpljenje, tako da su prosvjedi završili uličnom borbom između prosvjednika i specijalne policije koja je napravila tampon zonu između radnika i Goodyearove zgrade.

 

   

 

Pokušaji utvrđivanja nelegalnosti procedure zatvaranja tvornice i otpuštanja radnika te stalni pregovori između sindikata i Goodyeara trajali su sve do kraja 2013. godine, odnosno konačnog poraza u pokušajima osporavanja Goodyearovih namjera. Suočeni s neminovnošću zatvaranja postrojenja, trendom porasta nezaposlenosti u Francuskoj i projekcijama katastrofalnih socijalnih učinaka po Amiens i regiju radnici odlučuju u siječnju 2014. godine zauzeti tvornicu, a pritom su zajedno sa sobom zadržali i dvojicu članova uprave Goodyearova postrojenja.

 

       

 

Slučaj „bossnappinga“ vratio je na francusku medijsku scenu neke stare aktere. Opijen bahatošću i samodopadnošću Maurice „now I'm feelin' so fly like a G6“ Taylor izjavio je za radio RTL: „Ovo je zaista glupost. To se u SAD-u smatra otmicom i oni bi išli u zatvor. Zašto ne stave maske i ne orobe nekoliko francuskih banaka? Onda bi mogli kupiti Goodyear. Oni su ludi. […] Oni nisu veliki šefovi. Nisu sposobni za ništa, moj Bože, to su luđaci. […] Policija bi trebala ući unutra i privesti ove pirate, ali to neće napraviti – tako je to u Francuskoj.“ Sindikalist CGT-a Franck Jurek rekao je medijima kako radnici traže nastavak pregovora i pokušaja da se spasi tvornica. Ako se pregovori ne mogu nastaviti, radnici onda traže prihvatljive otpremnine. Članovi uprave su pušteni nakon nepunih 30 sati, a sindikat i Goodyear postigli su dogovor o otpremninama otprilike dva tjedna nakon okupacije.

 

       

 

Cijela priča o borbi radnika iz Amiensa, koja traje od sredine 2000-ih, početkom 2016. zadobila je novi zaplet, tj. sud u Amiensu 12. siječnja 2016. godine presudio je za svakog od osmorice optuženih radnika dvije godine kazne, 9 mjeseci zatvorske i 15 mjeseci uvjetne kazne, zbog sudjelovanja u spomenutom slučaju okupacije tvornice i „bossnappinga“ iz siječnja 2014. godine. Reynald Jurek, jedan od osuđenih radnika, izjavio je za medije kako smatra da cijeli proces ima „političku motivaciju“, dok je Hassan Boukri, također jedan od osuđenih radnika, rekao kako je pravosudni sustav u rasulu te da radnici nastavljaju svoju borbu. CGT-ov sindikalni povjerenik u postrojenju Mickaël Wamen dodao je kako država isprobava mišiće na radnicima iz Amiensa. Wamen tvrdi da je državno odvjetništvo posebno inzistiralo na zatvorskim kaznama.

Financial Times također naglašava presedanski karakter ove presude. FT tvrdi kako ovo označava moguću ozbiljnu promjenu sudske prakse u Francuskoj. Francuski sudovi su u sličnim slučajevima iz prošlosti uglavnom presuđivali uvjetne kazne zbog izvanrednih i posebnih okolnosti. FT naglašava da francuska javnost u svibnju očekuje završetak procesa protiv šestorice radnika Air Francea zbog napada na jednog člana uprave i da bi presuda iz Amiensa mogla poslužiti kao putokaz u procjenjivanju moguće presude u slučaju radnika Air Francea.

CGT je u međuvremenu pokrenuo peticiju solidarnosti s osuđenim radnicima koju je u samo tjedan dana potpisalo više od 100.000 ljudi. Nadalje, CGT poziva na organiziranje lokalnih protesta protiv skandalozne presude radnicima iz Amiensa, a ETUC (Europska konfederacija sindikata) i drugi strani sindikati šalju svoja pisma solidarnosti i podrške osuđenim radnicima.

 

Izvor naslovne fotografije: Le blog de Roger Colombier

zv