Predstavljamo vam seriju reportaža u koprodukciji ABC-a (Australian Broadcasting Corporation) i BBC World Service-a pod nazivom Workers Without Borders. Autorica serijala je australska reporterka Claudia Taranto, koja putuje u četiri azijske zemlje značajne u kontekstu migrantskog rada.

 

Taranto u prvoj epizodi posjećuje Nepal. Nepal je jedna od najvažnijih izvoznica privremene migrantske radne snage u mnoge dijelove Azije. Zaljevske zemlje su jedna od najčešćih destinacija nepalskih radnika, a Taranto je tijekom svog boravka u Nepala zabilježila da prosječno oko 1600 radnika i radnica dnevno odlazi na privremeni rad u neku od zaljevskih zemalja. Najupečatljivija priča koju prenosi Taranto sastoji u nevoljkosti nepalske vlade da šalje svoje radnice u Saudijsku Arabiju kao kućne pomoćnice. Vlada Nepala ozbiljno je zabrinuta zbog saudijskog zakonodavstva vezanog za strane migrantske radnike koji stvara preduvjete za otvorenu eksploataciju stranih radnika i radnica. Nakon isteka ranije potpisanog ugovora o privremenom radu u Saudijskoj Arabiji, radnici i radnice moraju dobiti pisano dopuštenja da bi mogli izaći iz Saudijske Arabije i vratiti se u svoju matičnu zemlju. Međutim, brojni su slučajevi da radnici i radnice ne dobivaju spomenuti dokument i, sukladno tome, ne mogu napustiti Saudijsku Arabiju. Mnogi su radnici i radnice potom prisiljeni raditi u eksploatatorskim uvjetima jer nemaju mogućnost vratiti se u svoju domovinu. Saudijska Arabija sada nastoji potpisati bilateralni ugovor s Nepalom o dotoku radnica za kućanske poslove. Vlada Nepala se nalazi u teškoj situaciji jer ne može odbiti ponude saudijske vlade iz dva razloga: 1) prema zadnjim podacima Svjetske banke, čak 28.8% nepalskog BDP-a ili 5,9 milijardi dolara otpada na novčane pošiljke nepalskih radnika iz stranih zemalja; 2) Saudijska Arabija prijeti Nepalu da će u slučaja nepotpisivanja ugovora o nepalskim radnicama kao kućnim pomoćnicama raskinuti ranije potpisane ugovore o dotoku nepalskih građevinskih i industrijskih radnika.

Prva epizoda: Radnici bez granica – Nepal

 

Claudia Taranto u drugom nastavku posjećuje jednu od najvažnijih destinacija azijskih gastarbajtera – Singapur. Ekonomija ove male države tradicionalno je ovisna o stranim radnicima i radnicama. Čak 40% populacije Singapura sačinjavaju privremeni strani radnici, ali u zadnje je vrijeme i Singapur zahvatio nacionalistički val s jednom jasnom porukom „Singapur Singapurcima“. Taranto razmatra valjanost strahova singapurskog novog nacionalizma i analizira uvjete u kojima rade strani radnici. Strani radnici u Singapuru mogu se podijeliti u dvije grupe. U Singapuru s jedne strane postoji veliki broj radnika sa Zapada koji rade u financijskom sektoru, ali jednako tako brojni radnici na manje zavidnim radnim mjestima i za manje zavidne plaće. Autorica u tom smislu posjećuje tečaj za kućanske poslove stranih radnica. Taranto bilježi ogroman smijeh potencijalnih radnica u kućanstvima pri vježbi stavljanja kondoma na bananu. Taranto naglašava kako se razlog za ovu vježbu ne sastoji u preskripcijama seksualnog odgoja. Svaka strana radnica koja zatrudni u Singapuru odmah je deportirana u svoju matičnu zemlju.

Druga epizoda: Radnici bez granica – Singapur

 

Taranto u trećoj epizodi bilježi stanje stranih radnika u svojoj matičnoj zemlji, Australiji. Trenutačno u ovoj zemlji 7% radne snage sačinjavaju strani privremeni radnici, a unutar kategorije radnika od 20 do 24 godine starosti taj se broj kreće oko 20%. Claudia Taranto razgovara s jednim studentom iz Indije. On je dobio studentsku vizu, a australski zakoni stranim studentima dopuštaju maksimalno dvadeset sati plaćenog rada tjedno. Spomenuti student je za jednog poslodavca radio 35 sati na tjedan. On nije poznavao uvjete studentske vize, ali to nije bio problem sve dok poslodavac nije krenuo izbjegavati isplate plaća. To je jedan od načina kojim poslodavci na najotvoreniji način eksploatiraju svoje radnike. Poslodavac je svjesno iskoristio situaciju da je ovaj indijski student prekršio australski zakon i prešutno je ucijenio studenta s gubitkom studentske vize u zamjenu za izbjegavanje isplaćivanja pošteno zarađene plaće. Nadalje, Taranto razmatra slučaj filipinskih radnika koji preko posredničke kompanije dolaze raditi u Australiju. To je klasičan primjer situacije da radnici na Filipinima potpisuju ugovore koji onda ne odgovaraju stvarnim uvjetima rada u Australiji. Filipinski radnici su dobivali manje od obećanog i živjeli su u drastično lošijim uvjetima od onih koji su bili zagarantirani potpisanim ugovorom. Njihovi australski kolege alarmirali su svoj sindikat o stanju filipinskih kolega, a njihov je sindikat potom pokrenuo pravne postupke za rješavanje problema stranih filipinskih radnika.

Treća epizoda: Radnici bez granica – Australija

 

Claudia Taranto u četvrtom nastavku posjećuje Filipine. Filipini su također jedna od glavnih izvoznica privremenih radnika. Taranto odmah pri slijetanju na Filipine vidi posebne redove za filipinske gastarbajtere, a pri vožnji do Manile uočava velike plakate pored ceste na kojima piše „svim našim prekomorskim radnicima veliko hvala“. To nije toliko začuđujuće ako u obzir uzmete podatak da čak 10% filipinske populacije radi preko cijelog svijeta kao jedni od najznačajnijih azijskih gastarbajtera. Taranto tvrdi da privremeni rad Filipinaca u inozemstvu nije samo postala ekonomska nužnost, nego se transformirala u jednu od glavnih filipinskih kulturnih karakteristika. Filipinska vlada gastarbajtere jasno naziva „našim modernim herojima“. Nadalje, Taranto posjećuje dio Filipina koji možemo slobodno nazvati „talijanskim krajevima“. Italija je postala jedna od najpoželjnijih destinacija filipinskih radnika, a dio Filipina odakle postoji masovni odlazak na rad u Italiju možemo nazvati „talijanskim krajevima“ jer su mnogi radnici podigli obiteljske kuće čija se arhitektura bazira na talijanskim vilama.  

Četvrta epizoda: Radnici bez granica - Filipini

 

Izvor naslovne fotografije: In These Times; autor naslovne fotografija: Suhaimi Abdullah/Stringer/Getty Images

zv